Prvih sto i nešto više dana mandata je iza sedmog po redu župana Vukovarsko-srijemske županije Damira Dekanića. Tim povodom za najnoviji broj Vinkovačkog lista razgovarali smo o izazovima koji su ga dočekali, snalaženju na čelnoj poziciji najistočnije hrvatske županije, prioritetima i planovima.
- Župane kako ste? Jeste li se snašli i smjestili jer tempo se čini intenzivan ?
Oni koji me poznaju kažu da sam snalažljiv, pa sukladno tome je i moj odgovor! Osobno mislim da sam se snašao, no o tome će sve najbolje reći naši žitelji i birači. Posla i započetih procesa uistinu ima puno, a i ljudi mi se svakodnevno obraćaju. Naravno da je trebalo malo vremena da se ljudi naviknu na mene, da se ja naviknem na novo okruženje. Mogu reći kako osjećam da cijeli taj proces ide u pravom smjeru, tempo je intenzivan i stvarno se može reći da radim od 0 do 24.
- Kako biste ocijenili prvih 150 dana mandata? Jesu li izazovi bili veći od očekivanih i kako ste posložili prioritete?
U kampanji sam često naglašavao kako je moj najveći prioritet gospodarstvo i zaustavljanje iseljavanja, odnosno poboljšanje demografske slike ovog područja. Naravno da se u tim segmentima napredak ne može vidjeti odjednom, no sve potrebne predradnje i razgovori su obavljeni, pa se polako naziru i prvi pokazatelji rasta. Treba reći kako jedan dio toga rasta leži i u velikim projektima koje je županija pokrenula tijekom proteklog razdoblja, pa uskoro stiže i vrijeme u kojemu će rezultati tog rada biti vidljivi. Svi ti procesi su kontrolirani. Neke sam procese, posebice one za koje sam smatrao da su otišli u krivom smjeru, uz konzultacije sa strukom, podesio onako kako ja mislim da trebaju ići, pa vidljiviji oporavak gospodarstva očekujem kroz godinu dana.
- Kako stoje stvari u Županijskoj skupštini ? Je li oporba pragmatična ili po difoltu protivna?
Moram priznati da ima oštrijih istupa, ali sam u globalu zadovoljan kulturnom razinom rasprava. Od oporbe se očekuje da je protivna, no s druge strane vidim da dobrim dijelom razumije sve što se događa, te prepoznaje ciljeve koje bi u predstojećem razdoblju zajedno trebali realizirati, ukoliko svi želimo dobrobit našoj županiji i njenim žiteljima. I u svojim prethodnim mandatima, u Općini Andrijaševci sam se uvijek trudio jasno predočiti razloge za donošenje nekih odluka i bio spreman o njima raspravljati. Na takav način sam uvijek imao konsenzus svih koji razumiju problematiku, no uvijek ima i onih koji su po zadatku protiv. Zbog toga vjerujem kako će takvih reakcija oporbe biti znatno manje no što je to bio slučaj do sada, pa moram reći kako sam cjelokupnim sastavom Skupštine zadovoljan. Rasprave su kvalitetne i argumentirane, no nisu „na nož“ već ih mogu u nazvati oštrima i žustrima.
- Kakva je strategija razvoja županije? Na što smo trenutno usredotočeni?
Mi smo nažalost, ili na sreću, poznati kao županija koja obiluje prirodnim bogatstvima. Ta bogatstva, na žalost, ne prerađujemo u županiji već ona neprerađena i neoplođena odlaze negdje dalje. U ta bogatstva spadaju šume, voda, nafta, plin, a u zadnje vrijeme sve se češće u tu skupinu ubrajaju i geotermalni izvori – u kojima na nivou Hrvatske prednjačimo kada je riječ o istraživanjima mogućeg eksploatiranja. Ne smijemo zaboraviti ni kanadsku tvrtku Vermilion koja na ovom području vrši ispitivanja i pripreme za eksploataciju ugljikovodika koji se u svijetu smatraju energijom budućnosti. Smatram kako će vrijeme pokazati što je i u kolikoj mjeri od svega toga dobro, a što manje perspektivno. No, ono što posebno želim istaknuti jest kako ću osobno učiniti apsolutno sve kako bi prerada tih osnovnih sirovina, pogotovo kada je riječ o drvnoj industriji, donijela veću dodanu vrijednost na prostor naše županije.
- U kampanji ste često isticali nužnost decentralizacije tvrtke Hrvatske šume. U kojoj je to fazi? Kako stoje ostale tvrtke koje posluju u našem kraju?
Baš iz gore navedenih razloga sam zagovornik i nastojim provesti decentralizaciju Hrvatskih šuma. Naravno da taj plan prvenstveno zahtijeva stvaranje političkih pretpostavki, no svi ekonomski pokazatelji govore u prilog onome što zagovaram. Naime, držim da bi naša županija od toga imala izuzetno veliku korist jer bi dobit koju sada ta tvrtka ostvaruje, nakon njene decentralizacije, u znatno većoj mjeri ostajala tu. Tvrtke u drvnom sektoru u našoj županiji puno ulažu u suvremenu opremu, kupuju nove strojeve i tehnologiju koji su preduvjet rasta prerade i proizvodnje, posebno u drvoprerađivačkom sektoru. Sve do nedavno su strojevi, ali i procesi u tom sektoru bili zastarjeli. To se napokon mijenja, pa se nadam da će uskoro u tom segmentu biti puno više zaposlenih i veće plaće, a dodana vrijednost na drvnu masu ostajati u našoj Županiji.
- Za uspjeh svega što ste spomenuli ključni su ljudi i stručan kadar. U javnost polako cure podaci o tome koliko je koje mjesto izgubilo stanovnika prema netom završenom Popisu. Kako vidite tu situaciju ?
Točno, kako bismo postigli željeni rezultat u gospodarstvu nužno je zatvoriti krug. Bez stručnih ljudi i školovanog kadra nema uspješnih tvrtki. A onda opet bez otvaranja škola i fakulteta nema ni školovanog i stručnog kadra. Svako otvaranje fakulteta ili nekih od smjerova srednjih škola samo je dio pomno složenog plana. Tu je i otvorenje Drvnog centra koji je centralno mjesto na kojemu će svi članovi Drvnog klastera, pa i neki dugi, moći dobiti osnovne informacije i procjene tržišta na koje žele plasirati neki svoj novi projekt ili ideju. Naravno da u tom dijelu neće izostati ni velika potpora Županije i države. Smatram kako će takav pristup kod poduzetnika stvoriti osjećaj sigurnosti, jer će znati da na tržište ne idu u nepoznato, da ne idu „grlom u jagode“. Nikako ne smijemo zaboraviti na plan ulaganja u navodnjavanje. Na tim se sustavima ubrzano radi, pa će voda uskoro biti dostupna na znatno većoj površini no što je to bilo do sada. A to znači prelazak poljoprivrednika na intenzivnu proizvodnju voća povrća i drugih sličnih kultura, te odmak od „preori – posij – požanji“ poljoprivrede koja nosi znatno manju dodanu vrijednost od spomenute. Kako smo već i rekli sve je to zatvoreni krug, pa ovakva proizvodnja znači puno bolje punjenje županijskog proračuna, a time se onda povećava zaposlenost, ulaganja, potrošnja i u konačnici cjelokupan standard stanovnika ovog kraja.
- Otvorili ste i fakultet računarstva. Vidite li Vinkovce kao studentski grad?
Kako sam i naglasio svaki napredak i prosperitet počiva na mladim, obrazovanim i stručnim kadrovima. Bez njih nema naprijed. Otvaranje fakulteta i općenito obrazovnih institucija je preduvjet dolaska, a onda i ostanka mladih na ovom području. Njihove ideje i energija u svakom su društvu pokretači napretka. Pri tome mislim zdušno podržavati razvoj IT tehnologija i svih drugih suvremenih tehnologija koje nude perspektivu u budućnosti. Buđenje gospodarstva mora krenuti iz nekog segmenta, a ja u mladima vidim ključ koji otvara vrata bolje budućnosti za sve nas.
- Vinkovci su grad domaćin ovogodišnjeg Dana Vukovarsko -srijemske županije, predvodnik u provedbi i realizaciji europskih projektata. Kako stoje Vukovar, Ilok, Županja i Otok, te općinske razvojne agencije i koliko za sve njih može povući županijska Razvojna agencija?
Vinkovci su zemljopisno, a do nedavno su bili i administrativno središte cijele županije. To je grad prema kojem gravitira i najveći broj ljudi ovoga kraja. Sam grad funkcionira vrlo dobro, a brojni projekti koji su u realizaciji rezultat su rada gradskih službi, razvojne agencije i svakako pomoći Vlade Republike Hrvatske. Slično je i s Vukovarom u kojem brojna državna poduzeća imaju velike investicije. Tu je i Fond za razvoj Vukovara koji svake godine raspolaže s preko 60 milijuna kuna, a projekti koji su iz tih sredstava realizirani su veliki zamašnjak razvoju toga grada. Na žalost gradovi Ilok, Otok i Županja nemaju toliku pažnju – iako smatram da je zaslužuju. To su gradovi u kojima se na relativno jednostavan i ne previše skup način može napraviti značajan iskorak naprijed. Ilok je, naime, grad male površine, s malim brojem stanovnika i zahtjeva puno manja ulaganja, od onih u Vukovaru, s kojima se može napraviti puno više. O potrebi većeg ulaganja u ova dva grada svjedoči i činjenica da je upravo tamo vidljiv najveći pad broja stanovnika u odnosu na ostale dijelove županije. Što se županijske Razvojne agencije tiče smatram kako raspolaže dovoljnim brojem educiranih ljudi da može učiniti puno, no ona sama po sebi nije dovoljna i ne može pokriti sve potrebe. Većina gradova ima i svoje razvojne agencije, a općine mogućnosti za projekte traže preko LAG-ova. Riječ je o dobrim i kvalitetnim projektima, no ono što mene, kao nekadašnjeg načelnika, iskustveno zabrinjava jest vrlo mali fiskalni kapacitet općina. On je razlog da se ne može ići na projekte velike vrijednosti jer je teško prebroditi razdoblja između završetka projekta, isplate sredstava izvođačima i povratka tih istih sredstava iz Agencija. To razdoblje nije kratko, ono traje dugo, a dok ono traje ne postoji mogućnost da se kreditima prebrodi taj „prazan hod“. Razlog tomu je što se ne mogu dobiti dozvole iz ministarstava. Smatram da se po tom pitanju nešto mora promijeniti jer će u protivnom mali gradovi i općine realizirati male projekte i biti zakinuti u odnosu na velike i razvijene sredine koje raspolažu daleko većim fiskalnim kapacitetima.
