Ovih dana na Studijski odjel s uveza je vraćena najstarija knjiga koja se čuva u Gradskoj knjižnici i čitaonici Vinkovci. Izdanje iz 1567. godine dio je Spomen zbirke Ivana Vanje Radauša, koju nam je predstavio voditelj Studijskog odjela Tihomir Marojević, knjižničarski savjetnik.
Uz knjige i udžbenike složene po znanostima, Studijski odjel vinkovačke Knjižnice posjeduje i pet zasebnih zbirki. Među njima je i Spomen zbirka Ivana Vanje Radauša čiji naziv možda nije i najsretnije odabran jer vrlo lako dovodi u zabludu one koji se bave ovim istaknutim zavičajnikom, akademskim kiparom, slikarom i pjesnikom ( 29.4.1906., Vinkovci – 24.4.1975., Zagreb ).
“Ljudi vrlo često misle da je to zbirka o samom Vanji Radaušu, a to je u stvari njegova privatna biblioteka, obiteljski dar njegove supruge Jelke Ribarić-Radauš i triju kćeri. Vi možete iz ove zbirke saznati o nekim Radauševim čitateljskim navikama, afinitetima, ljudima s kojima se družio… Samu Radauševu umjetnost, međutim, ne možete istraživati iz ove zbirke, a upravo zbog toga ljudi često dolaze. Tako nam je jednom čak iz Zadra došla jedna djevojka koja istraživala Radauševo kiparstvo, a da se prije nije informirala što zbirka sadrži. Bila je, naravno, jako razočarana“, ističe Tihomir Marojević.
Bilo kako bilo Spomen zbirka Ivana Vanje Radauša vrlo je vrijedna zbirka, koja je u vlasništvu Knjižnice od 1998. godine. Sadrži 7 500 svezaka od kojih posebnu vrijednost imaju stare i rijetke knjige tiskane do 1850. godine te knjige iz zavičajne književnosti. Na mnogim svjetskim jezicima u zbirci se mogu pronaći knjige iz svih područja znanosti, periodika, katalozi izložbi, arhivska građa, a posebno se ističu pojedini raritetni primjerci kao što su izdanja Relkovićeva Satira iz 1779. ,1857. i 1871. godine, Kuchnik Stipana Josipa Relkovića iz 1796. ili rana izdanja Ilije Okrugića, Kosora i Kozarca.
Ne čudi stoga što se upravo u Spomen zbirci Ivana Vanje Radauša nalazi i najstarija knjiga koju posjeduje Gradska knjižnica i čitaonica Vinkovci, a koja je upravo vraćena s uvezivanja u vinkovačkoj tiskari Zebra. Riječ je o izdanju djela Deset knjiga o arhitekturi (I dieci libri dell’architettura), Marka Vitruvija Poliona, rimskog arhitekta, inženjera i pisca, prvog poznatog teoretičara arhitekture, koji je živio i radio u I. stoljeću prije Krista. Ovo izdanje Vitruvijeve knjige tiskano je u Veneciji 1567. godine s komentarima Danielea Barbara. Knjiga je, ističe Tihomir Marojević, u dobrom stanju, ali su se listovi rasuli što je sada riješeno ponovnim uvezivanjem.
“Radauševu ostavštinu obrađujemo sustavno od 1998. godine i sada smo pri kraju toga opsežnog posla. Radauš je imao buran život i privatni i javni, a o tome smo i mi dosta doznali prateći posvete po kojima se može zaključiti s kim se Radauš družio i radio, kao i prateći čitateljske tragove, a to su predmeti koji se zateknu u knjigama. Sve smo to evidentirali i izdvajali jer sve to govori o Vanji Radaušu i njegovom životu, kao što i sama zbirka govori o njemu kao čitatelju te prije svega velikom bibliofilu“, ističe naš sugovornik.
Tako su u čitateljskim tragovima, primjerice, uz pisma, razglednice, novčanice pa i ljubavne poruke, između ostaloga, pronađena i dva Radauševa crteža, Grge Novaka i jedne medalje, za koje nitko nije znao i to je vrlo dragocjen nalaz. Isto tako pronađene su Slavonske pismice Slavka Jankovića.
“To je u stvari strojopis Šokačkih pismica u dva uveza u kojima je pronađen i rukopis u kojemu Janković objašnjava kako je izgubio i ponovno našao Šokačke pismice. Uz sve stare i dragocjene knjige, za mene kao Vinkovčanina ta dva strojopisa i rukopis pronađen uz njih nešto su najvrijednije u Raduševoj zbirci”, ističe Tihomir Marojević.
