Danas, na blagdan sv. Martina, Dan Vukovarsko-srijemske županije, 11. studenog, svečana sjednica Županijske skupštine bit će održana u Otoku. Tom prilikom bit će dodijeljena priznanja i nagrade Županije. Počast, najveće priznanje koje dodjeljuje Vukovarsko-srijemska županija, ove godine dobio je dugogodišnji bivši župan Božo Galić za značajan doprinos općem napretku i promicanju položaja i ugleda županije.
Božo Galić rođen je 1952. godine u Crnim Lokvama u Općini Široki Brijeg u Bosni i Hercegovini.
„Godina mog rođenja bila je vrlo sušna te je mama, koju su svi od milja zvali „majčica“ i unutar obitelji, ali i svi poznanici, išla po vodu u 8. mjesecu trudnoće u susjedno selo te je od težine tereta dobila trudove i sama se porodila. Zbog toga se uvijek znala našaliti da sam zbog njenog odlaska po vodu ja kasnije radio u Vodovodu. S tri godine se s roditeljima, dvije sestre, tetkom, bakom, dva strica i djedovom sestrom selim u Ivankovo. Kako je otac bio zidar pomagao je i gradio po Ivankovu i okolnim selima kuće, okućnice i gospodarske zgrade dok je majčica bila čistačica i povremeno radila na Borincima i tako smo imali za život. U Ivankovu su mi se rodile još dvije sestre i brat. Gimnaziju sam upisao 1967. godine te ju najviše pamtim po svakodnevnom pješačenju od pet kilometara do željezničke stanice i pet kilometara od stanice do kuće. To je bilo najzabavnije vrijeme u kojem smo društvo i ja doživljavali svakakve ludosti. Slobodno vrijeme je uvijek bilo ispunjeno nogometom na livadi, u bašći, na „ciglani“ i, naravno, Bedemu”, sjeća se danas Božo Galić dolaska u Slavoniju, djetinjstva i rane mladosti.
Po struci diplomirani inženjer kulturne hidrotehnike kaže kako je za građevinarstvo zapravo bio oduvijek zainteresiran.
„Vjerojatno zbog oca kojem smo brat i ja uvijek pomagali u poslu. Htio sam upisati srednju građevinsku, ali kako je starija sestra išla u gimnaziju, roditelji su imali njezine knjige pa je bilo isplativije da i ja idem u gimnaziju. No, želja za obrazovanjem u smjeru građevinarstva mi se ostvarila upisom na Geodetski fakultet 1971. godine u Zagrebu gdje sam izabrao smjer kulturne hidrotehnike te se tada i rodila ljubav prema vodi, vodoopskrbi, navodnjavanju… Za školovanje sam zarađivao radeći preko student servisa i u Njemačkoj tijekom praznika. Za vrijeme studiranja je bilo burno zbog Hrvatskog proljeća gdje smo i mi studenti osjetili što je politika i koliko velik utjecaj ima na život. Posljednju godinu studiranja sam za svoj uspjeh nagrađen stipendijom od strane Vodovoda te sam zato nakon školovanja došao tu raditi”.
U Vodovodu je prvo radio u projektantnom birou potom je postao šef izgradnje, zatim tehnički direktor i na kraju direktor.
„Jedno od najvećih postignuća našeg Vodovoda u to doba bila je plinifikacija i izgradnja vodovodne mreže u svim selima županije pa čak i u Baranji. Moram svakako naglasiti da su Vinkovci jedan od rijetkih gradova koji su tijekom ratnih razaranja cijelo vrijeme imali i grijanje i vodu, bez obzira na oštećenja koja su tada bila svakodnevica. Sve je to bilo moguće samo uz zajedništvo i dobru suradnju cijelog tima u kojem je bilo čak 50 inženjera, majstora i ostalih djelatnika koji su danonoćno radili. Ponosan sam što smo izgradili i Regionalni vodovod „Istočna Slavonija“ te pročišćivač otpadnih voda među prvima u Hrvatskoj. Iz Vodovoda sam 2004. godine prešao raditi u Ministarstvo poljoprivrede kao državni tajnik za vodno gospodarstvo”.
Kada govori o svome motivu za ulazak u politiku, kaže kako je politika za njega zapravo alat za stvaranje boljih životnih uvjeta cjelokupnog stanovništva.
“Ona nam daje smjernice, zakone, odluke i propise, no najvažniji faktor su obrazovani i osposobljeni ljudski resursi koji će to znati provesti za dobrobit naroda. Moramo biti svjesni potreba svog kraja, ali isto tako i prednosti. Svojim sam radom pokušao naglašavati i promovirati prirodno i kulturno bogatstvo naše županije ali i predivno ljudstvo koje nastanjuje naš prostor i brine o svim tim bogatstvima kako bi zajedničkim radom i trudom postigli sve što smo zacrtali kao glavne ciljeve“.
Vukovarsko-srijemsku županiju vodio je kroz četiri uzastopna mandata od 2005. do 2021. godine. Osvrćući se na to razdoblje ponajprije naglašava da je sve učinjeno rezultat uspješne suradnje cijelog tima stručnjaka i dobre komunikacije između svih dionika, od stanovništva, predstavnika privatnog sektora, civilnog sektora, načelnika, gradonačelnika, župana i Vlade RH.
„Kada bih nabrojao sve realizirane projekte trebalo bi nam još nekoliko stranica u novinama jer sam za svaki zahvalan i jednako ponosan na projekte iz društveno-socijalnog, zdravstvenog sektora iz poljoprivrede, kulture i turizma, gospodarskog i IKT sektora. Iznimno mi je drago što smo obnovili mnoštvo škola i sportskih dvorana, doveli smo visoku obrazovnu instituciju u Vinkovce, otvorili Centar za suvremene tehnologije i obrazovanje u poljoprivredi, obnovljena je bolnica, domovi zdravlja, izgrađen novi Zavod za hitnu medicinu, izgrađena i opremljena zgrada Zavoda za javno zdravstvo Vukovarsko-srijemske županije. Iz gospodarskog i poljoprivrednog sektora bih možda izdvojio Agrotehnološki centar za skladištenje i doradu voća i povrća, Centar kompetencija za istraživanje i razvoj, izgradnju poslovnih zona, sustave javnog navodnjavanja kao neophodan preduvjet uspješne poljoprivrede u našem kraju, te izradu projektno-tehničke dokumentacije za buduće projekte bez kojih prijava za bespovratna sredstva nije moguća. Ono što je moj najveći san, a to već svi znaju je izgradnja višenamjenskog Kanala Dunav-Sava za koji je završena prva faza projekta, odnosno dovodni melioracijski kanal Biđ-Bosutsko polje. Još jedan zanimljiv projekt je otvaranje našeg Agroklastera koji domaće proizvode od malih obiteljskih gospodarstava plasira na tržište diljem cijele Hrvatske, a otvoreno je i prodajno mjesto u Zagrebu. Zbilja bih mogao ovako nabrajati još dugo i ne bi volio izostaviti niti jedan projekt, ali evo za sada ćemo tu stati”.
Počast Vukovarsko-srijemske županije potvrda je dobroga rada, ali, kaže, smatra da se uvijek može više jer građani to zaslužuju.
„Velika mi je čast dobiti ovo priznanje jer mi je ono potvrda da smo proteklih godina dobro radili, ali opet smatram da se može još više jer vi svi to zaslužujete. Ovo nije potvrda samo meni već svim mojim kolegama, prijateljima, sunarodnjacima, suborcima, suradnicima i mojoj obitelji koja je baš uvijek bila uz mene”, ističe Božo Galić.