Ivan Čengić i Nikolina Marošević izrekli su sudbonosno „da“, u svatovima koji su spojili slavonsku tradiciju s radošću, pjesmom i starinskim običajima. Svatovi su započeli okupljanjem kod mladoženje, gdje su ga prijatelji, rodbina i svirači ispratili iz kuće uz pjesmu i blagoslov majke koji je jedan je od najemotivnijih trenutaka.
„Sine moj, budi sretan i pošten, kako si iz moje kuće izašao, tako i u novi život kreni s blagoslovom i veseljem“, bile su majčine su riječi.
Iako se u tradicionalnim svatovima nekada išlo najprije po kuma, u ovom slučaju kum je odmah došao kod mladoženje što je danas česta praksa radi uštede vremena.
Kolona vozila predvođena barjaktarom, uputila se iz Vinkovaca prema Vođincima, mjestu odakle je mladenka. Svatovi su vijugali cestom predvođeni trobojnicom uz trubljenje i razdragano mahanje kroz prozor automobila, a pjesmom su se svako malo provlačili šaljivi bećarci poput:
„Mladoženja i tvoje će proći, sad ćeš mladoj pod papuču doći“.
Svatove su dočekali mladenkini roditelji i obitelj, a nakon dobrodošlice, gosti ulaze u dvorište, no mladenka se još ne pojavljuje jer slijedi tradicionalna “prodaja”. Kum pregovara s mladenkinim bratom, a dok traje nadmudrivanje i cjenkanje, izlazi lažna mlada – muškarac u vjenčanici, što je znak da se kum mora dodatno isprsiti i još malo podebljati uplatu. Čajo pripomaže, a duhovitih dobacivanja ne nedostaje.
Tek kad se dogovore, izlazi prava mlada te nastupa svečani trenutak kada mladoženja prilazi s buketom cvijeća, a mladenka okiti sve svatove. Slijedi slavonsko kolo uz bećarce: „Svatovi se kite ružmarinom, a mladenci dogodine sinom“.
Kada kolo utihne, čajo okuplja svatove za odlazak u crkvu gdje će mladenci izreći svoje zavjete pred Bogom. U tom trenutku slijedi jedan od najdirljivijih prizora – oproštaj mladenke od roditeljskog doma. Na kapiji stoje otac i majka i blagoslivljaju svoju kćer izgovarajući: „Idi dijete moje, sretno ti bilo! Volite se, čuvajte jedno drugo i neka vam dom bude mjesto sreće, razumijevanja i blagoslova“. Taj trenutak mnogi uzvanici doživljavaju vrlo emotivno gdje šaptom brišu suze. Nakon blagoslova svatovi su kao po dobrom starom običaju išli pješice do crkve.
Nakon što su mladenci pred Bogom izrekli svoje zavjete, slavlje se nastavilo u svečanoj sali gdje su najprije ušli barjaktari, roditelji, kumovi, a potom i sami mladenci. Uslijedila je zdravica uz uzvik: „Živjeli mladenci!“, a čaše su se podigle u čast njihove ljubavi. Nedugo zatim započeo je prvi ples, simboličan trenutak koji označava njihov prvi korak u zajednički život.
Iako se mnogo običaja iz starih vremena danas izostavlja, neki su i dalje dio svatova. Ples s mladom sve se češće preskače kako bi ostalo više vremena za veselje bez obzira na dodatnu zaradu. Mladenka je prije plesala sa svakim svatom pokazujući snagu i volju, odmarala se svekrvi u krilu, a na kraju bi svekrva razbila tanjur što je bio simbol raskida s djevojačkim životom.
Bacanje buketa još je prisutno gdje se sve neudane djevojke okupe iza mladenaca, a ona koja uhvati buket, prema predaji, sljedeća se udaje. Nekoć je postojao i običaj javnog darivanja, gdje bi čajo izgovarao koliko je tko darivao mladence uz riječi „mladencima na dar, a vama na čast“. Taj običaj je gotovo izumro, ali ipak u ponekim selima još uvijek se zna začuti: „Aoj kume, hvala tvojoj ruci, ajd’ sad drugom novčanik izvuci“.
Vjenčanje Ivana i Nikoline bilo je pravo slavonsko slavlje gdje su se spojili stari običaji i nova vremena, a obitelj i prijatelji okupili u radosti. I dok se običaji mijenjaju, srce Slavonije i dalje najjače kuca kad se slavi ljubav, a ovo vjenčanje bilo je upravo to – slavlje ljubavi koje će svi još dugo pamtiti.
