Hrvatski pčelari, posebno oni s područja Slavonije, u posljednjih nekoliko godina proživljavaju teške dane, vremenski uvjeti više se ne mogu predvidjeti, ni jedno godišnje doba više nema svoje obilježje, previše kiše i prevelika suša te konstantne promjene temperatura zraka loše utječu na pčele i proizvodnju meda.
Zanimljivi prijedlozi kako pomoći pčelama u ovakvim uvjetima stižu ovih dana iz Engleske, naime, tamošnji stručnjaci otkrili su da je maslačak najbolji prijatelj oprašivača te preporučuju da tu biljku ovog proljeća ne uklanjate iz svoga vrta, odnosno, kako bi pomogli oprašivačima, dopustite da trava naraste do visine gležnja, jer na taj će način imati dovoljno hrane dok voćke ne procvjetaju.
“Da je to pitanje tako jednostavno bilo bi odavno riješeno. Pčele zovemo djecom sunca ali moramo imati na umu da su pčele usko povezane sa biljkama koje cvjetaju i njihova je uloga da obave oprašivanje. Za tu ulogu pčele kao nagradu od biljaka dobiju nektar iz cvijeta. Ali za njihov razvoj i preživljavanje potrebna je raznolika ponuda raznih cvjetova. Ovaj postupak može pomoći pčelama samo ako ti cvjetovi nisu bili izloženi nikakvim tretmanima pesticidima pri zaštiti bilja, jer to može imati pogubno djelovanje. Zato naša aktivnost mora biti dobro promišljena i usklađena da ne napravimo više štete nego koristi. Po meni, veći je problem malčiranje svih kanala i međa koje se provodi više puta godišnje, pa osim što krajolik izgleda kao da je prošla neka strašna havarija, nitko u prirodi nema koristi. Kakve posljedice to može imati dobar je primjer koji se događa u Australiji poslije požara, koji su sami po sebi katastrofa, ali tek dolaskom prvih padalina dolazi do daljnjeg uništenja površina jer ništa ne sprečava vodu da odnese ogoljeno tlo”, ističe Stanko Čuljak, dopredsjednik Hrvatskog pčelarskog saveza i predsjednik Pčelarskog saveza Vukovarsko-srijemske županije.
Hrvatski pčelari s velikom pozornošću prate i stanje oko koronavirusa, odnosno hoće li doći do poremećaja na tržištu meda, jer poremećaji u Kini itekako se osjete na svjetskom tržištu.
Kina je, naime, vodeća u svijetu u proizvodnji meda. Kineski pčelari, koji imaju oko osam milijuna pčelinjih društava, godišnje proizvedu oko 500 tisuća tona, što je četvrtina svjetske proizvodnje meda i najviše izvoze u Europu i SAD, više od 100 tisuća tona.
Za usporedbu, zemlje Europske unije godišnje proizvedu 240 tisuća tona meda, a među najvećim svjetskim proizvođačima meda je i Turska s godišnjom proizvodnjom od 105 tisuća tona.
“O našim sumnjama da se radi o posve drukčijem pristupu pčelarstvu i pčelama stalno pričamo. Ako je osnova za više prinose dohrana pčela, i krajnji proizvod je smanjene kvalitete. Pogotovo što im je dostupna tehnologija za isušivanje meda te mogu vrcati s puno većim postotkom vlage. Primjenom tih postupaka ne moraju čekati da pčele svojim radom spuste vlagu u medu, što je prirodno. Taj način iscrpljuje pčele i produžava vrijeme sazrijevanja meda. Nadalje, postupcima filtracije iz meda se vadi sve ono što je vrijedno, a tako se obrani “med” po puno nižim cijenama nudi na tržištu na veliko. Mi koji pčelarimo na tradicionalan način u startu smo puno neekonomičniji, a time i skuplji. Ali zato svojim potrošačima nudimo med koji je pripremila pčela i u koji mogu imati povjerenje”, objašnjava Čuljak.
