Uskrsni ponedjeljak, poznat i kao drugi dan Uskrsa, kršćanski je blagdan koji slijedi odmah nakon najveće svetkovine kršćanske vjere. Nije samo još jedan neradni dan produženog blagdanskog vikenda.
Iako nije među najvažnijim liturgijskim danima, Uskrsni ponedjeljak ima posebno značenje u kršćanskoj tradiciji jer nas podsjeća na jedan od prvih susreta Uskrslog Krista s njegovim učenicima nakon Uskrsnuća na putu u Emaus.
Prema Luki (Lk 24,13–35), na dan Isusova uskrsnuća, dvojica učenika putovala su iz Jeruzalema prema selu zvanom Emaus. Dok su hodali, razgovarali su o svemu što se dogodilo posljednjih dana, o Isusovoj muci, smrti i vijestima da je grob prazan. U tom trenutku pridružuje im se treći putnik. Bio je to sam uskrsli Isus kojeg ne prepoznahu.
Dok su hodali, Isus im je tumačio Pisma i objašnjavao kako su sve te stvari morale dogoditi da se ispuni ono što je o Mesiji zapisano u Svetom pismu. Njihovo srce gorjelo je dok su ga slušali, no tek kad su sjeli za stol, prepoznali su ga u lomljenju kruha. U tom trenutku, iščeznuo im je s očiju.
Put u Emaus simbolizira duhovni put svakog vjernika. Put od sumnje i tuge preko traženja do prepoznavanja i vjere. To je priča o tome kako uskrsli Krist dolazi u našu svakodnevicu, često neprimjetno, ali uvijek s porukom nade i života.
Lomljenje kruha u Emausu smatra se prvim prikazom onoga što će postati središnji dio kršćanske liturgije, odnosno euharistije. Susret u Emausu naglašava važnost zajedništva, molitve i razmatranja Božje riječi u prepoznavanju prisutnosti uskrslog Gospodina.
Uskrsni ponedjeljak poziv je svima nama da, poput učenika iz Emausa, otvorimo oči i srca za prisutnost uskrslog Krista u svojoj svakodnevici, u zajedništvu i u lomljenju kruha.
