Duhovi su nova rock grupa iz Slovenije koju je osnovao Boris Bele, dugogodišnji frontmen legendarne grupe Buldožer. Široj javnosti u Hrvatskoj predstavili su se prije nešto više od mjesec dana sa singlom “Tvoja mama to radi” čiji je spot na YouTube pogledan više od 7.000 puta.
Uz sjajnog Belea, u Duhovima sviraju trojica vrhunskih slovenskih glazbenika: Luka Vehar (solo gitara), Miklavž Ašič-Miki (bas gitara) i Žiga Kožar (bubnjevi), a za njihov cjelokupni vizualni identitet pobrinuo se zagrebački umjetnik Dalibor Barić.
Na krilima prvog singla, Duhovi predstavljaju album “Dobri duhovi prošlosti” na kojem se nalazi 10 vrhunskih rock pjesama na hrvatskom jeziku autora glazbe i teksta Borisa Belea, dok aranžmane potpisuje cijeli bend. Uz Belea, koji je činio okosnicu progresivnog rock sastava kasnih 70-ih i 80-ih godina, još je jedan stari Beleov prijatelj i suradnik iz Buldožera potpisnik ovog albuma. To je Borut Činč, nekadašnji klavijaturist Buldožera, a danas producent “Dobrih duhova prošlosti”. Glazba Duhova ima korijene u bluesu, R’n’B-u i Rock ‘n’ Rollu, a 6 budućih hitova, kako je to na omotu CD-a predvidio Bele, zasigurno će naći put do radio postaja diljem regije. Nakon CD-a, album Duhova bit će objavljen i na vinilu!
O Duhovima i duhovitom bluesu “starog rokera” piše glazbeni kritičar Aleksandar Dragaš: “Na prvu loptu reklo bi se da Bele u oštroj i šparnoj produkciji Boruta Činča svojim bluesom spada tek u gunđanje “starog rokera”. No takav bi dojam bio posve pogrešan jer kad Beleove pjesme su zapravo oštroumne i urnebesno zabavne opservacije kobnih društvenih pojava 21. stoljeća, iznesene u formi bluesa za kojeg mnogi misle da ne bi smio biti duhovit…
Bele i danas može pjevati “mi smo zlobni, pokvareni starci” koji, iz inata mladima, još “ne misle umrijeti”. I koji se – barem u slučaju Borisa Belea i njegovog iskričavog, potentnog i živopisnog blues albuma s daškom psihodelije, surfa i garažnog rocka – bolje zabavljaju od većine bitno mlađih momaka i djevojaka. Čak i kad je sve više nalik “usamljenom jahaču” koji samo traži “sobu za plakanje” i kakvu damu da mu “skine čizme” kako bi malo odrijemao nakon napornog rada uz gitaru, mikrofon i šank. Ukratko, viva Beleova siesta, ali i njegova blues fiesta!”
