Prošla godina bila je specifična i teška, može se reći u svim sferama rada i življenja, iznimka nije ni Centar za socijalnu skrb Vinkovci gdje su se morali prilagoditi novonastaloj situaciji, naročito u radu s korisnicima. “Svaka promjena generira stres, ali nakon početnog prilagođavanja i korisnici u sustavu socijalne skrbi i zaposlenici koji rade s korisnicima prihvatili su nove okolnosti. Konkretno, reducirali smo broj direktnih kontakata na najnužnije situacije, a sve ostalo smo nastojali organizirati da se obavi na neki drugi, za korisnike sigurniji način, ako je bilo moguće elektronskom poštom, telefonom i slično. Dio naših korisnika čine i osobe sa zdravstvenim problemima, pa smo i iz tog razloga morali biti dodatno oprezni, zbog njihove sigurnosti”, priča nam ravnateljica Nataša Vujčić koja je na toj dužnosti od studenog prošle godine, nakon što je više od 20 godina radila u pravnoj službi Centra.
U 2019. godini različita prava u Centru za socijalnu skrb Vinkovci koristilo je 5.304 korisnika, od toga je 770 korisnika koristilo zajamčenu minimalnu naknadu. U 2020. godini, što je vrlo zanimljivo, govorimo o 5.179 korisnika i 740 korisnika zajamčene minimalne naknade, iz čega je vidljivo kako su brojke u padu u kriznoj godini pandemije.
“Iz navedenih podataka vidljivo je kako se broj nije značajnije mijenjao, čak je nešto manji nego godinu ranije. To između ostaloga možemo pripisati i činjenici da se radi o oblicima prava koja su trajnije prirode, odnosno najčešće se koriste duže u kontinuitetu. Što se tiče osoba koje ostaju bez posla dio njih koristi određena prava pri službi za zapošljavanje, a dio njih su i korisnici u sustavu socijalne skrbi. Po strukturi korisnika ne možemo reći da se povećao broj takvih korisnika, a porast broja takvih korisnika vjerojatno su kompenzirale različite mjere za očuvanje radnih mjesta i druge mjere kojima se interveniralo na tržištu rada, tako da možemo reći da su imale pozitivnog učinka”, objašnjava ravnateljica.
Kada su u pitanju prilagodbe na nove uvjete rada, iste su prije svih osjetili socijalni radnici koji obilaze kućanstva korisnika, a koji su u vrijeme lockdowna morali biti posebno oprezni.
“S obzirom na mjere koje su na snazi već gotovo godinu dana, uz variranje intenziteta tih mjera ovisno o trenutnom epidemiološkom stanju, morali smo se prilagoditi novonastaloj situaciji. Terenski obilazak korisnika je važan sastavni dio našeg rada. No kako je interes zdravlja korisnika i stručnih radnika koji idu na teren na prvom mjestu, morali smo ograničiti posjete samo na najnužnije i neophodne, dakle na one situacije gdje je potreban neposredan izlazak na teren, u kućanstvo, odnosno gdje se bez terenskog izvida ne može donijeti konačna odluka o adekvatnom obliku pomoći. Naravno i tu smo maksimalno poštovali epidemiološke mjere i svakom slučaju pristupali individualno”, napominje Nataša Vujčić.
Ovakve krizne situacije definitivno utječu na psihičko stanje pojedinaca, logika bi stoga bila da su u Centru u prošloj godini zabilježili veći broj slučajeva nasilja u obitelji, no brojke kažu drugačije.
Tijekom 2019. godine, naime, registrirana su 143 slučajeva nasilja u obitelji, a u 2020. godini 128 slučajeva. Dakle i ovdje se radi o padu broja slučajeva. “Lockdown, dok je trajao, usmjeravao je ljude da borave više vremena u kućanstvu, u krugu obitelji, što može pozitivno utjecati na obiteljsku koheziju ako se to vrijeme kvalitetno provodi, ali s druge strane tamo gdje postoji “povijest” obiteljskog nasilja može i povećavati rizik od konflikta. Mislim kako bi ove brojke bilo zanimljivije analizirati na razini cijele Republike Hrvatske i vidjeti jesu li se promijenili i neki drugi parametri vezani za obiteljsko nasilje”, upozorava Vujčić.
Mišljenja je i kako smo se svi u proteklom periodu imali prilike uvjeriti da gotovo ne postoji područje života i rada na koje se nisu odrazili efekti pandemije i mjera koje su na snazi, no i da smo se i kao pojedinci i kao društvo pokazali sposobnima prilagoditi novim okolnostima.
“Ono pozitivno je da smo nešto i naučili što će nas možda učiniti spremnijima u nekim sličnim situacijama u budućnosti. Na neki način smo se svi navikli na tzv. “novo normalno”. Problem je što to već (pre)dugo traje i osjećaju se kumulativni učinci stresa. Mi smo jedna od onih službi koja većinu svog posla obavlja u neposrednom kontaktu s korisnicima ili na terenu, pa smo stoga u većoj mjeri morali prilagoditi način rada. Zato zapravo s nestrpljenjem očekujemo postupno popuštanje mjera i u konačnici njihovo ukidanje ako epidemiološki parametri budu išli u tom smjeru, da se možemo vratiti na onaj uobičajeni, normalan način rada”, nada se Nataša Vujčić.
