Ni godinu dana nakon herojskog pothvata u kojemu je iz požara spasio dvije žene i četvero djece, Vinkovčanin Josip Kordić ponovno oduševljava. Već nakon prve oluje uzeo je slobodne dane na poslu u vojsci, okupio obitelj i prijatelje te krenuo u pomaganje potrebitima.
“U ovim teškim trenucima dobro je znati da ima “malih” ljudi spremni pomoći”, dio je poruke pristigle na adresu naše redakcije u kojoj stoje brojne razlozi zbog kojih bi se za Josipovu humanost itekako trebalo čuti.
Odmah poslije nevremena stupa u kontakt s potrebitima, okuplja ekipu i pomaže teško stradalom području, saniraju krovove i za idući dan organizira podjelu crjepova. Kako taj dan nije uspio skupiti ekipu, u podjeli crjepova vlastitim kombijem pomažu mu žena i dvoje male djece.
U petak je prešao 600 kilometara, podijelio oko 1000 crjepova i primio 8000 poziva građana kojima je crijep potreban. Kada je shvatio koliko građana treba pomoć, ponovno okuplja ljude i u dva dana odvozi preko 5000 crjepova u više od 60 domaćinstava, pišu nam oni koji prepoznaju i cijene Kordićevu hvalevrijednu inicijativu.
Do danas su se ti brojevi popeli na više od sedam tisuća crjepova, pomoć je primilo stotinjak obitelji, u četiri dan primio je više od 1200 poziva i kombijem prešao više od tisuću kilometara.
“Ljudi me grle i plaču kad im dođem na vrata. Sretni su što im je netko došao pomoći. Evo i sad se ježim kad se sjetim jedne situacije. Naime, jedna baka kojoj smo dovezli crijep zamolila nas je da crijep stavimo u kuću jer je ona sama i bolesna. Tako smo i napravili, pretovarili smo taj crijep, a kad smo krenuli dalje, ona mi je u ruke gurnula četiri eura i plačući govorila da je to sve što ima. Odmah sam pomislio na svoju majku i stegnulo me oko srca. Nikako nisam htio prihvatiti novac. Ne radim to zbog novca, radim to samo zbog tih ljudi jer njima nema tko pomoći. Dok imam taj kombi i svoje dvije ruke, pomagat ću im da saniraju nastalu štetu. Nisam mogao samo mirno sjediti i pred potrebitima zatvoriti oči”, rekao je 35-godišnji Josip Kordić za 24 sata.
Na njegovoj kući je popadalo tek nekoliko crjepova, pa je već sat i pol nakon oluje došao do stradalih. Kako je izjavio, Cerna, Privlaka i Otok izgledali su kao da je kroz njih prohujao rat. Te večeri radili su do tri ujutro i pokrili su tri krova, iako uopće nije bilo struje. Nekako su ju spojili preko kombija i s malom lampom po noći krpali krov po krov.
“U četvrtak nitko od mojih prijatelja nije mogao poći sa mnom, pa sam pitao ženu. Krenuli smo nas dvoje, a onda su i klinci rekli da i oni žele pomoći. Tako smo kći, sin, žena i ja tog dana obišli 20-ak obitelji i prevezli 1000 crjepova. Mia (7) i Petar (5) nosili su jedan po jedan crijep. Ljudi su bili oduševljeni kad su ih vidjeli s crepovima u rukama pred svojim kućama. Njima je to bilo zanimljivo, vole pomagati i biti s ljudima. U četvrtak smo dobili više od 600 poziva. Kako smo bili u radovima, objavio sam sliku svoje pomagačice Mije kako nosi crijep i napisao: ‘Ne bojte se, ljudi, sve ćemo obići, ali mi je ekipa danas malo sporija”, kazao je Kordić.
Crijep je još uvijek najpotrebniji, a dobro su došli i ljudi koji će pomoći sanirati krovove. Susjed susjedu ne može pomoći jer su sve kuće, a ima i jako puno starijih ljudi čija su djeca u inozemstvu, napominje. No, nesebična obitelj Kordić pomagat će i dalje, dokle god budu mogli.
