Još 2016. godine, na početku zajedničkog života, bračni par Ćorluka iz Bogdanovaca, Tihomir, po struci ekonomist, i supruga Josipa Gordana, magistrica ekološke poljoprivrede i hortikulture, odlučio je uzeti stvari u svoje ruke. Živjeti od samo Tihomirove plaće nije bilo dugoročno održivo, a sjediti kod kuće s dvije diplome, kažu, nikako nije dolazilo u obzir.
„Imali smo nešto zemlje, nešto njezine, nešto moje. S vremenom smo zamjenjivali parcele, neke i prodali“, prisjeća se Tihomir. Oboje su navikli na rad pa im ništa nije bilo teško. Isprva su razmišljali o sadnji lješnjaka, ali onda se dogodio preokret.
„Taman prije svadbe, razgovarao sam s prijateljevim ocem koji je imao ideju o lavandi. Znao sam samo da je ljubičasta i da miriše. Nisam imao pojma ni za što se koristi“, smije se Tihomir i priznaje da su lavandu zasadili iz inata, vjerojatno onog slavonskog po kojemu smo poznati.
Skeptična je bila i okolina, a pomalo i oni sami jer lavanda nije tipična kultura za slavonske ravnice. No, s obzirom na to da njihova zemljišta nisu bila pogodna za ozbiljnije ratarstvo, a povrtlarstvo je bilo prezahtjevno, odlučili su se okušati. Na početku su zasadili 1500 sadnica na 0,3 hektara, a ubrzo su shvatili kako imaju potencijal. Danas, gotovo desetljeće kasnije, njihovi najveći nasadi obuhvaćaju čak 7 hektara s 44 tisuće grmova lavande u Bogdanovcima, a manji nasadi nalaze se u Nuštru.
Prvi koraci nisu bili laki. Učili su na vlastitim greškama, od vrste lavande koju treba saditi do razmaka između redova. Nisu imali koga pitati jer u okolici nitko nije uzgajao ovu mediteransku biljku. No, pokazalo se da suhe slavonske godine lavandi i te kako odgovaraju osim kada padne previše kiše. „Lavanda ne voli vlagu. Ovog tjedna se napunila vodom, posivila jer je porozna. Ova kiša će sigurno odnijeti 20 % prinosa“, procjenjuje Tihomir.
Danas, u berbi im pomaže, kako ga on zove, “mladić”, godište 1955. Radi se o stroju iz francuske Provanse koji zamjenjuje stotinu berača i ubere dva reda lavande za svega 15 minuta. No, bez ručnog rada ljudske radne snage koja im pomaže u preradi nema ničega. Od sušenja i destilacije do prosijavanja i pakiranja – sve je u njihovim rukama.
Lavandina polja danas su i mjesto susreta. Ljubičasti valovi privlače obitelji, parove i fotografe. „Ponekad zna biti i tridesetak ljudi na polju. Voljeli bismo da nam se najave i da ne gaze nasade. Pušenje je strogo zabranjeno. Lavanda je puna ulja i dovoljno je da netko zapali cigaretu pa da sve plane“, upozorava Ćorluka.
Veleprodajno tržište je izazovno. Nakon pandemije uvoz iz Španjolske, Turske i Srbije po niskim cijenama otežao je prodaju domaćih proizvoda. Ipak, podrška Općine Bogdanovci ne izostaje. Voljeli bi da ih prepoznaju i druge institucije. Od lavande ovaj bogdanovački OPG proizvodi eterična ulja, hidrolate, mirisne vrećice, autoosvježivače – suvenire iz srca Slavonije i Srijema „Ako znaš ispeći rakiju, znat ćeš i napraviti lavandino ulje“, kroz smijeh kaže Tihomir.
A kako to obično biva, život piše najljepše priče. Prilikom obične kupnje cvijeća u vinkovačkoj “Freziji”, Tihomir je upoznao vlasnicu Blaženku i u deset minuta rodila se ideja za manifestaciju „U mirisu lavande“. Nedjeljno poslijepodne u Bogdanovcima tako je okupilo oko 400 posjetitelja, od cvjećara, frizera i slastičara do influencera i ljubitelja prirode. „Mislio sam da će nas biti tridesetak, oni koji su sudjelovali u organizaciji. Na kraju, puna livada ljudi. Reakcije su bile sjajne, a već su stigli prijedlozi za nova partnerstva“, zadovoljno zaključuje Tihomir.
Bogdanovci su tako dobili svoju slavonsku Provansu, a lavanda postaje više od biljke, simbol hrabrosti, upornosti i ljubavi prema slavonskoj zemlji.
Priča obitelji Ćorluka pokazuje da se i u srcu Slavonije, gdje lavanda naizgled ne pripada, može stvoriti nešto nesvakidašnje i lijepo uz trud, viziju i dozu inata. Njihova polja nisu samo nasadi za proizvodnju. Ona su prostor susreta, novih ideja i inspiracija za druge koji razmišljaju o povratku prirodi i stvaranju vlastite održive priče.
Ono što je započelo kao potreba za dodatnom zaradom, preraslo je u ozbiljan posao, lokalnu atrakciju i primjer kako se od zemlje može živjeti dostojanstveno. Obitelj Ćorluka danas ne samo da stvara proizvode, već stvara mirisna, vizualna i emotivna iskustva koja ostaju u pamćenju svih koji zakorače među redove njihove lavande. Njihova priča nije završena, upravo suprotno. Tek počinje mirisati na nešto još veće.