Svaki početak je težak, a da je stvarno tako, dokaz je i 17-godišnji Franko Krstić iz Vinkovaca koji se sportom bavi od malih nogu. Ozbiljnije je trenirao plivanje u VPK-u što mu je u nekim segmentima razvoja pomoglo, ali treniranje u bazenu nije ga do kraja ispunjavalo. Tada se odlučio za rukomet upisavši se u Spačvu gdje je prvo morao učiti trčati i pravilno se kretati na parketu jer su plivački zaveslaji uzeli danak na motorici. Ubrzo je uslijedio prelazak u RK Borovo što je Franku poslužilo za nadogradnju u tehničkom smislu, bolje je upoznao rukomet i stekao nove prijatelje.

„Prekretnica u mom rukometnom i općenito sportskom razvoju dogodila se pozivom trenera Alenka Bajera da nastupam za Handball team „Slavonija” na neslužbenom svjetskom prvenstvu za mlade igrače u Švedskoj. Pripreme sam odradio s RK Valpovka, tada najboljom ekipom u Slavoniji i jednom od najboljih u državi”, rekao nam je Franko Krstić.

Po povratku iz Švedske, gdje je u konkurenciji od 100 momčadi, slavonski sastav došao do izvrsnog 5.mjesta, Franko je prešao u Valpovku čije boje brani i dan danas. I nije pogriješio, kadetska ekipa Valpovke postala je prvak Hrvatske sa savršenim učinkom od 30 prvenstvenih utakmica u nizu bez poraza i neriješenog rezultata.

„RK Valpovka je zadnjih 6-7 godina najbolja slavonska ekipa i jedna od najboljih u državi. Razdoblje pandemije iskoristili smo na najbolji mogući način, naporno smo trenirali u klubu, ali i individualno kod kuće. Na završnicu državnog prvenstva u Poreč otputovali smo puni samopouzdanja, ali i odlučni u namjeri da uzmemo jednu od medalja. Postigli smo nešto što nije uspjelo u prošlosti jakim ekipama Osijeka i Đakova (tada predvođeni Domagojem Duvnjakom)”, istaknuo je mladi rukometaš.

Dobri nastupi nisu prošli nezapaženo i nakon završetka državnog prvenstva na adresu Valpovke stigao je poziv izbornika mlađe kadetske reprezentacije Mateja Miškovića za najboljeg kružnog napadača do 17 godina. U sklopu nedavno završenog pripremnog rukometnog kampa naša U17 reprezentacija odigrala je dvije utakmice protiv Austrije u kojima je ostvarila dvije pobjede.

„Taj osjećaj je teško opisati, beskrajna sreća i ponos. Obući dres reprezentacije i biti dio onih koji imaju tu privilegiju i čast je neprocjenjivo. To je bilo ostvarenje mojih snova, nagrada za sav trud, za naporne treninge i putovanja, za spavanje u autu, za svu bol i ozljede, ali i neviđena motivacija za daljnjim treniranjem”, dodao je Franko Krstić.

Naravno, u početku je bilo pozitivne treme i psihološkog tereta, ali Franko je zadovoljan odrađenim pripremama i utakmicama i nada se novom pozivu iako je konkurencija iznimno jaka. Pohađa Tehničku školu „Ruđer Bošković” smjer Mehatronika i ne skriva kako je jako zahtjevno uskladiti profesionalne rukometne obaveze i školske, no vrlo dobar je učenik i ima potporu razrednika i drugih profesora. Uz jako puno napora, odricanja, ali i razumijevanja profesora uspijeva uskladiti treninge i školske obaveze.

„Naravno, bez velike potpore roditelja ništa od gore navedenog ne bi bilo moguće. Roditelji me voze na treninge, prate utakmice, pomažu u individualnoj pripremi, sportskoj prehrani i oni su mi, uz sestru, najveća potpora”, poručuje 17-godišnji Vinkovčanin kojemu je glavni prioritet završiti srednju školu i upisati fakultet tehničke prirode kao nadogradnju postojećeg znanja iz srednje škole.

Rukometna karijera ovisit će najviše o mjestu studiranja. „Želja mi je upisati fakultet u Slavoniji kako bi mogao nastaviti igrati u Valpovki i s mojim prijateljima i suigračima izboriti 1. HRL. Međutim, za sada čvrsto stojim na zemlji, prioritet su škola i upis na fakultet i nadam se da će unatoč svemu, ostati mjesta i za moju veliku ljubav, rukomet”, zaključio je Franko Krstić.

Još nešto više od mjesec dana ostalo je do trećeg izdanja turnira „Aurelia Cibalae” za mlađe uzraste u organizaciji Rukometnog kluba Spačva. Svoje prvo izdanje ovaj turnir imao je 2018. godine kada se odazvao 51 klub iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije. U tijeku su prijave, a nastup na turniru potvrdili su PPD Zagreb, Ribola Kaštela, Valpovo i Virovitica.

„Nadamo se što većem broju ekipa, prošle godine nismo imali turnir zbog korone, a neki će klubovi imati više ekipa. Postoji interes klubova iz regije za turnirom, no oni čekaju što će biti s koronom i cjelokupnom epidemiološkom situacijom”, poručio je predsjednik RK Spačve Mirko Mečić.

Na turniru će sudjelovati dječaci u kategorijama 04./05., 06./07., 08./09., 10./11. i 2012. i mlađi (mini rukomet djevojčice i dječaci).

Cilj je okupiti broj djece na razini prošlogodišnjih turnira kada je na, sad već tradicionalnom turniru, u Vinkovcima bilo preko 1000 djece, no organizatori bi bili zadovoljni i da taj broj bude oko 800. „Najave su dobre, svi jedva čekaju ponovno doći u Vinkovce”, poručio je za kraj Mirko Mečić.

Pobjedom nad Njemačkom u utakmici za sedmo mjesto naša reprezentacija ponovila je uspjeh od prije 10 godina, a svoje prste u ostvarenju tog velikog rezultata imala je i Petra Frančić kojoj je ovo bilo prvo veliko natjecanje s reprezentacijom iako je imala iskustva s reprezentativnih priprema.

„Nije isti osjećaj igrati za svoj klub i reprezentaciju, to je neki poseban domoljubni osjećaj i zanos jer ne nastupaš svaki dan u kockastom dresu i ne pjevaš svaki dan hrvatsku himnu. Ponosna sam što sam svojim talentom i radom pridonijela uspjehu hrvatske ženske rukometne juniorske reprezentacije”, ističe Petra Frančić.

Prisjećajući se svog rukometnog početka rekla nam je kako je rukomet počela igrati u 3. razredu osnovne škole u Novom Selu, a onda je prešla u ŽRK Vinkovci. Zadnje 3 godine nastupa za ŽRK Osijek gdje je prešla na poziv sportskog direktora Gorana Crnova. Tijekom nešto više od 30 dana okupljanja i boravka u reprezentativnom dresu stekla je veliko iskustvo, od prvog do posljednjeg dana među curama vladala je obiteljska atmosfera i s ovog natjecanja nosi samo pozitivna sjećanja. „Svaki dodir s loptom na ovom natjecanju za mene je plus i pridonosi daljnjem napretku”, objašnjava mlada Vinkovčanka. U prvoj fazi turnira postojala je vjera i nada u prolazak skupine, a najveći preokret i pravo mini čudo djevojke su napravile u utakmici s Crnom Gorom. „Protiv njih nismo bili favoriti, čak smo i gubili 5 razlike na poluvremenu, ali skupile smo glavu i na kraju zasluženo pobijedili. Bile smo složne i svaka cura je dala svoj maksimum, a odlična obrana bila je ključ pobjede u toj utakmici”, dodaje Petra koja će ove godine početi studirati u gradu na Dravi pa će promijeniti  boravište te bi joj od jeseni trebalo biti lakše kad je u pitanju odlazak na treninge.

Naime, naša reprezentativka u prethodne 3 godine putovala je svaki dan na treninge. „Nadam se nastavku dobrih igara u klubu i reprezentaciji, a kasnije kad završim faks, htjela bih se okušati u inozemstvu i nekim drugim i jačim ligama”, zaključila je Petra uz napomenu da unatoč preseljenju u Osijek, ništa ne može zamijeniti njene Vinkovce.