Božić je blagdan ljubavi i mira, radosti i nade, a upravo smo iz tog razloga zavirili u arhivu Vinkovačkog lista i pronašli članak iz 1993. u kojemu o važnosti Božića govori velečasni Tadija Pranjić.
U božićno je vrijeme važno molitveno i duhovno ozračje, a iako je Uskrs najveći blagdan katoličke crkve, Božić je, pak, najradosniji i Svetkovina, istaknuo je velečasni. „Rođenje djeteta u obitelji donosi najveću radost roditeljima, rođenje Boga i čovjeka unosi radost u cijeli svijet. Kristovo rođenje je najveći dokaz čovjekoljublja Boga našega. Bog nas ljubi i zato je došao na svijet. Biti voljen i voljeti sve ljude vrhunac je i smisao životnog puta čovjeka”, rekao je dodavši kako je svako novorođeno dijete slika Božja, ali i stvarnost ljubavi, roditelja i Božje dobrote.
„Nevine dječje oči koje nas promatraju iz kolijevke govore o tome kako bi morao izgledati cijeli svijet, a to je poruka i svakog Adventa. Naši ljudi pored svih stradanja imaju duboku vjeru, a to se očituje kroz ove tri godine od početka rata”, kazao je. U okolnostima mira i tragediji rata velečasni je istaknuo kako se u riječi Božić krije sve ono najljepše što može zamisliti ljudsko srce.
„Božić ponovno dolazi i rodit će se u našim srcima, to je početak novog doba, iza razaranja i smrti na svakome koraku, a dobro mora pobijediti”, snažna je poruka velečasnog.
