U dvorištu Dječjeg vrtića Stribor održana je manifestacija tradicijskih igara u ranom i predškolskom odgoju pod nazivom “Djeca čuvari tradicijskih igara”. U samoj organizaciji i realizaciji obuhvaćeno je 24 odgojiteljice iz svih vrtića te tri članice stručnog tima kojeg čine ravnateljica, psihologinja i pedagoginja.
Vinkovački mališani su uprizorili igre i vremena naših djedova i baka, a neke od njih su karike na Marike, skakanje u vreći, klikeranje, gađanje praćkom. Ukupno njih 26, a pojedine su modificirane kako bi bile zanimljivije vrtićarcima.
“Djeca su danas okrenuta digitalnim uređajima i vrlo rano postanu kompetentna za neke aplikacije, a mi smo htjeli vratiti tradicijsku igru koja je toliko svrhovita i važna te smo je htjeli otrgnuti od zaborava”, rekla je koordinatorica manifestacije odgojiteljica Ljubica Jukić.
Budući da živimo u gradu bogate i velike tradicijske kulture, djelatnice Dječjeg vrtića Stribor htjele su u kurikulum, njihov odgoj i obrazovanje uvrstiti očuvanje vrijednosti kulturne baštine grada na Bosutu kako bi se obučile najmlađe generacije. Stoga, sam cilj manifestacije tradicijskih igara u ranom i predškolskom odgoju naziva
“Djeca čuvari tradicijskih igara” formiranje je očuvanja zavičajnog i slavonskog identiteta, odnosno uvođenje tradicijske kulture u obrazovne ustanove kako bi se sačuvalo regionalno bogatstvo u kojem živimo.
“Tradicija će nestati onoga trenutka kada je prestanemo ponavljati i upotrebljavati. Igre su važne za sam lokalitet kako bi se otrgnule od zaborava, a važno je osvijestiti predškolsku djecu i upoznati ih kako bi sami shvatili svrhu igara”, istaknula je koordinatorica manifestacije.
Nakon što su djeca u Dječjem vrtiću Stribor kroz radionicu “Što rade tintilinići u Šumi Striborovoj” naučili sve o jeseni i njenim blagodatima, ali i vještine izrađivanja raznih predmeta, sada su dobila neka nova znanja koja mogu svakodnevno koristiti u druženju sa svojim prijateljima. No, ne samo s njima nego i s roditeljima koji su se zasigurno prisjetili brojnih igara svoga djetinjstva. Možda će oni svoje mališane naučiti još pokojim igrama koje nisu obuhvaćene manifestacijom, a vrijedilo bi ih spomenuti i udahnuti im jedan novi život.
Ovo je prilika da se svi zagledamo duboko u svoju unutrašnjost, iz naftalina izvučemo neku aktivnost iz naših ranih dana i zaigramo se s našom djecom, nećacima, unucima, a tko zna, možda čak i praunucima. Bio je to svojevrsni vremeplov koji podsjeća kako je to nekada izgledalo kada smo mi bili djeca koja su pohađala vrtić ili tek krenula u školu.
