Svi se zasigurno vrlo dobro sjećamo vinkovačkog glazbeno-plesnog projekta Happy, snimanog mjesec dana na 20-tak lokacija u Vinkovcima i okolici, a čiji cilj je dati razglednicu najstarijeg grada u Europi. Još jednu turu po Vinkovcima snimio je i Branimir Kamber, putopisac i Youtuber, a sve u sklopu projekta „HRVATSKA i ja”.
Što je to toliko posebno kod Vinkovaca, malenog mjesta smještenog na istoku Hrvatske? Zašto mu se svi s oduševljenjem vraćaju? Odgovore na pitanja dao je Kamber u svoja dva videa koja je posvetio gradu i njegovim ljudima, legendama iz davnina koje su ga kroz povijest obilježile kao mjesto s toplim ljudima i velikim srcem.
Branimir je projekt započeo s ciljem upoznavanja svoje zemlje, točnije Istočne Hrvatske, a video zapise posvećene Vinkovcima snimao je prošle godine u ljeto i jesen.
„Iz Vinkovaca je čovjek koji je opisao Slavoniju kao nitko prije i poslije njega”, započinje uvodnom rečenicom Branimir u prvom videu, a riječ je upravo o Ivanu Kozarcu koji je na papiru dao opis klasičnom Slavoncu, Đuki Begoviću.
Njegovim imenom započinje niz poznatih osoba iz povijesti koje su svojim doprinosom, što književnim, što glazbenim i sportskim, dali značaj ovom uistinu posebnom mjestu. Od Josipa Runjanina, Šokčevića pa do Šerbedžije i Mirka Filipovića – svi su oni dio svog života proveli upravo u Vinkovcima, a šetnjom kroz grad, Ivana Popović, turistički vodič, otkrila je što je to tako posebno u našoj slavonskoj kulturi i što to Vinkovce razlikuje u mnoštvu ostalih.
„Vinkovci su bili jedini grad koji je imao Gimnaziju, jednu od najstarijih škola na ovom području, a kad smo kod najstarijeg, upravo je u gradu na Bosutu pronađen i najstariji indoeuropski kalendar”, objašnjava Ivana, a čiji su motivi danas oslikani na Pješačkoj zoni. Kod nas se ne kupuje, ne trži, radi se sa srcem, a upravo to su blagodati koje čine malo mjesto.
„Mi smo vam uvijek bili svoji. S jedne strane imate tradicijsku kulturu u obliku manifestacije Vinkovačke jeseni, a s druge Satana Panonskog, Septicu i Majke”, povukla je paralelu Popović, rekavši kako u našoj kulturi ne postoji isključivost, a vinkovačka raznolikost još je jedna u nizu njegovih posebnosti.
Upravo su iz ovog grada niknuli brojni umjetnici, glazbenici, pjesnici čijem talentu nema premca, a ona Kozarčeva „Milovo sam garave i plave” zauvijek će ostati simbol Vinkovaca, pjesma sokaka i ušorena sela.
Kroz razgovore s brojim mještanima, Kamber je izvukao one najbolje uspomene i priče iz prošlosti, a jedan od posebnijih bio je s Pavom Božičevićem, umirovljenim željezničarom s preko 40 godina radnog staža. Svoj je život posvetio vinkovačkoj željeznici, najvećem sjecištu vlakova bivše Jugoslavije.
Pavo je, kaže, uzeo stan s pogledom na željeznicu, a prve bračne noći sanjao je upravo perone. Ljubav je to koja se ne može dovoljno riječima objasniti, prema gradu, njegovim ljudima.
„Natjerao si me da ove godine umjesto na more, obiđem Slavoniju uzduž i poprijeko, ovo što ti radiš je za medalju”, jedan je od brojnih komentara pratitelja na video koji ne kriju svoje oduševljenje viđenim.
Jednostavnost, gostoprimstvo, miris nošnje sušene na svježem zraku, sve su to osjećaji koje kamera ne može prenijeti, jer sve je rekla Shortyjeva pjesma: „Dođi u Vinkovce.”
