Dan Grada Vinkovaca prilika je za sjesti s gradonačelnikom Ivanom Bosančićem i malo pretresti proteklih 365 svakodnevnih izazova koji prožimaju živi organizam sveden pod riječ grad. U otvorenom razgovoru, većinom smo načeli teme koje Vinkovčani međusobom komentiraju, a kako ne bi ostali na razini poluinformacije, pitali smo na adresi Bana Jelačića 1.
Koliko su se promijenili Vinkovci zadnjih godinu dana?
Promijenili su se svakako. Mijenjaju se dijelom i u načinu života i fizički. Vjerujem kako su se promijenili i kod naših sugrađana kao i kod nas samih u gradskoj upravi posebice u načinu razmišljanja gdje smo se paralelno fokusirali na dizanje gospodarstva i kvalitete života, kako kroz usluge Grada i naših ustanova, jednako i kroz manifestacije s ciljem rasta zadovoljstva unutar samih Vinkovaca. Gotovo više od dvije trećine godine svaki vikend imamo događanje ili manifestaciju u gradu u čemu su u kontinuitetu prisutne naše udruge, tvrtke, ustanove. Svi doprinose kako bi u Vinkovcima društveni život, gospodarska klima i sve ono što čini kvalitetu života bili bolji. Stalno radimo na privlačenju i povlačenju europskih sredstava jer temeljem njih sve to skupa osiguravamo. Promijenili smo se i u brojkama. Prošle smo godine izvršili proračun od gotovo 300 milijuna kuna dok su prije pet do šest godina ti brojevi bili negdje na 80-90 milijuna kuna. Vjerujemo da smo napredovali u svim smjerovima. Ne možemo biti do kraja zadovoljni jer uvijek moramo težiti boljem te iz godine u godinu dati više od sebe kako bi naš grad rastao i bio lider cijeloga kraja što mislim da jest u ovom trenutku.
“Naše tribine preselile su se na dnevne susrete u trgovini, kod liječnika, na kavi. Građani prilaze, pitaju, sugeriraju. Imaju povjerenje jer smo uspjeli prevazići onu distancu gradonačelnik-građani, a meni je to povratna informacija za djelovati odmah i sada ako su prijedlozi realni”
Ušli ste u sedmu godinu upravljanja gradom. Osluškujete bilo građana, stalno ste među njima, odgovarate na svaki telefonski poziv. Kakve su povratne informacije? Jesu li zadovoljni, što ih muči, što može biti objektivno bolje, razumiju li kada im objasnite zašto neke stvari nisu rješive preko noći?
Moj način komunikacije je takav da pokušavam biti prisutan na svakom mjestu, u svakom problemu, ali isto tako i s ljudima na ulici bez one distance na relaciji gradonačelnik-građani. To ne bi bilo dobro jer mi koji radimo ovaj posao i vodimo gradove moramo imati informacije od samih sugrađana, susjeda, kumova, prijatelja Oni će nam najbolje sugerirati što gradu treba. Oni su ti koji čine grad, a ne zgrade, investicije javnog sektora. Grad su naši sugrađani i sugrađanke koji imaju određene potrebe. One se iz dana u dan mijenjaju, ono što je bilo potreba početkom godine, ne mora biti i na kraju. Iz toga razloga, morate stalno biti prisutni, slušati, biti dio toga i svakodnevno sve što radimo prilagođavati potrebama naših ljudi. Ovdje smo jako dobro pogodili kada smo krenuli s našim tribinama po mjesnim odborima. Tu su se ljudi uvjerili da nam mogu reći, izaći s problemom, pohvaliti i moram priznati, bio je to sigurno jedan od najboljih poteza. Danas mi te tribine imamo svakodnevno, u svakom trenutku, u trgovini, u kafiću, u knjižnici, kod doktora, gdje god se nalazimo, uvijek se pojavi netko sa sugestijom za primjerice problem u nekoj ulici, pa povratno i djelujemo. Riješiti sve nikada nećemo, to jednostavno nije moguće jer grad je živi organizam koji se mijenja na dnevnoj razini. Slično kao kada ste u svojoj kući, dvorištu, uvijek imate posla i nešto se događa. Tako da nikada nećemo reći da smo napravili sve niti da ćemo moći sve napraviti, ali da ćemo težiti tome da budemo na usluzi sugrađanima, svakome tko se nađe u potrebi, to da. Naravno da su naša proračunska sredstva ograničena. Tada odlučujemo što je u nekom trenutku važnije, a što će odgovoriti na potrebu obuhvaćajući što veći broj naših građana. Vodimo računa da novac koji izlazi iz proračuna mora obuhvatiti što veću grupu i riješiti što više problema građana.
“Naši su poduzetnici puno napravili za grad, prihodi rastu no ne prati ih rast plaća na čemu će morati poraditi. I u ovom trenutko dok projektiramo Zonu Zalužje zemljište gradu donosi prihod jer ju iznajmljujemo poljoprivrednicima”
Gospodarstvo ostvaruje rekordne brojke s 8500 aktivno zaposlenih. No sve zanima što se čeka sa Zonom Zalužje?
Zona Zalužje u budućem vremenu Vinkovcima treba donijeti gospodarski još značajniji uzlet. Svi naši poduzetnici i oni koji se bave u gradu nekom gospodarskom djelatnošću, puno su napravili proteklih godina. Narasli su, europski novac im je postao dostupan i poslužio kao injekcija pokrenuvši procese. Rastu prihodi, raste broj zaposlenih. No, naglašavam, ono čime nisam zadovoljan je rast plaća koji ne prati rast prihoda i tu će naši poduzetnici morati značajnije poraditi, ali sve je to neko vrijeme sazrijevanja. Sada dolazimo do Zone Zalužje koja će se otvoriti i velikim tvrtkama, siguran sam privući ulaganja stranih investitora unutar grada, stvorit će se još pozitivnija konkurencija, a u sinergiji s tim tvrtkama počet će se dizati neke nove tvrtke. U ovom trenutku projektiramo zonu, pripremamo sve za komunalnu infrastrukturu. Prvo polje koje će biti pušteno prema poduzetnicima površine je 33 hektara kada ćemo već za početak govoriti o ozbiljnoj zoni dok ne dođemo do 100 hektara kako smo sve skupa zamislili. Naglašavan da ju i sada iznajmljujemo poljoprivrednicima, ne gubimo ništa, zemljište ne stoji na čemu također grad i u ovom trenutku zarađuje. U konačnici, zona će biti mjesto iz koje će niknuti novi, gospodarski puno snažniji Vinkovci.
“U Cibaliji će fokus biti na radu s djecom, a za prvi tim se nadam da će biti satkan od naših juniora koji će igrati za svoj grad, biti platforma za sve buduće nogometaše koji će nas veseliti s pobjedama, ali s vinkovačkom adresom”
Glas razuma očekuje i rješenje situacije oko HNK Cibalia prvenstveno zbog par stotina dječaka koji ondje treniraju o čemu Grad treba brinuti. Dokle smo stali i imate li poruku za roditelje koji su zabrinuti?
U ovom trenutku Grad Vinkovci jedini stoji iza naše Cibalije. Puno je različitih vlasnika unutar vlasničke strukture, no nisu ili nemaju snage biti dio toga. Zato smo i predložili ići u dokapitalizaciju, da Grad Cibaliju stavi na pozitivnu nulu da se u klubu promijeni filozofija kojoj je ishodište Škola nogometa. Svi oni neki budući treneri koji se budu bavili Cibalijom morat će razmišljati o tome da prvo trebaju trenirati našu djecu i od njih stvarati neke nove prvotimce Cibalije. Jedino kako klub može živjeti je od prodaje igrača jer marketinški potencijal nije tako značajan da bi mogao namiriti danas potrebne iznose prvoligaškim klubovima. Do kraja kolovoza očekujemo završetak dokapitalizacije, da sve svoje probleme porješava s novom injekcijom, dođe do pozitivne nule, a u budućnosti egzistira na novcu dostupnom od Grada Vinkovaca i eventualne zarade izvan tog dijela. Neće više moći funkcionirati po principu duga jer je zaduživanje „kako ćemo, lako ćemo”, neodrživo. To može razumijeti svatko tko se bavio ikakvom gospodarskom djelatnošću odnosno tko god vodi odgovorno svoje financije zna da ne može trošiti više nego zaradi. Roditelji ne moraju biti zabrinuti. I dalje će se u Cibaliji raditi s djecom na kojoj će i biti fokus, a ne na prvom timu za kojeg se u budućnosti nadamo da će biti satkan od naših juniora koji će igrati za svoj grad, ali i biti platforma za sve buduće nogometaše koji će nas veseliti s pobjedama, ali s vinkovačkom adresom.
“Nikada nećemo reći da smo napravili sve niti da ćemo moći sve napraviti, ali da ćemo težiti tome da budemo na usluzi sugrađanima, svakome tko se nađe u potrebi, to da”
Većina građana pozdravlja pozitivne iskorake koji podižu kvalitetu života, no smeta im glasna manjina koja sve osporava ružnim riječima bez protuargumenta. S druge strane, vaša gradska uprava inzistira na isporuci rezultata, jedino mjerljivog u ocjeni nečijeg rada. Imate li podršku građana?
Iz izravnog susreta i razgovora s ljudima, i što čujem od drugih, mislim da je podrška snažna i neupitna jer vide da se trudimo stvarno činiti za naš grad sve što je u ovom trenutku dostupno. Svaki euro, svaku kunu koju smo mogli, mi smo dovukli. Gledamo da je što je više moguće toga obnovimo, stavimo u funkciju i tako multipliciramo novac prema gospodarstvu. Mi smo grad koji u ovome trenutku isporučuje novu knjižnicu, obnovili smo zatvorenu tržnicu, obnavljamo kazalište, završavamo nadvožnjak uz nebrojeno manjih projekata. Malo gdje to možete vidjeti u ovome trenutku. Vide to naši sugrađani, komentiraju, govore o tome. Nikada neće i niti trebaju do kraja biti zadovoljni jer na taj način tjeraju nas da budemo bolji i efikasniji. Kada bi nas samo i isključivo hvalili, vjerujem da bismo vrlo brzo stagnirali i time bili lošiji nego smo danas. Smatram da još puno toga možemo i učiniti, i dati. Imamo odličan tim ljudi koji voli Vinkovce, radi za Vinkovce, ali ima i znanja i kompetencija, zna što radi pa u konačnici isporučujemo projekte i rezultat, a to je ono što se vidi.
“Oporba me učinila snažnijim i kompetentnijim gradonačelnikom i hvala im na tome”
U aktualnom sazivu Gradskog vijeća dio oporbe, vaši izazivači, glasan je s napadima prvenstveno na Vas, ad hominem? Proziva vas se nerijetko i za „ortakluk i pogodovanje”. Kako se s time nosite?
Naravno, nije bilo jednostavno. Na početku me to žalostilo, u nekom trenutku vrijeđalo jer ovdje se trudite, dajete sebe, a netko to baš na osobnoj razini pokušava ili umanjiti ili izokrenuti u negativno. A onda kako vrijeme odmiče shvatite da vas napadi takvih čine jačim, snažnijim i kompetentnijim. U konačnici, oni su mi učinili uslugu. Učinili su me snažnijim gradonačelnikom, neću reći političarom jer na ovoj razini, malo toga može se govoriti o politici. Imate konkretne zadatke, imate sredstva i ljude i kada to okupite oko sebe očekuje se kako ćete isporučiti određeni proizvod, a to je kvalitetniji život, gospodarski jači grad i mislim da mi to dobro radimo. Zaključno, učinili su me puno snažnijim, jačim i kompetentnijim i hvala im na tome. U konačnici da ne vidite i tu neku drugu stranu, nazovimo ju politike, ne možete sebe procijeniti na najbolji način. Ja sam potpuno miran, fokusiran na neki budući razvoj i sigurno je da će sve ono što smo činili i što planiramo, demantirati sve njih.
“Politička potpora meni i mom timu ne bi ništa značila da Vlada RH ne uvažava projekte koji su važni za naš grad. Tu uz nas snažno stoje i premijer i ministri”
Za Vinkovce se često u političkim kuloarima zna reći kako su otok po arhimedovskom principu „Ne diraj u moje krugove”. Taj otok uživa veliku potporu premijera Andreja Plenkovića i Vlade Republike Hrvatske. Visoko kotirate u stranci, cijene vas i kolege gradonačelnici iz suparničkih opcija. Malo, malo eto nam premijera gradu, a stiže i u petak na otvorenje nove knjižnice. Politička poruka jasno se iščitava?
Politička potpora meni ili mom timu ne bi ništa značila da ne uvažavaju projekte koji su važni za naš grad. Tu uz nas snažno stoje i premijer i ministri što smo vidjeli i kod knjižnice, samog darovanja zemljišta za Zonu Zalužje. Jasno je da premijer inzistira na jednoj projektnoj suradnji te na tome da kada dolazi u grad može glasno istaknuti pozitivne pomake. Na tome mu hvala. Drago mi je da i sam tako sagledava politiku koja nije isključivo ideologija i politička arena nego u konačnici rezultati. On je to isto pokazao na nivou Vlade, a mi se istovjetno trudimo na razini Grada i tada je jednostavno biti dio takvoga tima kad su nam ciljevi isti kao i želje, a stojimo na raspolaganju jedni drugima. Rezultat toga je odlična sinergija na relaciji Grad Vinkovci – Vlada Republike Hrvatske. Treba ju koristiti do krajnjih granica kako bi Grad izvukao maksimum iz ove suradnje, a u nekom budućem vremenu ne bi to sve skupa ni trebao nego bi samostalno mogao napredovati dalje. Posebno mi je drago kada nas kolege gradonačelnici u tim nekim segmentima prepoznaju kao primjer dobre prakse s čim stiže i osobna satisfakcija, poticaj za dalje. Iz dana u dan čovjek uči i spoznaje neke nove stvari, škola za gradonačelnika ne postoji nego kroz vrijeme sazrijevate, usvajate i dobivate priliku sve skupa to pokazati, a to je izvrsno.
“Moj posao je vrlo odgovoran, ali uz dobru organizaciju i potporu obitelji, stignem biti i otac i suprug i sin i brat”
Šest godina živite svoju dužnost 24 sata, politički i karakterno ste stasali. Za to vrijeme, živite kao i svaki drugi otac, suprug, sin, brat. Ljudi to primjećuju susrečući vas u školi, na biciklu, u trgovini, s prijateljima. Kako punite baterije?
Jesam 24 sata gradonačelnik, ali nisam od onih koji će reći da samo rade, a ne jedu i ne spavaju. Normalno funkcioniram i što je najvažnije, mirno spavam, normalno jedem, normalno kao i svi ostali boravim u svojoj kući, ali cijelo to vrijeme promišljam i radim. Iako nemam radno vrijeme, ne treba to mistificirati jer čovjek uz ovaj posao može živjeti normalan život ako se stvari normalno postave unutar svog života. Ljudi vole populistički reći kako danonoćno rade. Ne bih to rekao. I radim, i spavam, i vodim djecu u školu, na trening, ali u konačnici volim ovo što radim, što imam mogućnost i povjerenje raditi za svoj grad. Trudim se svakom svojom odlukom učiniti ovaj naš grad boljim i poželjnijim svima nama, na kraju krajeva pa i svojoj djeci jer ovdje živimo i doprinosimo zajednički vlastitoj kvaliteti života. Ovo je posao kojega treba stvarno odgovorno shvatiti i on se tada bez problema može obavljati baš kao što čine svi drugi ljudi na svom poslu.
Što biste uz čestitku poručili Vinkovčankama i Vinkovčanima u povodu ovogodišnjeg Dana grada i blagdana sv. Ilije zaštitnika?
Svim mojim Vinkovčankama i Vinkovčanima želim čestitati Dan grada. Neka sv. Ilija i dalje bdije nad nama i čuva nas kako bismo i nagodinu dobili priliku reći, bili smo bolji, kao što možemo potvrditi i ove godine. Neka im se ostvari sve što si žele i privatno, ali i ono što žele svome gradu dogodine. Neka samo ne bude ozbiljnih problema u sljedećih godinu dana, ne daj Bože, nego da damo sve od sebe kako bismo mi i naša djeca živjeli bolje, kao i svi oni budući Vinkovčani koji će doći i zavoljeti ovaj grad baš kako ga mi volimo.
“Iz dana u dan čovjek uči i spoznaje nove stvari. Škola za gradonačelnika ne postoji nego kroz vrijeme sazrijevate, usvajate i dobivate priliku sve skupa to pokazati, a to je izvrsno”
