U skladu s pripremom Zakona o hitnoj medicinskoj pomoći, formirana je radna skupina u kojoj će svoje mišljenje i prijedloge odnosno sugestije dati i članovi Hrvatske udruge djelatnika hitne medicinske pomoći među kojima njihov i predsjednik, Vinkovčanin Danijel Šota.
Bit će to prvi takav Zakon u povijesti RH.
„Radnu verziju smo napravili. Naravno, za takve stvari nismo profesionalci niti je to dio našega posla, ali smo u skladu sa zakonskim aktima i surađujući s udrugama, uspjeli završiti važan dokument koji za Hitnu medicinsku pomoć u Hrvatskoj progovara o problemima s terena, a do sada nije vrednovano”, ističe.
Primjerice, stavke oko organizacije same službe, nabavke vozila, edukacije djelatnika, a na korist krajnjih korisnika tj. pacijenata.
Rak rana Hitne službe od 1996., tada je ukinuti beneficirani radni staž, do danas nevraćen, usprkos obećanjima.
„Rezultat je to svih ovih godina smrti na radnim mjestima djelatnika HMP-i koji zbog specifičnosti poziva ne dočekaju odlazak u mirovinu pa se ubraja u radna mjesta koja ne mogu istrpjeti zakonski propisan radni vijek”, pojašnjava Šota. Psihofizički, jedno je od najtežih zanimanja spašavanja ljudskih života, uključujući noćni i terenski rad.
Ključ je, kaže, ozakoniti nabrojano, uz izjednačenje rada Hitnjaka u svim dijelovima Lijepe Naše jer ova služba ne poznaje segregaciju.
„To znači da u svakom trenutku, svaki djelatnik može ući u bilo koja kola Hitne pomoći u Hrvatskoj znajući da su uvjeti jednaki za sve bez obzira na lokaciju, a pacijent dobiva istu kvalitetu skrbi”, ističe.
Predstoji vrijeme dogovora i pregovora s vlastodršcima upitnog ishoda, a pred Šotom i kolegama je posao koji će ipak proći niz ureda; od pravne službe Ministarstva zdravstva, preko Saborskog odbora za zakonodavstvo, naposljetku tek saborske procedure, naravno ako i kada ‘prođe’ na Vladi. Optimisti kažu, moglo bi do ljeta.
„Bojim se samo da se to ne otegne do u nedogled s obzirom na prijašnje iskustvo. Još 2001. godine, sastavio sam Prijedlog zakona o Hitnoj pomoći koji je čak uspio doći do saborskih ureda, no i tadašnja, i sadašnja ravnateljica Zavoda nisu bile ZA. Potom se konačno stvorila jedna atmosfera među djelatnicima Hitne koji su shvatili da je to nešto bez čega ne možemo, svi smo složni oko potrebe, velikim smo prosvjedom ukazali na nedostatke i stavili pred gotov čin institucije države”, podsjeća Daniel Šota.
U prijevodu, traženo je prihvaćeno, slijede dorade jer su, kaže, otišli ipak previše u širinu pa su uvažili savjete pravnih službi kako se budući zakon ne bi morao često mijenjati. Sve izmjene rješavat će kroz pravilnike.
“Nažalost, oni i sada postoje, ali se ne poštivaju jer svaka županijska služba radi za sebe, neovisno o ministarstvu, a po principu ‘koliko novca, toliko glazbe’“, zaključuje, za sada, na ovu temu Hrvatske udruge djelatnika hitne medicinske pomoći.
