“Zadnjeg dana mjeseca srpnja tekuće godine na jezerskom sustavu Banja u Vinkovcima pojavile su se neobične, lijepe ptice. Uočivši ih s poprilične udaljenost u prvi mah sam pomislio da se radi o mladim labudovima s obzirom na izrazitu svijetlosivu boju. Prišavši bliže, prepoznao sam neobičnu vrstu divljih gusaka-Indijska divlja guska (Anser indicus, Latham 1790). Ptica je izrazite svijetlosive boje, svjetlija od svih drugih vrsta iz roda Anser.

IMG_2448Čak i laiku je veoma lako razlikovati ovu vrstu divljih gusaka od drugih vrsta. Glava je u cijelosti bijele boje i na potiljku se nalazi jedna uzdužna crna pruga preko koje prelaze dvije okomite, također crne pruge”, kaže mr.sc. Pavao Dragičević, stručni suradnik u Javnoj ustanovi za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima Vukovarsko-srijemske županije. Ono što obilježava ovu vrstu od drugih vrsta, ne samo gusaka, već i ostalih vrsta ptica je let na ekstremno velikim visinama u vrijeme migracija. Guske poduzimaju ove izrazito zahtjevne letove dvaput. Prvi put kada lete preko planinskog masiva Himalaja u pravcu Tibetske visoravni gdje se hrane kratkom travom na gorskim livadama zbog razmnožavanja i podizanja mladih i drugi put kada se vraćaju na Indijski potkontinent na prezimljavanje. Iako postoje povoljnije rute za let kojima se kreću neke druge vrste ptica, iz znanstvenicima još nepoznatih razloga guske odabiru upravo najzahtjevnije pravce preleta koji se odvija noću. IMG_0243Činjenica je da kreću gotovo od nulte nadmorske visine i da u vremenu od približno sedam sati postignu visinu od preko osam tisuća metara (planinski vrhunac Makalu-8481 m ili neslužbeni podatak za Mt. Everest-8848m), postavlja za znanstvenike niz otvorenih pitanja o fiziologiji gusaka. “Znanstvena istraživanja su dokazala da ove guske dišu „dublje“ u odnosu na druge vrste i znatno efektnije iskorištavaju kisik iz zraka u uvjetima niske koncentracije kisika. Hemoglobin u njihovim eritrocitima ima veći afinitet za vezanje molekula kisika od hemoglobina nizinskih vrsta gusaka, ujedno je broj kapilara u lijevoj strani srca znatno veći u odnosu na druge vrste gusaka i konačno stanični organeli, mitohondriji (u kojima se odvija „oksidacija“ i posljedično oslobađa energija) su „bolje povezani“ sa sarkolemom što rezultira povećanjem iskoristivosti kisika iz znatno prorijeđenog zraka koji je ujedno i vrlo hladan na tim visinama. Prorijeđeni zrak uvjetuje i veći broj zamaha krilima što opravdava upravo navedenu fiziološku prilagodbu bolje iskoristivosti kisika u stanicama u odnosu na druge vrste. S obzirom na to da Hrvatska nije jedina europska zemlje gdje je viđena ova vrsta, za zaključiti je da su guske pobjegle iz privatnih uzgoja ili iz nekih od zooloških vrtova na širem području regije. U svakom slučaju za prirodoslovca, biologa ili samo ljubitelja prirode ovakvi događaji predstavljaju trenutke koji se pamte”, zaključuje stručni voditelj Pavao Dragičević.