Božić je kršćanski blagdan kojim se slavi rođenje Isusa Krista, a u arhivi Vinkovačkog lista pronašli smo članak iz 1992. godine gdje su kolege pisale o božićnim običajima i adventskom raspoloženju.
„Za razliku od Uskrsa, čini se da prvi kršćani nisu slavili tako svečano blagdan Isusova rođenja. Prvi trag svečanijem obilježavanju Božića datira od IV. stoljeća, kad Crkva u Rimu 25. prosinca slavi blagdan Kristova rođenja”, pisale su tako kolege. Crkva je u Rimu, a i po ostalom poznatom svijetu, nastojala potiskivati dotadašnje poganske svetkovine uvođenjem kršćanskih blagdana kako bi svoje vjernike odvratila od poganskih običaja i slavlja.
Vrijeme priprave za Božić, došašće, traje četiri tjedna i nema naglašeno pokorničko obilježje poput korizme, sve je u znaku nepritajene nade i čeznutljiva iščekivanja. Božićni ciklus nastavlja se nizom drugih blagdana, osobito važnim danom prije Božića, Badnjakom, sve do 6. siječnja, blagdana Tri kralja. Božić je prema svemu u svezi sa starim solarnim kultom s blagdanom sunčeva vraćanja, zato božićni običaji imaju u sebi elemenata starih poganskih i pretkršćanskih običaja, istaknuli su.
Adventsko raspoloženje nade i čežnje preuzimaju radost, mir i taj osjećaj prožima sve aktere božićnih zbivanja, a ugođaj radosti i mira prisutan je u mnogim hrvatskim božićnim pjesmama, što je i danas tako.
