Po želji autora ususret njegovom rođendanu, u čast velikom zavičajniku Ivanu Kozarcu ( 8. 2. 1885.,Vinkovci – 6. 11. 1910., Vinkovci ), večeras je u Gradskoj knjižnici i čitaonici Vinkovci predstavljeno novo izdanje Ogranka Matice hrvatske u Vinkovcima, knjiga „Frtalj srca”, trojice pjesnika, Dubravka Duića Dunje, Mate Zlatka Damjanovića i Petra Eleza i fotografa Zvonimira Tanockog.
Pregršt je to ljubavi prema Slavoniji i Srijemu u stihu i kroz objektiv fotoaparata, moglo se čuti na promociji u kojoj su, uz autore, sudjelovali urednica Višnja Sorčik, autorica pogovora Vesna Karaula i predsjednik OMH u Vinkovcima Dražen Švagelj.
Uvodno prigodne riječi uputili su ravnateljica Knjižnice Vedrana Lugić i gradonačelnik Vinkovaca Ivan Bosančić.
„Nas smo četvorica autora, trojica pjesnika i fotograf. Mi smo poznati slavonski pjesnici, a on je jedan od najpoznatijih fotografa ne samo u Slavoniji nego uopće u Hrvatskoj. Nas trojica pišemo pjesme različite tematike i jedan drugom, što bi rekli, ne smetamo. Zato sam htio da nas četvorica napravimo jednu zajedničku zbirku jedinstvenu u Slavoniji. Drago mi je što su moji prijatelji to prihvatili i što smo uspjeli ovo napraviti. Moja poezija je zavičajna poezija. Pišem o Slavoniji i Srijemu koje volim i kojima se ponosim”, istaknuo je Dubravko Duić Dunja.
O naslovu „Frtalj srca” Duić kaže: „S razlogom je to. Ako Dalmatinci mogu govoriti „kvarat”, možemo i mi reći onako kako mi kažemo: „frtalj”, a od frtalja se sastoji cjelina. Mislim da muškarac posebnom ljubavlju može voljeti djecu, ženu, rijeku i zavičaj u kojem je rođen. Za mene su to ta četiri frtalja, četiri ljubavi koje čine cjelinu, a da bude još znakovitije i nas smo četvorica, znači svaki od nas je jedan frtalj u ovoj zbirci.”
„Raduje me ova naša zajednička zbirka u kojoj su moje pjesme na neki način usklađene s pjesmama mojih prijatelja. Znači tematika je ovdje naša, zavičajna, slavonska i srijemska, dijelom i duhovna i ona koja se odnosi na obitelj, ono što je meni najdraže i najvažnije u životu. Riječ je o dvanaest pjesama koje sam za ovu zajedničku zbirku odabrao iz moje tri samostalne zbirke”, istaknuo je Petar Elez.
„Za mene je sve domoljublje. I ljubav prema mojoj baki, mami, didi, prema mojem selu.., i kada ljudi pišu o svom gradu kao što naš kolega Dubravko piše o Vukovaru. To je sve za mene ljubav prema hrvatskoj domovini koju su voljeli moji pretci i tu ljubav usadili nama. Dubravku Duiću Dunji prepustio da on izabere mojih dvanaest pjesama pošto bez njega ove zbirke ne bi ni bilo. Mogu samo reći kako je meni, kao čovjeku sa sela i pučkom pjesniku, čast biti u ovom društvu”, kazao je Mato Zlatko Damjanović.
„Ovo je jedna prekrasna suradnja kroz spoj književne i vizualne umjetnosti. Na poziv Dubravka Duića Dunje prihvatio sam se da ilustriram ovu zbirku slavonskih pjesama s mojim fotografijama iz kolekcije koja je već, mogu reći, obišla cijeli svijet. On je napravio izbor fotografija, a ova simbioza stihova i fotografija mislim da čini ovaj proizvod kulturno jačim i ljepšim”, istaknuo je Zvonimir Tanocki.
U večerašnjoj promociji sudjelovao je i za ovu prigodu posebno okupljen tamburaški sastav predstavljen kao “Tamburaši iz Vinkovaca, Vukovara i Štitara”.
Iz knjige o autorima:
DUBRAVKO DUIĆ DUNJA rođen je 1953. godine u Borovu naselju, danas dijelu Vukovara. Poeziju piše od 1992. godine po izlasku iz srpskih koncentracijskih logora. Objavljene su mu tri zbirke pjesama: Zato (2007.), Ljubavne iz lokvanjskog sokaka (2020.) i Tu Slavonija namiguje na Srijem (2024.). Autor je šest spomenika u gradu Vukovaru: spomenici vukovarskim zapovjednicima Blagi Zadri, Velimiru Đereku i Petru Kačiću, spomenik nestalima u Domovinskom ratu, spomenik poginulim i nestalim policajcima u obrani Vukovara 1991. godine, spomenik Ovčara žrtvama ubijenim na Ovčari. S Ratkom Petrićem koautor je Hrvatskoga križa na groblju u Malom Lošinju te je i koautor je spomenika ubijenima u Bučju (prvom srpskom koncentracijskom logoru na području Republike Hrvatske) kod Pakraca. Također se bavi slikarstvom, skulpturom, medaljarstvom i ilustracijama knjiga. Pjesme su mu objavljene u nekoliko zbirki slavonskih pjesnika i u knjizi Antologija hrvatske ratne lirike. Imao je preko 30 izložbi, što u Hrvatskoj, što u inozemstvu. Sudionik je Domovinskoga rata, dragovoljac i branitelj Vukovara, bivši logoraš srpskih koncentracijskih logora, 80-postotni hrvatski vojni invalid Domovinskoga rata i umirovljeni časnik Hrvatske vojske. Živi u Vukovaru.
MATO ZLATKO DAMJANOVIĆ rođen je u Strizivojni 1965. godine u tradicionalnoj šokačkoj obitelji. Knjigu i čitanje zavolio je kao ministrant u dječačkoj dobi uz župnika Mitra Dragutinca. Oženjen je i otac četvorice sinova. Hrvatski je branitelj i djelatnik Hrvatskih željeznica. Pjesme piše od srednje škole i neke su uglazbili vrhunski majstori tamburaške glazbe. Jedna je pjesma uvrštena u udžbenik za osnovne škole. Sa sumještanima objavio je zbirku pjesama „Popucale štrange i kajasi”, a samostalno „Paradija kraj vrlija!”. Živi u Strizivojni.
PETAR ELEZ rođen je 8. rujna 1978. u Vukovaru. Osnovnu školu pohađao je u Vukovaru (Borovu naselju) i u Preku na otoku Ugljanu, dok je srednju školu polazio u Zadru. Na Filozofskom fakultetu u Zadru završio je studij povijesti i arheologije. Zaposlen je u Državnom arhivu u Vukovaru. Član je Ogranka Matice hrvatske u Vukovaru, a u Ogranku Matice hrvatske u Vinkovcima osjeća se kao kod vlastite kuće. Pjesme su mu do sada objavljivane u Glasu Koncila, Hrvatskom slovu, Književnoj reviji, Vijencu, Maruliću, Vukovarskom zborniku te u zbornicima s pjesničkih recitala: „Srce Isusa i Marije” u Gornjoj Stubici, „Josip Ozimec” i „Željka Boc” u Mariji Bistrici te u zbornicima Susreta hrvatskoga duhovnog književnog stvaralaštva „Stjepan Kranjčić” u Križevcima. Na spomenutim je književno-pjesničkim manifestacijama višestruko nagrađivan. Njegova posljednja pjesnička zbirka: Duh i voda nagrađena je 2023. godine drugom nagradom na književnom natječaju „Fra Martin Nedić”, koju dodjeljuje zaklada Terra Tolis iz Tolise. Objavio je tri zbirke poezije: Kamen srce (2018.), Da Tebi hvalu kažem (2020.) te Duh i voda (2022.). Autor je više stručnih i znanstvenih radova i izložbenih kataloga iz domene arhivistike i povijesti te urednik većega broja stručnih i znanstvenih publikacija. Svoju je prvu pjesmu kao jedanaestogodišnjak urezao u koru stabla u šumi Đergaj. Slijedom porijekla, životnih okolnosti i nadasve milosti Božje dijete je jedne i jedine mu hrvatske domovine i dvaju zavičaja: Srijema i Dalmacije. Ignacijanska duhovnost umnogome ga je oblikovala, i kao čovjeka, i kao vjernika, i kao pjesnika. Oženjen je i otac je troje djece.
ZVONIMIR TANOCKI rođen je 1960. godine u Vinkovcima. Izlagao je na oko 300 skupnih i 40 samostalnih izložbi. Za vrijeme Domovinskoga rata snimao je brojne fotografije na ratištu. Danas radi kao profesionalni slobodni umjetnik – fotograf. Autor je i koautor većega broja monografija. Ilustrirao je svojim fotografijama trajne postave muzeja, poslovne i javne prostore, sajmove, naslovnice raznih magazina i dr. U autorskoj fotografiji izlaže u više tema: portret, krajolik, akt, arhitektura, konceptualna fotografija, industrijska baština, dokumentarne (socijalne teme, life, rat i poplava), putopisne i ostale teme.
