Foto: Goran Čelig
Ako spominjemo koprivničku punk scenu s početka 90-ih, opravdano se kao sinomim iste nameće ime Overflow. Ipak nisu samo oni tada uspravno hodali …
Otprilike u isto vrijeme je nastao i punk-noise-hard core band pod imenom Don’t. Vrlo brzo su se nametnuli već svojim prvi izdanjem naslovljenim “Don’t by Don’t”, objavljenim 1991. pod okriljem Franjićeve kuće Slušaj najglasnije. I danas mi u glavi zvone fantastčni brojevi poput “I Wanna Be” i posebno onih koje su zatvorile album, ritmična “We Walk” i slojevita i teška “Water Nation”. Album je Zdenko reizdao 2002. i objavio ga na CD-u.
I kako je to već bivalo, započeo je rat, pjevačica Bilja je napustila band i preselila u London gdje se navodno udala za pjevača tada popularnih EMF, zaslužnih za indie hit “Unbelievable” iz 1991. godine. Trio Tihomir Tiki Grobenski (bas), Mladen Glavica Loba (gitara) i Ninoslav Jurić Jura (bubanj) neko su vrijeme potrošili u potrazi za novom pjevačicom sve dok ime se nije pridružila odlična Katarina Pavlek a što će ubrzo rezultirati njihovim novim uratkom nazvanim “So Shine!”, objavljenim za tadašnjeg koprivničkog nezavisnog izdavača Blind Dog Records. “Ukleta” (barem su je oni tako nazivali “God Is Her Father”, žestoka naslovna “So Sine!”, stones obrada “Child Of The Moon”, teški hard core “Earthqauke Shake”, te produhovljena i posve smislena obrada Jacquesa Brella u legendarnoj skladbi “Season In The Sun”, samo su neki od trenutaka zbog kojih ću se uvijek rado vračati ovom albumu, uz žaljenje kako nikada nije doživio nikakvo reizdanje. Dakle, moguće ga je imati isključivo na originalnoj kazeti.
Jako mi je drago da sam te 1995. godine u sklopu emisije “Ko živ ko mrtav” i manifestacije “Ljeto na Korzu za Hrvatski dom” koju je tada organizirala Radio Nula, doveo baš njih, kako bi ih i Vinkovčani vidjeli u naponu snagu. I stvarno je ostao koncert za pamćenje.
Četiri godine poslije izbacuju svoj treći album “Plastica”, ujedno i posljednji za Anubis Records. U istoj postavi, kao i na prethodnoj kazeti, Nina, Tiki, Lobo i Jura donose novih 40 minuta svojeg viđenja glazbe, nekako zrelijih nego prethodnici. “Lollita”, “Slaveboy”, “Hangin’ Tree” te izvrsna obrada Patti Smith Group u pjesmi “Rock ‘n’ Roll Nigger” ostavili su posebno gorak osjećaj što su tako naprasno nestali sa scene. Ta “žgaravica” mi se samo dodatno pojačala kada sam se nakon puno godina, na jednom DORF-u, ponovno sreo s Mladenom Glavicom Lobom (volio bih znati gdje se djeo taj čovjek) koji je tada radio za Šareni dućan i koji mi je dao demo snimak s materijalom kako je trebao izgledati četvrti album. I tako smo ostali bez odličnih “Spring Song”, “Second Dance” “Wierdo” (u kojoj su uposlili i gudače) te još jedne iznimne obrade – “Hot Stuff” Diane Ross.
Poslije sam saznao kako su Don’t 2015. godine izdali ep “Don’t” kojega nisam imao priliku čuti pa ne mogu o njemu ništa reći, ali sudeći po onom ranijem uopće ne sumnjam kako je posrijedi nešto što golica maštu i sigurno je vrijedno potruditi se pronaći ga.
Kratka ali slatka priča još jednog iznimnog domaćeg banda!

VEZANI ČLANCIVIŠE OD AUTORA