Međunarodni dan materinjeg jezika utemeljila je 1999. godine Organizacija za obrazovanje, znanost i kulturu pri Ujedinjenim narodima (UNESCO) s ciljem očuvanja lingivističke raznolikosti i promicanja obrazovanja na materinjem jeziku.

Prema Anićevu rječniku, materinski jezik je idiom koji dijete stječe u najranijoj dobi bez svjesnog učenja, najčešće od majke, stoga nosi takav naziv. Materinski je jezik zapravo prvi jezik koji čovjek prihvaća. Inače je majka ta koja nas uči pričati, pa samim tim i dolazi naziv materinski jezik, a taj naziv u raznim verzijama postoji u skoro svakom jeziku svijeta. Prema zadnjim podacima, gotovo 43% od postojećih 6000 jezika je pod prijetnjom izumiranja u jeku globalizacije, te otprilike jedan jezik nestane svaka dva tjedna. Izumiranja jezika znače gubitak velikih dijelova kulturne i intelektualne baštine.

Prema riječima Martine Mihin, magistre edukacije hrvatskog jezika i književnosti te profesorice hrvatskog jezika i književnosti u Srednjoj strukovnoj školi Vinkovci, Dan materinjeg jezika važan je zbog njegovanja, učenja i razvoja kako hrvatskog jezika, tako i svih drugih jezika. Materinji jezik je prvi jezik koji čujemo i naučimo, a kasnije učenjem i njegovanjem materinjeg jezika stvaramo sve ostalo.

“Hrvatski je jezik ponekad “u drugom planu” u odnosu na druge jezike zbog različitih vanjskih utjecaja. Kroz povijest pa i danas, hrvatski se jezik “bori” s mnogim stranim riječima koje nerijetko prihvaćamo i koristimo u svakodnevnom govoru”, ističe Mihin.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 2014. godine pokrenuo je manifestaciju Mjesec hrvatskoga jezika. Potaknuti činjenicom da je hrvatski jezik od 1. srpnja 2013. godine postao službeni jezik Europske unije u Institutu su željeli u svih govornika hrvatskoga jezika podići razinu svijesti o važnosti očuvanja tog temelja hrvatskoga nacionalnoga identiteta: materinskoga jezika.

Upravo je Međunarodni dan materinskoga jezika 21. veljače uzet kao početak Mjeseca hrvatskoga jezika, a završetak je 17. ožujka, na dan objave Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika iz 1967. godine. Hrvatski je sabor 1997. godine utemeljio Dane hrvatskoga jezika koji traju od 11. do 17. ožujka. Tako Mjesec hrvatskoga jezika logično zaokružuje priču o materinskom hrvatskom jeziku – jeziku naše pismenosti, kulture i identiteta.

“Svi možemo pridonijeti tome da hrvatski jezik postane cjenjeniji koristeći se više hrvatskim, a manje stranim riječima. Zna se dogoditi kako izgovaramo strane riječi kojima ni ne znamo značenje, ali ih svejedno izgovaramo jer smatramo kako je to u redu. Međutim, upravo u takvim situacijama zanemarujemo materinji jezik, a nikako ne bismo trebali”, zaključuje Mihin.