U Gradskoj knjižnici i čitaonici Vinkovci za večeras su pripremili online predavanje doktorice Anice Bilić, upraviteljice Centra za znanstveni rad HAZU u Vinkovcima. Predavanje pod nazivom “Godišnja doba u hrvatskoj pejzažnoj lirici”, zainteresirani su mogli pratiti na Facebook stranici ili YouTube kanalu Gradske knjižnice i čitaonice Vinkovci.

Predavanja u sklopu popratnih priredbi Vinkovačkih jeseni dr. Anica Bilić održava od 2003. godine pa je tako i u ovo, “novo normalno” vrijeme, našla načina kako ne prekinuti tradiciju.

“Ove je godine predavanje motivirano upravo pandemijskom situacijom te idejom povratka prirodi koja, moramo priznati, više nije ista kao prije 10, 20 ili 200 godina. Motivirano je i idejom usporedbe prirode kao književne ili izvan književne zbilje, a kojoj se evo pridružuje i virtualna zbilja koju obilato koristimo u ovoj, korona krizom zahvaćenoj 2020. godini. Ideal mimetičko reproduktivnog konstruiranja pejzaža upućuje nas na ekološku misao i akciju spašavanja globalno zagrijanog i zaprljanog planeta, uz to još uvijek i ne prokuženog čovječanstva s epidemiološkim mjerama na snazi, što nas je natjeralo na misli o povratku prirodi i pejzažu kao organski lijepom isječku prirode, te metafori sretnog i zdravog života u skladu s prirodom. Glavno je pitanje hoćemo li se uopće imati na što vratiti, ako uopće ima povratka na staro”, ističe dr. Bilić.

Dodaje da je ovom prilikom analizirala godišnja doba na korpusu kanonskih antologijskih pjesama hrvatskih pejzažista kao što su Matoš, Vidrić, Domjanić, Cesarić, Tadijanović, Krklec, Kovačić i Pejić, na temelju čega je potvrdila da svako godišnje doba ima svoju ikonografiju i boje, dok su emocija i značenje ideje, upisane u proljetni, jesenski, ljetni i zimski pejzaž, neograničeni.

“Ipak, najjača metafora vezana uz godišnja doba u hrvatskoj pejzažnoj lirici je ona metafora koja povezuje godišnja doba s životnim dobom čovjeka, odnosno proljeće s mladošću, ljeto sa zrelošću, jesen sa starošću i zimu sa smrću”, objašnjava Anica Bilić. Posebno je naglasila da je upravo jesen najpoetskije doba jer pruža raspon emocija, od onih radosnih na početku, kada sve zrije i kada ubiremo plodove svoga rada, pa do onih teških kada priroda odlazi u zimski san, lišće opada i sve postaje sivo.