Pravoslavni vjernici danas slave Božić ili svetkovinu rođenja Isusa Krista. Naime, prema julijanskom kalendaru, 25. prosinca pada na današnji dan – 7. siječnja. Sam pravoslavni Božić je trodnevni praznik, a ako računamo i Badnji dan, kojim se završava zimski post, onda je to četverodnevna svetkovina okrenuta prvenstveno domu i porodici.
Pripreme za Božić počinju četrdeset dana prije 7. siječnja, kada počinje Božićni post, koji predstavlja pročišćenje duha i tijela. Centralna proslava u srpskoj narodnoj tradiciji počinje dva dana ranije (5. siječnja) na Tucindan. Na taj dan se po selima kolje i sređuje pečenica. Na glavu praseta ranije određenog za pečenicu stavi se grudva soli, a onda se ušicama sjekire udari po soli i glavi, a prase ubije. Tog dana ne valja tući djecu da preko godine ne bi imala čireve, a iz kuće se sklanja sav pribor za jelo.
Božić se praznuje kao uspomena na dan rođenja Gospoda Isusa Krista, Sina Božjeg. Još se smatra praznikom rađanja novog života, praznikom djece i djetinjstva, praznikom roditeljstva kod pravoslavaca, a posebno Srba.
U KRUGU OBITELJI
Prvi dan Božića je dan radosti rađanja, obnavljanja života, dok se drugi dan provodi u svečanom, tihom domaćem raspoloženju, a u crkvama služi Liturgija zahvalnosti Bogorodici. Drugog dana Božića pravoslavni vjernici obilježavaju Sabor Presvete Bogorodice, a treći dan je posvećen Svetom prvomučeniku i arhiđakonu Stefanu. Prvog dana Božića se ne ide u goste. Izuzetak je položajnik, prvi i jedini gost u kući, koji treba donijeti sreću, napredak, radost i ljubav, pa porodice nastoje za položajnika izabrati neku blisku osobu i dobronamjernu prema ukućanima.
Običaj je da se na Božić ljudi umjesto uobičajenog pozdrava, pozdravljaju sa „Hristos se rodi“ i „Vaistinu se rodi“, a nijedan praznik nema više narodnih običaja koji su se održali do danas. Oni se razlikuju na teritoriji Srbije u zavisnosti od kraja, ali su najzastupljeniji polaganje badnjaka, zastiranje domova slamom, kvocanje i pijukanje, miješenje česnice i dolazak položajnika.
BADNJI DAN
Dan uoči Božića, 6. siječnja, zove se Badnji dan. Naziv je dobio po tome jer se toga dana siječe badnjak i unosi u kuću. Sa ovim danom već počinje Božićno slavlje. Žene u kući mijese božićne kolače, torte, pripremaju trpezu za Božić.
ŠTO JE BADNJAK?
Badnjak je obično mlado, hrastovo ili cerovo drvo, koje se na Badnji dan ujutro rano siječe i donosi pred kuću. U gradskim sredinama Badnjak se kupuje u crkvi. Uvečer, uoči Božića, badnjak se zajedno sa slamom i pečenicom unosi u kuću.
BADNJA VEČER
Badnja večer, praktično spaja Badnji dan i Božić. Zato se u srpskom narodu kaže za neke osobe, koje su prijateljski bliske i vezane da su kao „Božić i Badnji dan“. Uvečer, kada padne mrak, domaćin sa sinovima unosi u kuću pečenicu, badnjak i slamu. Badnjak se stavlja na ognjište, ali pošto ognjišta nema u današnje vrijeme, stavlja se pored šporeta ili peći, i odmah se jedno drvo loži. Tamo gdje nema peći ili šporeta, badnjak se stavlja pored pečenice.
SLAMA
Poslije badnjaka u kuću se unosi slama. Domaćica u slamu pod stolom, gdje se večera, stavlja razne slatkiše, sitne poklone i igračkice, koje djeca traže i pijuču kao pilići. Slama simbolizira onu slamu u pećini na kojoj se Krist rodio.
VEČERA UOČI BOŽIĆA
Kada se unesu pečenica, badnjak i slama, ukućani svi zajedno stanu na molitvu, otpjevaju tropar „Roždestvo tvoje…“, pomole se Bogu, pročitaju molitve koje znaju, čestitaju jedni drugima praznik i Badnju večer i sjedaju za trpezu. Večera je posna, obično se priprema prebranac, svježa ili sušena riba i druga posna jela.
Neki pravoslavni vjernici su od 28. studenog započeli Božićni post koji traje do pravoslavnog Božića 7. siječnja. Tokom ovog perioda vjernici se uzdržavaju od mesa i mliječnih proizvoda i ne jedu jaja.
BOŽIĆ
Prvi dan Božića je uvijek 7. siječnja. Na Božić ujutro, prije svitanja, zvone sva zvona na pravoslavnim hramovima, puca se iz pušaka i prangija i objavljuje se dolazak Božića i Božićnog slavlja. Domaćin i svi ukućani oblače najsvečanije odijelo, i odlaze u crkvu na jutrenje i Božićnu liturgiju. Poslije službe u crkvi se prima nafora (osvećeni kruh) i prvo se ona uzima na Božić. Ljudi se pozdravljaju riječima: „Hristos se rodi!“ i otpozdravljaju: „Vaistinu se rodi!“
POLOŽAJNIK
Na Božić, rano prije podne, u kuću dolazi specijalni gost, koji se obično dogovori s domaćinom, a može biti i neki slučajni namjernik. On se posebno dočekuje u kuću i zove se položajnik. Položajnik simbolički predstavlja one mudrace koji su pratili zvijezdu sa Istoka i došli novorođenom Kristu da mu se poklone. Domaćica poslužuje položajnika i daruje ga prikladnim poklonom. Po vjerovanju, on je osoba koja na Božić, i za cijelu narednu godinu, donosi sreću u kuću.
ČESNICA
Rano ujutro na Božić, domaćica zamijesi tijesto od kojeg peče pogaču koja se zove česnica. U nju se stavlja zlatni, srebrni ili obični novčić, odozgo se bode grančicom badnjaka, i ta česnica ima ulogu slavskog kolača na Božić. Kada svi stanu za sto, domaćin zapali svijeću, uzima kadionicu, okadi ikone, kandilo i sve prisutne, preda nekom mlađem kadionicu koji kadi cijelu kuću. Ukoliko netko od ukućana zna, pjeva božićni tropar. Ukoliko ne, naglas se čita „Oče naš“.
Kad se molitva završi, pristupa se lomljenju česnice. Onaj tko dobije dio česnice u kojoj je novčić, po narodnom vjerovanju, bit će sretan cijele godine. Kada se završi lomljenje česnice, ukućani jedni drugima čestitaju praznik i sjedaju za trpezu.
(Izvor: Srpska pravoslavna crkva)
