Mimika Orchestra je objavila 4. studijski album “Altur Mur” (“Hram mora”, na izumrlom veljotskom jeziku s otoka Krka). U stvaranju albuma je sudjelovao dvadesetdvočlani orkestar predvođen svestranim glazbenikom Makom Murtićem.
Novi konceptualni album “Altur Mur” (Rika Muzika/Menart) je najavljen s dva singla “Fondo” i “Thalassa”!
S ovim albumom, Mimika Orchestra, koju su prije 11 godina u Londonu osnovali skladatelj Mak Murtić i vokalistica Maja Rivić, vodi vas na putovanje u izgubljenu dušu Mediterana. Zaronite u tajnu maglu nošenu “tim asimetričnim balkanskim ritmovima, zidom limene glazbe iz ogromne puhačke sekcije” (Musicdeli, 2016.) i usudite se probuditi osjećaje ljubavi, smrti i postojanja uhvaćene u prolaznosti vremena. Autor glazbe, Mak Murtić, kaže da je album vizija nepostojećeg mjesta na Mediteranu, gdje se isprepliću kulturna i osobna reinvencija.
Mak Murtić je počeo istraživati ritmove i mediteranske jezike još prije tri godine kako bi pripremio ovaj album i s orkestrom vas poveo na putovanje u davno izgubljenu dušu Mediterana.
Tekstove je pisala Marta Kolega u sklopu kreativne suradnje s Makom, od začetaka istraživanja raznih stilova Mediterana i njegove kulturne isprepletenosti, do poezije ljubavi, smrti i egzistencije:
“Kreiranje tekstova za “Altur Mur” je bilo putovanje jadranskim otocima, atmosfera, način ponašanja, jezik, životni stil, pogledi na svijet. Skupila sam fraze koje imaju jak zvuk, neobičnu sliku, neobičnu ljepotu, i uklopila sam ih da ispričaju priču o (izgubljenoj) duši, pojedincu koji pokušava pronaći svoj put u ovome svijetu, priču koja odjekuje Odiseju i nosi isti slani miris mora, i kolebljiv osjećaj da ne znaš točno kamo ideš”, otkriva Marta.
Mimikin drugi singl s novog albuma, “Thalassa” (eng. The Sea), pjesma je o utapanju sablasnog tijela bivšeg ljubavnika u dubini mora sjećanja, dramatično kaže Mak i nastavlja objašnjavati kako album odmiče od vizije mediteranskog krajolika pretvara u vječnu gozbu, pa završava Thalassom, trenutkom utapanja pod morem, gdje se emocije naših protagonista osjećaju samo kao daleka sjećanja na davno nestala vremena i ljubavi.
Za Martu je ovo pjesma koju pokreću morske oseke. More (thalassa) u ovoj je pjesmi mitska pokretačka snaga koja pokreće sićušnog plivača, koji mu se potpuno predaje.
