Preko ugovora o radu na određeno vrijeme u Hrvatskoj je krajem studenog prošle godine bilo zaposleno 372.758 radnika, odnosno jedna od četiri zaposlene osobe, pokazuju najnovije statistike Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Ugovore na određeno vrijeme, najčešće do tri mjeseca, ima svaki četvrti zaposleni, što je dva puta više od prosjeka u EU i takav rad širi se u Hrvatskoj brže nego i u jednoj drugoj zemlji. Procjenjuje se da je Hrvatska ostala bez 16 posto radne populacije, a lošije od nas stoji samo Rumunjska koja je ostala bez 20 posto radno aktivnog stanovništva. HZMO navodi da je 30. studenog ugovore na neodređeno vrijeme imalo preko 1,149 milijuna zaposlenih u Hrvatskoj, a ugovore na određeno 372.758 osoba. Najviše ljudi radilo je na određeno u jeku turističke sezone, u srpnju, oko 421 tisuća. Takav rad nije uspjela destimulirati ni država poreznim olakšicama uvedenima u siječnju 2015. Tvrtke i poslodavci koji mladima ponude ugovor na neodređeno oslobođene su plaćanja doprinosa na plaće, od ove godine 16,5%, a do kraja prošle 17,2 posto na bruto plaću, idućih pet godina. Trenutačno poslodavci koriste tu olakšicu za 107.143 stalno zaposlena radnika koji su približno za petinu jeftiniji od radnika koji imaju ugovor na određeno. Trenutačno je u Hrvatskoj zaposleno oko 270 tisuća mladih u dobi do 30 godine, ali njih 60 posto i dalje ima ugovore na određeno vrijeme. Zanimalo nas je što kažu brojke kada je naša županija u pitanju, pa smo s Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje dobili odgovor da je, na dan 31. prosinaca 2018. godine, u Vukovarsko-srijemskoj županiji zabilježeno 32.448 osiguranika koji rade na neodređeno i 9.816 koji rade na određeno radno vrijeme, što je ukupno 42.264 aktivna osiguranika. Što se tiče broja osiguranika do dobi od 30 godina, za koje je poslodavac oslobođen plaćanja doprinosa na plaću do pet godina, u našoj ih je županiji ukupno 2.484, od toga 1.462 muškarca i 1.022 žene.
“Godinama radim na određeno radno vrijeme, s 20 godina to i nije toliko strašno, važno je da se radi, no kako se približavam tridesetoj sve više osjećam nervozu zbog te nesigurnosti u vlastitu budućnost. Teško je bilo što planirati u takvoj situaciji, kako stambeno pitanje, tako i zasnivanje obitelji. Čitam kako u stranim zemljama mladi vrlo rano odlaze iz obiteljskog doma i osamostaljuju se, ali tamo to nije problem, jer na svakom uglu imaš mogućnost za pronaći posao. Kod nas upravo iz te nesigurnosti oko zaposlenja mnogi žive s roditeljima i nakon napunjenih 30 godina. Pričekati ću još malo, možda se što promijeni, ako ne, pravac Njemačka”, priča nam mladić iz Vinkovaca, koji trenutno u jednoj tvrtki također radi na određeno radno vrijeme, te priželjkuje ugovor za stalno i koji je iz tih razloga želio ostati anoniman. Petogodišnje oslobođenje od plaćanja doprinosa za mlađe od 30 godina najbolje su iskoristile tvrtke i ustanove iz Zagreba, koje su oslobođene plaćanja doprinosa za 36 tisuća radnika, te Splitsko-dalmatinske za oko 8800 i Zagrebačke županije za nešto više od 7000 zaposlenih. Polovica mladih za koje poslodavci ne plaćaju doprinose na plaću, među kojima je financijski najvažniji zdravstveni doprinos, rade u prerađivačkoj industriji, trgovini te hotelima i kafićima. “Prilično je frustrirajuće kada godinama ne možete biti sigurni da ćete dobiti plaću za šest mjeseci ili godinu dana. Znači planirati možete samo nekoliko mjeseci unaprijed. Srećom, suprug ima stalan posao pa uz njegovu plaću još i izdržavamo moje periode bez posla. Iako, to nije rješenje i većina mladih obitelji taj pritisak neizvjesnosti ne može podnijeti. Nije onda čudo što je toliki broj napustio ove krajeve”, ističe tridesetogodišnja, visokoobrazovana Vinkovčanka, koja je također zamolila da joj ne spominjemo ime. Država je ove godine osigurala dvije milijarde kuna za poticanje zapošljavanja nezaposlenih osoba, što je doista puno novca koji u takvom obliku nikad nije bio dostupan poslodavcima. Unatoč tome, poslodavci i dalje prednost daju radu na određeno. Devet od 10 radnika koji su, posredovanjem burze rada, lani pronašli posao dobilo je ugovore na određeno, odnosno, ugovora na neodređeno bilo je 16 tisuća, a 140.000 radnika dobilo je ugovor na određeno.
