Predavanje na temu “Došašće i Božić u tradicijskoj kulturi i suvremenosti” večeras je u Gradskoj knjižnici i čitaonici Vinkovci održala etnologinja mr.sc. Ljubica Gligorević.
U ime organizatora uvodnu riječ dao je Tihomir Marojević, voditelj Znanstvenog odjela vinkovačke Knjižnice, kazavši kako je u ovom vremenu konzumerizma, koji advent udaljuje od onoga njegovoga pravog značenja, svakako vrijedno podsjetiti se kako je nekada izgledalo vrijeme iščekivanja Isusova rođenja.
Mr.sc. Gligorević govorila je o tradicijskim znakovitostima obilježavanja došašća i blagdana Božića u istočnoj Hrvatskoj tijekom 19. i 20. stoljeće, od najvažnijih datuma, njihove simbolike, prakse i značaja za pučanstvo: sv. Barbare, Nikole, Lucije preko Badnjaka, Božića, sv. Stjepana i Ivana, Silvestrova do sv. Tri kralja. Božićni običaji u tradicijskoj kulturi, kazala je, počinjali su s adventom, a trajali su do prve nedjelje nakon sv. Tri kralja kada se slavi Krštenje Isusovo.
Istaknula je i koji su se to zapadno europsko građanski unosi udomaćili u hrvatskoj urbanoj i ruralnoj kulturi, a predavanje je zaključila suvremenim adventskim očitovanjima i obilježavanjem Božića u nas, ali i u nekim europskim gradovima.
U svome predavanju iznijela je niz zanimljivih detalja pa je tako, između ostaloga, spomenula i kokošji Badnjak, danas sigurno većini nepoznat pojam.
„Nama etnolozima je zanimljiv kokošji Badnjak, dan prije stvarnog Badnjaka kada se vodilo računa o tome da kokoši nesu jaja, da budu plodne u narednom razdoblju i da daju što više jaja. Tako ih se, kako je zabilježio naš Josip Lovretić, čak devet puta tijekom toga dana znalo hraniti”.
Zanimljivo je i to, kazala je između ostaloga, kako se na našim prostorima, primjerice, tek u novije doba izrađuju jaslice.
„Kod nas to nije bila tradicija kao što je, primjerice, bila u Hrvatskom zagorju ili drugdje diljem Hrvatske. Muškarci na ovim našim prostorima tek u novije vrijeme izrađuju jaslice, a pod satom vjeronauka ili likovnog božićne jaslice znaju raditi i djeca u školi”.
Među brojnim običajima poseban je bio i onaj dolaska “položaja” u kuću na Badnjak.
„Položaj je značajan lik koji dolazi u određenu obitelj. To je prije svega muškarac, jer je u tradiciji smatrano da muškarci donose sreću. Prigodnim riječima on bi zaželio svako dobro i obilje u toj obitelji. Ždrijebilo se, telilo se, prasilo se, janjilo se i tako redom. Domaćica bi mu zahvalila i posipala ga zrnevljem čime je isto zazivala plodnost u narednom razdoblju”.
Sam Božić, osim što bi “položaj” ponovno dolazio čestitati, bio je dan posvećen obitelji i svečanom blagovanju. Taj se dan nije odlazilo u goste niti su primani gosti. Čestitati se išlo tek drugi dan na sv. Stjepana i sljedeći na sv. Ivana.
