Zdravku Lovriću prvi hobi je sakupljanje papirnog novca cijelog svijeta i bonova za hranu i piće svih vrsta, ali velika je i ljubav prema mlinovima za kavu. To blago pokazao je i na izložbi koja je očarala brojne Vinkovčane.
Izložba „Miris kave na stanu: stari mlinovi za kavu” postavljena je 5. rujna u Gradskoj knjižnici i čitaonici Vinkovci, gdje se još uvijek može pogledati, a poznati vinkovački kolekcionar Zdravko Lovrić ovom je prilikom izložio 55 mlinova koje ima u svom vlasništvu te neke posuđene od prijatelja za koje je držao da ih također treba pokazati.
„Kolekcionari se u svom hobiju susreću s puno toga pa su se tako meni, uz novac i bonove, u jednom trenutku i mlinovi učinili izazovnima. Na sajmovima i buvljacima vidio sam da mlinovi nisu previše traženi, a ima ih doista raznih i svaki je drugačiji na svoj način. To me ponukalo da ih počnem sakupljati, a svaki koji nabavim prvo rastavim do najmanjega dijela, sve očistim i ponovno sastavim kako bi bio u funkciji. Zatim tražim po katalozima, na internetu, koji je model, odakle je, koja je godina… Tako da svaki mlin ima svoju osobnu kartu u mojoj arhivi gdje piše porijeklo, godina proizvodnje, dužina, širina, visina, težina i neki opis ako ga ima. Nakon toga mlin ide na policu i to je to”, ističe Zdravko Lovrić.
U vrijednoj kolekciji najstariji je Peugeotov mlin iz 1892. godine, a najmlađi su oni iz 90-ih godina prošloga stoljeća. Nabavljeni su po različitim cijenama. Na buvljacima one se kreću od deset, dvadeset do nekoliko stotina kuna, a u antikvitetima i na društvenim mrežama ima ih i skupljih. „Svaki novi mlin je novi izazov. Ja sada sve one malo običnije već imam i svaki novi sada je već malo skuplji. Najviše sam za mlin platio nešto preko dvjesto kuna, ali taj mesingani mlin proizveden u Austriji 1900. godine vrijedi i puno više. U svakom slučaju kada mlin dođe kod mene više nema prodaje. To je hobi i to su stvari koje idu na policu i ostaju u kolekciji”, ističe naš sugovornik.
A najljepši mlin u kolekciji njemu je upravo taj mesingani iz 1900. godine. „Bio je u dosta prljavom stanju i kada sam ga rastavio čitav dan proveo sam u poliranju. To čovjek stvarno mora voljeti da bi proveo čitav jedan dan u poliranju mlina za kavu. Meni je to, kada vidim rezultat, veliko zadovoljstvo jer ispunio sam jedan dan, a mlin sam doveo do savršenstva. Uz taj mlin, posebno su mi lijepa još dva. Jedan sam nabavio u Vinkovcima i to je čisti kovački rad, a pretpostavlja se da je negdje iz 1910. godine. Drugi, koji sam dobio isto od prijatelja, težak je 5,6 kilograma, čisti gus i jako velik mlin. Zanimljivi su mi i zidni mlinovi, primjerice, ali kada bih birao top tri mlina iz kolekcije to bi bila ta tri”, ističe Zdravko Lovrić.
Mlinove, kao i papirni novac i bonove za hranu i piće, kaže, nastavlja sakupljati i dalje. U kolekcionarstvu općenito, a zato je i osnovan Klub kolekcionara Valens Vinkovci, čiji je osnivač i tajnik, želja mu je i cilj da što više predmeta s područja Vinkovaca i županije ostane ovdje, a ne da ode u zbirke diljem Hrvatske i izvan nje.
