U noći sa 16. na 17. rujna 1991. agresorskim je projektilima zapaljena knjižnica u Vinkovcima u kojoj je izgorjelo 85.000 knjiga, među kojima i kompletna rukopisna ostavština Josipa Kozarca, Vladimira Kovačića i Joze Ivakića te djelomično Ivana Kozarca. Prizor razorene knjižnice među prvima je vidio član Kriznog stožera 1991. godine Marko Landeka: “To je bilo stvarno nešto strašno kada smo vidjeli knjižnicu, oni su nju još gađali maljutkama, jer je između Pikove zgrade i knjižnice bilo jako puno žica, sve što je prebacivalo preko Pikove zgrade padalo je na knjižicu i bilo je strašno”. Još od ljeta 1991. godine Vinkovci su postali metom srpskog agresora u želji da osvoje taj tradicionalno vrlo hrvatsko-domoljubno orijentirani grad koji je zbog izuzetno važnog položaja nazvan „vratima Hrvatske“. Položaj Vinkovaca otežavala je blizina granice sa Srbijom i stvaranje jakog četničkog uporišta u Mirkovcima. Gradska knjižnica i čitaonica Vinkovci jedan od simbola razaranja i uništenja, ona je dokaz kako su nas Hrvate htjeli uništiti, ne samo ljudske živote, već najvažnija kulturna obilježja i kulturne ustanove.
