Danas, 13. prosinca Crkva slavi spomendan svete Lucije, djevice i mučenice iz 4. stoljeća. Sveta Lucija zaštitnica je mučenika, slijepih i slabovidnih, čiji je život isprepleten mnogim legendama i danas ne možemo sa sigurnošću procijeniti što je od toga povijesno istinito, ali je njezin kult unatoč tome vrlo raširen u svijetu, pa je tako riječ o svetici koja je vrlo omiljena i u hrvatskome puku, gdje se od milja naziva svetom Lucom. Osim štovanja, zahvaljujući ranijim vremenima kada je liturgijska godina sa svojim blagdanima bitno utjecala na sav društveni i obiteljski život, rašireni su različiti običaji, od kojih je najpoznatiji onaj da se na spomendan svete Lucije sije božićna pšenica. Legenda koja kod nas povezuje pšenicu sa Svetom Lucijom kaže kako će proklijale vlati pšenice, zasađene na Svetu Luciju, zasjati uz svjetlost svijeća u svom zelenilu točno 12 dana nakon, na sam Božić. Zato je prema narodnom vjerovanju važno kako će pšenica biti zasađena, odnosno kako će izrasti jer će gustoća iznikle pšenice, boja i sočnost njezinih vlati pretkazati bolju ili lošiju žetvu nadolazeće godine. Kod nas ima još jedna tradicija koja je vezana uz Svetu Luciju, a nije riječ o pšenici već predviđanju za koga će se djevojke jednog dana udati. Upravo na dan Svete Lucije mnoge mlade djevojke ispišu na 12 malih papirića 12 muških imena. Papirići se zamotaju kao bomboni te se svaku večer na način da papiriće stavite u ruke i tresete ne bi li jedan ispao van, taj papirić spali i proces se ponavlja sve do Badnjaka kada ostane samo jedan nespaljeni papirić. Ime ispisano na tom posljednjem papiriću ime je budućeg muža. Tako će Sveta Lucija predvidjeti za koga će se mlada djevojka udati.
