Kolekcionar Karlo Dujmić, 21-godišnji Vinkovčanin, već cijelo desetljeće, od svoje 10. godine, predano skuplja predmete, dokumente i simbole vezane uz Domovinski rat.
Ljubav prema ovoj tematici rodila se rano, i to ne slučajno jer potječe iz vojno-policijske obitelji. „Otac mi je hrvatski branitelj, ratni dragovoljac, od samih početaka bio je uključen u obranu grada. Prošao je puno terena i bio u sustavu sve do 2005. godine. Mama je radila u policiji do prije desetak godina“, govori Karlo čija obiteljska priča jasno upućuje na to odakle dolazi njegova strast za hrvatsku vojnu povijest.
Prvi istinski poticaj, prisjeća se, bio je serijal „Heroji Vukovara“ Marka Babića. „Sjećam se trenutka kada je tata kupio DVD i donio kući. Tad se krenula rađati ljubav, ali bilo bi čudno da, s obzirom na obitelj iz koje potječem, nemam veliku dozu poštovanja prema vrijednostima Domovinskog rata“, ističe Karlo.
Za njega to nije tek kolekcionarstvo nego duboko proučavanje i posvećenost. „To nije samo prikupljanje predmeta. Uz svaki predmet, oznaku, pokušavam skupiti i fotografije, informacije o postrojbi i njezinom djelovanju“, kaže ovaj mladić koji se specijalizirao isključivo za tematiku Domovinskog rata, s posebnim naglaskom na rodne Vinkovce, simbol obrane i vrata Hrvatske početkom 90-ih.
Strast je to koja je pretvorena u misiju. Posebno ga zanimaju rani dani rata, kada oružane snage još nisu bile službeno oformljene, a oznake su bile ručno šivane ili kupovane na štandovima. „Zanimaju me predmeti sa samog početka Domovinskog rata… Posebno Specijalna policija od 5. kolovoza 1990. kada je osnovan tečaj ‘Prvi hrvatski redarstvenik’. Posljednje dvije godine proučavam i specijalne postrojbe Glavnog stožera Oružanih snaga – Bojne Zrinski, Frankopan, obučna središta na Sljemenu, zapovjedništvo specijalnih snaga i slično“, objašnjava.
A gdje sve to pronalazi? „To je pitanje koje mi je postavio svatko tko zna čime se bavim“, kaže kroz smijeh. „Sajmovi militarije, razni web oglasnici, buvljaci kao što je poznata auto pijaca u Osijeku. Ove subote našao sam nešto i na vinkovačkoj tržnici. Ali dosta toga dođe i kao poklon, što preko poznanstava, od prijatelja, susjeda. Zanimljivo je istraživati priče o svakom predmetu“, dodaje.
I dok većina ljudi nedjeljom ne propušta misu, Karlo tijekom života u Zagrebu nije propustio Hrelić. „Za par kuna, eura znalo se svašta pronaći. Poslije kave slijedi potraga na Britancu“, prisjeća se. Propustio je svega dvije nedjelje, a danas ga zamjenjuje vinkovačka tržnica i auto pijaca te prve subote u osječkoj Tvrđi.
Karlo rado posjećuje europske vojne muzeje, od kojih ističe Kraljevski vojni muzej u Bruxellesu, u kojem je proveo čak pet sati, a nije stigao sve pogledati. „Na takvim mjestima skupljam ideje kako bih jednog dana mogao napraviti jedinstvenu muzejsku priču“, kaže.
San mu je otvoriti privatni muzej u Vinkovcima. Materijala ne nedostaje. Njegova zbirka broji stotine predmeta i dokumenta, a posebno se ponosi gotovo kompletnom kolekcijom oznaka Specijalne policije. „Nedostaju još 3 ili 4 komada kako bi sadržavala sve oznake. Riječ je o rijetkim primjercima kojih ni u ratno vrijeme nije bilo više od dvadesetak. Čini se nemoguća misija, ali ne mora biti jer imam i nekih unikata, ručnih vezova“, ponosno ističe.
Karlo svaki dan preslaguje svoju kolekciju i priznaje da mu je soba odavno postala pretijesna. Osim uniformi i oznaka, čuva i originalne postere, stare kamere i čak alat za razvijanje analognih fotografija. „Pravo automatsko oružje još ne skupljam. Za to je potrebna posebna dozvola“, napominje. Trenutno se koristi reprodukcijama, airsoft replikama koje vizualno vjerno dočaravaju original.
Svojom predanošću pokazuje kako vrijednosti Domovinskog rata ne poznaju generacijske granice. „Najdraže mi je slušati razgovore branitelja. Štošta se tu čuje, ali rijetko se uključujem pričom. Upijam. Imam dojam da se ne priča dovoljno što se u Vinkovcima događalo. Zato bih i volio napraviti muzej“, poručuje Karlo.
Već je imao samostalnu izložbu u Domu specijalne policije u Zagrebu gdje je prije četiri godine ispunio cijelu galeriju predmetima upravo s tom tematikom, a na izložbi je bio i izaslanik ministra.
Ono što Karlo radi nije samo hobi. To je aktivna borba protiv zaborava predstavnika generacije koja se nije ni rodila kada je Hrvatska stjecala slobodu. A upravo u toj činjenici leži snaga njegova zalaganja. Pokazuje da se sjećanje može prenositi i živjeti, bez obzira na godine. Na mladima svijet ostaje, a uz Karla, čini se, i čuvanje ratne istine.
