Neobična rijeka

Stanovnicima Vinkovaca i okolice o Bosutu poznato je mnogo toga. Pričama o Bosutu nikad kraja i bit će ih dok je svijeta i vijeka. Stariji pamte kako su Bosutom nekada plovili i brodovi.
I danas od Nijemaca do sutoka Spačve i Bosuta s vremena na vrijeme plovi moderan i lijepo uređeni brod Katarina. Nezaboravan je doživljaj zaploviti Katarinom i uživati u ljepoti krajolika.

A što je s Vinkovcima ? Jesu li i kada i tu plovile lađe ?
Prema sjećanjima starijih Vinkovčana i starim zapisima i Bosutom su u Vinkovcima plovili motorni brodovi pedesetih i šezdesetih godina 20. stoljeća.

Bosut je prema povijesnim zapisima bio plovan još u rimsko doba. Prokopom kanala te spajanjem Bosuta i Ervenice s Vukom navodno su bili povezani Sava i Dunav.

Rimske Cibalae imale su i riječnu luku za manja plovila koja se nalazila na ušću Ervenice u Bosut.
Najezde barbara opustošile su ove prostore, a pridošli Slaveni nisu bili orijentirani na život uz rijeku. Tek u doba vladavine Turaka započela je izgradnja obrambenih nasipa, koja je intenzivirana u doba Vojne granice. Izgradnjom nasipa Bosut je izgubio izravnu vezu sa Savom. Vodostaj Bosuta ovisio je o oborinama i dotoku voda znatno duljeg Biđa i malobrojnih potoka. Izmjenjivala su se razdoblja poplava i sušni periodi kada je gotovo ostajao bez vode.
Uz Bosut nastala su brojna naselja koja su poput Cerne i Nijemaca bila razvijenija od Vinkovaca. U vojnograničarskom razdoblju razvili su se Vinkovci koji su u drugoj polovici 19. i početkom 20. stoljeća postali najznačajnije naselje Pobosuća. U gospodarskom razvitku ovog područja Bosut nije imao važniju ulogu, no kada se snažnije razvio promet već u graničarskom razdoblju uočen je njegov plovidbeni potencijal koji se trebao valorizirati izgradnjom kanala Dunav – Sava. Najstariji projekti kanala datiraju iz tog vremena. Razvitkom vinkovačkog željezničkog čvora i potreba željeznice za vodom, na zapadnom rubu grada izgrađena je 1936. g. prva ustava – Stara brana kojom se uzvodno održavala potrebna količina vode. Unatoč tome Bosut nije mogao služiti za plovidbu. Izgradnjom Nove brane 1954. g. na istoku, vodostaj se mogao kvalitetnije održavati.

Vesna, Ada i Cibalis bili su prvi motorni brodovi na Bosutu

Nakon Drugog svjetskog rata utemeljen je drukčiji način skrbi i upravljanja vodama. Prvo je osnovana Ustanova za upravljanjem rijekom Bosut. Ona je vodila skrb o ulovu i prodaji ribe, ozelenjivanju obala, ulovu i prodaji žaba, poribljavanju rijeke, prodaji vode za industrijske potrebe i sanitarnoj zaštiti bosutske vode. Iz toga perioda datiraju i počeci plovidbe motornih brodova Bosutom.

Godine 1956. sa Cresa dovezena je lijepa metalna brodica Vesna. Mogla je primiti oko 18 putnika i nakon popravka motora trebala je služiti za vožnju izletnika Bosutom. Nedugo iza porinuća neslavno je završila na bosutskom dnu.

Koncem pedesetih godina 20. stoljeća Ustanova Bosut imala je motornu brodicu Ada koja je prometovala od grada do Nove brane i obrnuto. Kako bi privukla što veći broj izletnika cjenik je prilagođavala dobnim grupama. Cijena vožnje za odrasle u oba smjera iznosila je 40 dinara, za djecu od 4 do 10 godina 20 dinara, a za mlađu djecu bila je besplatna.


Uz brodicu mogli su se privezati i čamci. Cijena prijevoza za jednu osobu i čamac iznosila je 60 dinara, a za svaku dodatnu osobu u čamcu 40 dinara.
Brodica je imala utvrđen vozni red. Na poseban zahtjev izletnika kojih je moralo biti najmanje 10, vozila je i mimo voznog reda čak i nedjeljom. Prijava za vožnju morala se podnijeti najmanje jedan dan ranije. Ured Ustanove Bosut nalazio se u ulici M. Gupca 2.
Subotom brod je polazio u 15 sati iz Vinkovaca, a vraćao se s Nove brane u 17 sati. U grad je pristizao iza 18 sati. Ova vožnja bila je namijenjena izletnicima koji se nisu namjeravali dugo zadržavati na Novoj brani već su uživali u vožnji i ljepoti krajobraza.
Nedjeljom brodić je polazio iz Vinkovaca u 8 sati, a povratak je bio u 11 sati. Prometovao je i u poslijepodnevnim satima s polaskom iz grada u 13 sati a povratkom u 17 sati. Ribiči su imali posebnu povlasticu da prilikom uplate izvanrednih vožnji brodicu mogu zaustaviti na mjestima koja im se čine povoljnima za ribolov i tu se iskrcavali. I Ada koja je bila sagrađena od drveta, kao i metalna Vesna doživjela je tragičnu sudbinu. Čini se kako je popila malo više bosutske vode pa se potopila kod Nove brane. Njezini ostaci stršali su iz vode u blizini Nove brane. Ribiči i drugi koristili su ih za loženje vatre kako bi se za jutarnjih i večernjih svježina zagrijali, a prigodom fešti ispekli koje prase ili skuhali fiš paprikaš.

Godine 1963. Ustanova Bosut je ugašena, a osnovana je nova ustanova s istim imenom. U zajednici sa SRD Priroda trebala je promovirati ribolovni sport na Bosutu i njegovim pritocima, vršiti kontrolu nad krivolovcima, kontrolu režima voda i raditi na razvitku sportova na vodi.

Ustanova je skrbila o izletištu Nova brana, gradskom kupalištu Marica i odmaralištu u Dalju na Dunavu.

Kako su poljoprivredne organizacije započele u većoj mjeri koristiti vodu Bosuta za navodnjavanje ustanova je vršila nadzor nad istim. Uz to skrbila je o prijevozu izletnika rijekom, zasađivanju raslinja i uređenju obale Bosuta.                                                                                                                                  Uz Ustanovu za održavanje rijeke Bosut početkom šezdesetih skrb o Bosutu vodila je Vodna zajednica Biđ-Bosut koja se bavila čišćenjem i uređenjem postojećih kanala na našem području. Krajem ljeta 1964. godine Ustanova je kupila motorni brod u čiju je kabinu moglo stati 25 – 30 putnika. Brod je imao motor jačine 45 KS i mogao razvijati brzinu od 12 km/s. Koštao je oko 10,4 milijuna dinara. Za taj novac u ono vrijeme moglo se kupiti 10 motornih čamaca sa po 5 sjedišta. Dobio je ime Cibalis i bio usidren ispred zgrade Vodne zajednice Biđ – Bosut gdje je izgrađeno pristanište.
Ponosno je Cibalis nekoliko godina predvodio bosutku regatu čamaca koja je pedesetih i šezdesetih godina organizirana u povodu prvomajskih praznika. Tisuće Vinkovčana noć uoči nekada pompozno slavljenoga praznika rada okupljalo se na bosutskim obalama kako bi nazočili vinkovačkoj venecijanskoj noći. Vlasnici čamaca, ribolovci, društva i radne organizacije postojeće čamce preuređivali su na način da simboliziraju njihovo poduzeće. Ukrašavali su ih osvjetljenim lampionima i bakljama. Sa nekih većih plovila čula se svirka i pjesma. Plovili su nekoliko krugova od Vodne zajednice do Kožare pozdravljeni od desetak tisuća promatrača. Spektakl na vodi završavao se velikim vatrometom.

Međutim i Cibalis je poput Vesne i Ade tragično završio na dnu kod mosta u centru grada. Danima su Vinkovčani mogli opažali masne mrlje koje je stvarala nafta istječući iz potopljenog Cibalisa.

U novijem periodu nekoliko je manjih motornih brodova i glisera uzburkavalo bosutske vode, a najpoznatiji i najdugovječniji bio je motorni brod Eva s kojim je veliki zaljubljenik i zaštitnik Bosuta pokojni doktor Tugomil Štefanić s obitelji krstario raznim rijekama, posebno, Savom i Dunavom sve do obala Crnoga mora.