„Jede, pije i očima šara, to je čajo, bećarina prava“, tko drugi nego jedan, jedini, neponovljivi Ivan Vujeva, najpoznatiji svatovski čajo na ovim prostorima i šire. Organizator, zabavljač, animator i ‘motivacijski govornik’, predvodnik veselja i pjesme, želja mladenaca njemu je zakon, a uz njegov angažman nijedna svadbena ceremonija ne može proći loše.
Prije 23 godine bio je kum u Zagrebu gdje je, u skladu sa svojom ulogom, morao održavati atmosferu i paziti na satnicu. Ukratko, tako je postao čajo. Sasvim slučajno.
„Onda vas zove jedan prijatelj, drugi prijatelj pa 40. prijatelj, pa polu znani ljudi, pa ne-znani ljudi i tako to sve krene. Ne izaberete vi taj posao odnosno poziv, on izabere vas. To il’ vas strefi il’ ne, a mene izgleda strefilo“, priča nam osebujni Vujeva.
A strefilo ga je, dodaje, jer voli biti blizu zvuka tambure, ‘ladne rakije, pozitivne atmosfere, uz pjesmu i veselje, voli čuti izvorni hrpavi svirčev glas pjesme, bez produkcije i fasade, s iskrenom emocijom koju nosi.
Nema potrebe pisati o njegovim zaduženjima jer našim je ljudima sve itekako poznato, međutim, napominje naš čajo, kroz 20 i kusur godina koliko se time bavi, protokol svatova se promijenio, evoluirao. Novi trendovi sve brže naviru i čaje moraju držati korak s njima:
„Sjećam se još šatora, ukrasa od krep papira, slavonskog blata na lakovanih cipela, reduša i kuvarica sve odreda vičnih komšija i komšinica (toplija mi riječ od susjeda), vijanja oroza, svirača bez razglasa, prikazivanja dara, nabisa (guzogrebica, busijaša), fotoaparata s filmom umjesto kartica itd“.
Neki parovi kojima je bio čajo već imaju djecu za udaju i ženidbu, ali njima još nije bio u svatova. Odradio ih je puno, obitelj mu kaže i previše, godine idu, dica rastu, a on sve mlađe i mlađe svirače nudi rakijom i sve mlađe mladence bezbolno uvodi u brak. Kasnije, napominje, kako im bude i sami si narede.
O Vujevinom dobrom „štimungu“ već se čulo naveliko i naširoko, no ipak svaki svatovi nose svoj ritam, nose neku svoju posebnu kemiju koju stvaraju oni koji su pozvani i oni koji su kao radna ekipa odabrani od strane mladenaca. „Mikro anegdota i anegdota mora biti med tolikim svitom, a posebno med radnom ekipom koja budno pazi dok ju rakija mazi, tu prvenstveno mislim na svirače i čaje“, napominje ova centralna figura svake prave slavonske svadbe, uz mladence naravno.
Iako smo se nadali čuti neke od tih zanimljivih anegdota koje je doživio u svom dosadašnjem stažu, Vujeva ovaj dio ipak propušta. Kako kaže, da se netko od mladenaca ne bi pripoznao. Ima ih u gotovo svim svatovima i obično su, napominje, vezane uz neko „iskakanje iz tračnica“, ali tu mora biti budan čajo da vrati kompoziciju na pravi smjer, kompenzira stršanje i amortizira padove.
