Danas je blagdan svetog Nikole, zaštitnika putnika i pomoraca, djece i djevojaka, siromaha i studenata. Sv. Nikola uzor je vjere i dobrote, milosrđa i darežljivosti. Djeca mu se posebno raduju i željno iščekuju današnje jutro kako bi vidjeli što im je sv. Nikola ostavio u za to posebno pripremljenu čarapu ili čizmicu. Najčešće to su slatkiši, a ponegdje nađe se i šiba kao upozorenje onima koji možda i nisu uvijek bili dobri.
Sv. Nikola rođen je u gradu Patari u Maloj Aziji u 3. st. poslije Krista. Bogati roditelji dugo nisu mogli imati djece pa su od Boga izmolili malog Nikolu koji ime dobiva po stricu biskupu u Miri. Već kao mali Nikola je volio sve ljude oko sebe čemu su ga naučili njegovi dobri roditelji koji nažalost brzo umiru i Nikola ostaje sam. Nikola nasljeđuje njihovo bogatstvo ali se nije uzoholio već uvijek ima srce za potrebite. Tako je pomogao siromašnom susjedu koji nije imao novaca za miraz svojim kćerima. Nikola noću ubacuje vrećice sa novcem u tri navrata kroz susjedov prozor kako bi otac sretno udao svoje kćeri. Zbog toga sv. Nikola postaje zaštitnik sirotinje. Mladi Nikola odlazi u školu za svećenika u čemu ga vodi njegov stric biskup u gradu Miri. On ga upućuje na svetost i pobožnost.
Nikola postaje svećenik i želi širiti ljubav kakvu je imao Isus za svoju braću ljude. Uskoro mu umire stric, biskup Mire i svi misle da će ga Nikola nasljediti. No, On skroman i u strahu od te časti bježi u Palestinu gdje živi samačkim životom. Vraća se za nekoliko godina upravo kad umire biskup, nasljednik njegova strica. Ovaj puta nije mogao pobjeći i postaje biskup. Od tada noći provodi moleći, a dane pomažući nevoljnima i šireći vjeru. Iscrpljen pokorom i napornim biskupskim obvezama umro je u Miri 6. prosinca. Nema suglasnosti oko godine njegove smrti, ali najvjerojatnijim se čini da je između 340. i 350. godine.
Činio je čudesa. Poput Isusa smiruje uzburkano more i zato je zaštitnik mornara. Svojim blagoslovom ozdravlja dijete kojem je zapela riblja kost u grlu i zato ga nazivamo zaštitnikom djece.
Uz sv. Nikolu vežu se brojne legende. Prema jednoj, na svoj bi imendan svraćao do obližnjeg sela i uveseljavao dječicu koja nisu odrastala u izobilju. Iako im roditeljske ljubavi, prijatelja i hrane nije nedostajalo, oskudijevali su s igračkama i obućom. Čizmice koje su inače brižno čuvali, dječica bi u večer prije Nikolinog imendana posebno ulaštila i stavila na prozor, a u njima bi ih ujutro dočekala drvena igračka koju je napravio Nikola. Kad je ostario i onemoćao, brižne majke nastavile su tu tradiciju, stavljajući u čizmice što su našle u kući, jabuke, orahe ili bombone.
