Priredbe spremanja u tradicijsko ruho natjecateljskoga karaktera jedan su od oblika očuvanja i promocije hrvatske narodne baštine. Omiljene su mnogima koji poštuju i vole nasljeđe koje su nam ostavili naši stari, onima koji sudjeluju kao natjecatelji i onima koji se nađu u publici i uživaju u nastupima. Atraktivne su i posjećene te revije narodnoga ruha, a u Vukovarsko-srijemskoj županiji ima ih nekoliko.
Prošlu godinu zatvorilo je na opće zadovoljstvo i sudionika i domaćina obnovljeno Zimsko spremanje u Antinu. Za početak nove godine najavljen je Šokački cvit, 2. veljače, izbor koji je središnji dio svečanog otvorenja Šokačkog sijela u Županji. Već 10. veljače slijedi poznata i najdugovječnija Mladost i ljepota Slavonije u Starim Mikanovcima. Aktualne su još Šokačka kraljica u Tordincima u svibnju i revija „40 plus” u Nuštru u studenom, za sada najmlađa.
„Sve su te priredbe s etnološkog aspekta vrlo važne i zato nam je izrazito drago što su se u Antinu uspjeli organizirati i obnoviti svoju jer je svakako dobro da imamo više takvih priredbi na našem području”, ističe etnologinja mr.sc. Ljubica Gligorević, muzejska savjetnica.
A svaka od tih priredbi posebna je na svoj način. U Županji i u Tordincima sudjeluju samo djevojke. U Starim Mikanovcima to su djevojke, snaše i momci. U Nuštru posebnost je da su sudionici druge i treće životne dobi, odnosno iznad 40 godina, a kategorije su snaše, baće i parovi s tim da par mogu biti snaša i baća, ali isto tako i dvije snaše ili dvojica baća. U Antinu kategorije su djevojke, snaše te baje ili bajice, kako tamo kažu, a gdje spadaju i momci i mlađi oženjeni muškarci.
Ono, pak, što je svima zajedničko to su od etnološke struke postavljeni kriteriji koje treba ispoštivati kako bi bili proglašeni najuspješnijima. U središtu pozornosti svakako je samo ruho, ali ima još puno toga što čini cjelovit dojam i uspješan nastup.
„Na tim priredbama svaki sudionik ima svoju priču uz posebnost i ljepotu ruha koje su željeli predstaviti publici i prigode nošenja. Vrlo ih je zanimljivo slušati i nama u prosudbenim povjerenstvima uvijek je žao što na generalnoj provjeri nikada nemamo onoliko vremena koliko bismo željeli s njima razgovarati, fotografirati određene detalje koje, osim kada smo na terenu pa nam netko od domaćina sve ono što nas zanima iznosi iz svojih ladičnjaka, možemo vidjeti upravo na takvim priredbama. Tako da je taj rad svim etnolozima koji se uključuju zasigurno vrlo zanimljiv”, ističe Ljubica Gligorević.
Pri tome, kaže, etnolozi nisu u nimalo lakom položaju jer odabrati najbolje nije lako.
„Proglasiti najbolje predstavljenu nošnju ili najbolju nošnju, što bi bilo preciznije, doista nije jednostavno jer svaka je na svoj način posebna. Bilo da je radna, ona najjednostavnija, polusvečana ili svečana. Ali upravo to predstavljanje osobe u toj nošnji, njena prezentacija, poznavanje nošnje, prigode, govor, daje taj plus iznad nošnje i tu je taj moment kada možemo proglasiti najuspješnije predstavljenog u određenom tradicijskom ruhu”, ističe Ljubica Gligorević.
