1919.
Nogomet se u Vinkovcima igrao i prije Prvog svjetskog rata.
Vinkovački pjesnik, sportski radnik, pravnik i kroničar Slavko Janković zapisuje kako se 1908. na Vašarištu igralo s loptom šarenom kao uskršnje jaje. Bila je u vlasništvu sina ravnatelja bolnice Vlade Vrbanića. Lopta se nabijala i ganjala bez ikakvih posebnih pravila.
Janković navodi kako su na istom igralištu 1912. nogomet neumorno igrali vinkovački gimnazijalci. Oni su već imali prave golove s vratnicama i na terenu su djelovali organizirano igrajući bez uobičajenih psovki i galame. Po prvi puta, koliko je poznato, na tim se utakmicama pojavljuje i sudac. Bio je to Mirko Strepački koji je volio nogomet, no bio je preslab igrač pa je savršeno odgovarao za suca.
Prvi svjetski rat prekinuo je nogometne aktivnosti, ali po završetku, u sjeni drugih popularnih sportova, nogometna igra se širi.
Povratkom sa studija iz Zagreba, Pešte, Graza, Beča, nogomet s ‘čudnom loptom’ igrali su i popularizirali najčešće studenti.
U 1919. godini osnivaju se prvi klubovi u gradu. Bili su to ŽŠK (Željeznički športski klub) i Građanski športski klub Cibalia.
Predvođeni Slavkom Jankovićem, Cibaliju su osnovali Vinkovčani 7. svibnja 1919. godine u hotelu Slavonija na korzu.
Na osnivačkoj skupštini nije bilo stolaca pa su svi stajali. Na trenutke se vodila burna rasprava oko toga hoće li klub biti akademski ili građanski, nogometni ili športski, hoće li se zvati Cibalia ili Graničar. Na kraju je, na prijedlog Slavka Jankovića, klub osnovan kao Građanski športski klub Cibalia. Za prvog predsjednika izabran je odvjetnik Đuro Topalović, za tajnika Mišo Zambeli, a prvi kapetan momčadi bio je Slavko Janković. Cibalijina boja bila je crno-bijela, no prvi dresovi bili su ljubičasti, zapravo jedini dostupni u datom trenutku.
Prvu utakmicu Cibalia je odigrala sa ŽŠK-om, najvećim sportskim rivalom. Željezničari su utakmicu, pred dosta gledatelja i uz glazbu uz sam teren, dobili 3:2.
Ostat će zapisano kako su prve pogotke za Cibaliju postigli Zambeli koji je u igri promašio jedanaesterac i Durbešić. Uz njih u početnom sastavu našli su se još Jagodić, Muser, Hubrak, Markovac, Janković, Kastner, Plemić, Dur i Removaček. Poslije utakmice za sve sudionike je u Hrvatskom domu organizirana veselica, a one su, napomenimo, često imale svrhu prikupljanja novčanih sredstava za financiranje klubova.
I sljedeće tri utakmice Cibalijaši ne znaju za pobjedu.
Prema dostupnim zapisnicima, vidljivo je kako igrači igraju u vlastitim cipelama jer nemaju kopačke, a za Kostnera je na jednoj utakmici zapisano kako je „na terenu bio vidno pijan.” Uz sve probleme navodi se kako su igrači Cibalije gotovo redovno od suca zarađivali isključenja.
Prvu pobjedu Cibalia ostvaruje u svojoj petoj utakmici protiv SŠK-a iz Mitrovice i to s visokih 12:0. Čak sedam pogodaka na toj utakmici postiže Klobučar. U posljednjoj utakmici te godine, iz trećeg je pokušaja rezultatom 2:1 poražen gradski rival ŽŠK. Oba pogotka postigao je Klobučar, a još su nastupili Removaček, Dekanović, Gergijević, Plemić, Muser, Lončarević, Sremac, Krajcer, Borbelly, Štok.
Ukupno, u premijernoj 1919. godini, Cibalia je prema dostupnim zapisnicima odigrala šest utakmica od kojih je četiri izgubila i dvije pobijedila.
Nastavlja se…
*Radi zaštite autorskog angažmana, drugi mediji/portali mogu preuzeti objavljeni tekst i fotografije isključivo uz dozvolu autora i navođenje poveznice na originalni tekst, u prvome odlomku prenesenog teksta.
