Foto: Getty Images

26. ožujka je “ljubičasti dan”, dan kada se širom svijeta ljubičastom bojom iskazuje solidarnost s osobama koje imaju epilepsiju.

„Ljubičasti dan“ ili „Purple Day“  akcija je pokrenuta 2008. godine u Kanadi na inicijativu tada devetogodišnje djevojčice Cassidy Megan, njezinih roditelja i Udruge za epilepsiju u Novoj Škotskoj. Javnim progovaranjem o svojoj bolesti, Cassidy je željela smanjiti osjećaj usamljenosti i izolacije koji je učestalo prisutan kod osoba s epilepsijom, a javlja se kao posljedica društvene stigmatizacije i nerazumijevanja bolesti. Od tada se u ovu akciju uključilo više od stotinu zemalja svijeta te je „Ljubičasti dan“  proglašen najutjecajnijim danom posvećenim podizanju svjesnosti o epilepsiji. U Hrvatskoj se obilježava od 2010. godine.

Epilepsija je poremećaj živčanog sustava koji se događa zbog prekomjernog i nepravilnog izbijanja živčanih impulsa u mozgu, praćen abnormalnostima u elektroencefalogramu.

Jedna je od najčešćih kroničnih neuroloških bolesti. Očituje se epileptičnim napadajima – iznenadnim epizodama poremećene motorike, senzibiliteta, ponašanja, percepcije, a u određenom broju slučajeva i svijesti. Tijekom napadaja mogu se javiti grčevi mišića, smetnje osjeta, njuha, vida ili sluha kao i određeni stupanj poremećaja svijesti.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije oko 50 milijuna ljudi širom svijeta ima epilepsiju. Procjenjuje se da šest milijuna ljudi u Europi boluje od epilepsije, a svake se godine dijagnosticira 300.000 novih slučajeva bolesti, podaci su Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.

Uzroci nastanka bolesti i simptomi su izrazito raznoliki – u dječjoj dobi je prema učestalosti najčešći uzrok porođajna, odnosno neonatalna trauma, potom poremećaji razvoja krvnih žila, prirođena oštećenja, ozljede glave, infekcije i tumori. U odrasloj dobi najčešći uzroci su moždani udari, ozljede glave, intoksikacije, odnosno prekomjerno konzumiranje alkohola ili droga te tumori i infekcije. Nasljedna predispozicija, tj. genetski čimbenici također imaju ulogu u pojavi epileptičkih napadaja. Međutim, nasljeđivanje je vrlo složeno i mali se broj epilepsija nasljeđuje izravno s roditelja na dijete (idiopatska epilepsija). U bolesnika u kojih se ne mogu pretragama ustanoviti oštećenja mozga radi se o kriptogenoj epilepsiji (skrivenog, nevidljivog oštećenja).