Subota uoči Velike Gospe rezervirana je za Maraton lađa na relaciji Metković- Ploče, a životopisni profesor Marko Simon prije šest godina bio je sa 69 godina najstariji lađar koji je ikad odveslao ovu zahtjevnu utrku.

Pored svih životnih želja profesor Simon imao je dvije velike želje, jedna je vezana uz sudjelovanje na trkačkom maratonu dugom 42 kilometara, a druga je vezana uz sudjelovanje na Maratonu lađa u dolini Neretve. Premda prva želja nije nikad ostvarena, drugu želju je čak tri puta ostvario, a 2014. godine ušao je u anale tradicionalne utrke kao najstariji lađar neretvanske utrke. „Kad sam saznao za Maraton lađa, oduvijek mi je želja bila biti tamo jednog dana. Nakon jedne utrke čamaca na Dunavu, od Šarengrada do Iloka, razgovarao sam sa Stjepanom Sertićem i dogovorili smo se kako ću se okušati u poznatom Maratonu lađa”, započeo je svoju priču najstariji lađar Marko Simon.

Prema riječima profesora Simona maraton u tradicionalnim plovilima onog kraja je nešto neopisivo, od cijele atmosfere i preko 10 tisuća gledatelja do navijačkog vlaka za vrijeme utrke. „Dok mi veslamo, paralelno s nama ide pun vlaka navijača, a tu subotu kad je na rasporedu maraton, domoljubne pjesme koje tamo u tom trenutku čuješ, dižu te do neba, jednostavno osjećaj je fenomenalan”, istaknuo je Simon kojemu se posebno urezalo u sjećanje početak utrke kada se da znak za start nakon čega su ljudima znala pucati vesla od siline i zamaha.

Simon si nikad nije, dok je veslao, mogao predočiti koliko je 22,5 kilometara sve dok se nisu automobilom provozali na toj relaciji.

„To ti je tamo ludnica, Mario”, glasno je uskliknuo nakon sažetog prepričavanja svih zgoda i nezgoda za vrijeme maratona.

Profesor Marko za sebe kaže kako je „blesav”, njemu je u cilju u svemu u čemu sudjeluje dati sve od sebe i biti najbolji, a prisustvovao je zadnji put tradicionalnoj utrci 2016. godine nakon čega se povukao. „Doživjeti taj osjećaj kada sudjeluješ u utrci i veslaš je izvanredan, s jedne strane Neretve idu brodovi i brodice, a mi s druge strane veslamo. Najvažnije u svemu tome je imati dobru kondiciju i ritam, a dvojac koji sjedi prvi zadaje ritam. Bitno je biti ujednačen i ako netko poremeti ritam, to se odmah osjeti na lađi i brzini kojom ona ide”, dodao je Simon.

Kako bi građani Vinkovaca doživjeli dašak atmosfere iz doline Neretve, od 2017. godine ustalila se i postala lijepa tradicija utrka lađa na našem Bosutu u organizaciji Udruge vinkovačkih lađara na čelu sa Stjepanom Sertićem. „Lijepo je to i za svaku pohvalu, možda malo prekratko, ali je idealno i sve što je vezano uz vodu je fantastično”, istaknuo je najstariji neretvanski lađar.

Dugogodišnji nastavnik tjelesne kulture naveo je kako je ogromna razlika među učenicima prije 15-ak godina i sad. Najveće razlike su u volji, htijenju i fizičkim predispozicijama i sposobnostima, a glavni razlog tome je digitalizacija, a posebno u ovo doba korone kad su djeca prikovana za ekrane, ističe Simon. „Ova situacija će biti pogubna za male sportove, kojima se manje pridaje na važnosti, a bitni su za raznolikost sporta u cjelini poput taekwondoa, juda i gimnastike”, tužnim tonom za kraj zaključuje čovjek koji većinu slobodnog vremena u mirovini provodi na Dunavu gdje ima malu vikendicu, a gdje se nerijetko „otisne u svoj svijet”. Svijet ribolova, mira i veslanja. „Znaš li kako provodim vrijeme, provodim ti tako što ono više ne prolazi, nego leti, leti moj Mario”, potaknuo nas je profesor svojim zadnjim navodom na dublje razmišljanje.

Marko Simon poznat je kao čovjek koji je cijeli život proveo i podredio sportu te je bezbroj puta dokazao kako su godine samo broj, a meni osobno je zadovoljstvo što sam imao priliku učiti od istinske vinkovačke legende.