Mnogi su bračni parovi i ove godine u svojim župnim zajednicama proslavili neku od jubilarnih godina braka. U Vinkovcima, koliko smo uspjeli saznati, najveći jubilej, 60 godina braka, proslavili su Ruža i Tomislav Grubeša.
Na 33. nedjelju kroz godinu, ove godine 13. studenoga, u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji tradicionalno se obilježava Nedjelja bračnih jubileja. Na svečanoj misi u crkvi Presvetog Srca Isusova u Vinkovcima, koju je predvodio domaći župnik, vlč. Ladislav Dort, među jubilarcima najduže bračno zajedništvo proslavili su Ruža i Tomislav Grubeša, iza kojih je 60 godina zajedničkoga života.
Ruža (1942.) i Tomislav (1938.), upoznali su se u rodnome kraju, u Bosni i Hercegovini. Ona je rođena u Barama kod Konjica, a on u Šćipu kod Prozora. A upoznali su se “kod crkve”. Tomislavu je, naime, bliža bila crkva u Ružinoj župi nego u njegovoj, pa je tamo i išao na misu i družeći se s tamošnjim mladićima i djevojkama “zagledao” se u Ružu, a i ona u njega. Vjenčali su se kada su njemu bile 24, a njoj 20 godina.
Tako je počeo brak u kojemu su Ruža i Tomislav, oboje siročad, stvorili veliku i složnu obitelj. Rodili su jedanaestero djece. Dvoje je umrlo kao novorođenčad, a bol zbog gubitka djeteta proživjeli su još jednom kada im je, u 42. godini života, preminuo sin Ivan koji je iza sebe ostavio šestoro djece. Veliku radost donosilo je svako unuče i praunuče, a danas imaju 27 unučadi i jedno “na putu” te petero praunučadi.
Vrijedno radeći za obitelj, Tomislav, vješt u mnogim zanatima, najviše se bavio građevinom, a mirovinu je dočekao u Njemačkoj. Ruža je bila s djecom i radila poljoprivredu, držala stoku. Nije bilo lako, nije bilo ni njezinih ni njegovih roditelja da pomognu. Za Vinkovce su se, kažu, odlučili još prije rata, ali su dolazili samo preko ljeta. Uslijed ratnih okolnosti našli su se u Zagrebu i tada se, između Zagreba, Prozora i Vinkovaca, odlučuju za Vinkovce i naselje Borinci.
“U staroj kući koju smo ranije kupili bila je vojska, a mi smo prvo vrijeme bili u jednoj vikendici. Onda sam kupio ovo ovdje. I tu je bila samo vikendica, a onda smo počeli s gradnjom. Prvo smo napravili štalu, pa garažu, pa kuću i tako sve je to išlo jedno za drugim. Sve se može samo ako je čeljad dobra i skladna”, kaže Tomislav.
Danas, kažu, zadovoljni su s onim koliko im je Bog dao, zahvalni su za svoju obitelj i za svoj brak. U svakom braku ima i dobrih i onih lošijih trenutaka, ali tamo gdje je istinska sloga među ljudima, sve se prebrodi. Uvijek za šalu spreman Tomislav reći će i “po danu ako se malo “pokeckamo”, noć nas pomiri, bilo je i tako”. “Nekad valja malo i prešutjeti, ako jedno galami bolje je da drugo malo šuti. Sve je to život, treba imati strpljenja”, savjetuje Ruža.
“Svima bih preporučio prvo da Boga poštuju i Bogu se mole, a ostalo će sve dobiti”, poručuje na kraju Tomislav Grubeša mlađim generacijama, a supruga Ruža dodaje: “Neka Boga mole i služe mu i da svoj brak čuvaju i žive kako Bog zapovijeda”.
