Caffe bar „Tina i Marina” u Splitskoj ulici 16 u Vinkovcima bit će domaćin Poetsko – glazbene večeri koja će se održati 6. kolovoza u 20 sati pod organizacijom Dražena Brandića Brade. „Ovu večer posvećujem mom, odnosno našem prijatelju Brki, koji je nedavno preminuo, a bio je vlasnik ovog kafića. Bio je jako dobar dečko i baš zbog toga se ova glazbeno – poetska večer održava u tom ugostiteljskom objektu”, rekao je Dražen.

Sve koji dođu očekuje dobra poezija, predstavljanje najnovije knjige organizatora koja još nije ugledala svjetlo dana. Očekuje se da će biti gotova do kraja godine, a zvat će se „Moje crveno drvo”. Osim toga, u petak će se čitati pjesme iz Draženove prijašnje knjige koja se zove „Zamka pjesme”. Osim samog organizatora i inicijatora, u programu će sudjelovati i pjesnikov prijatelj i glazbenik Dragutin Zeljković – Cane te mladi umjetnik i glumac Jozo Šuker koji će, uz one Dražena Brandića, recitirati i Kozarčeve pjesme.

Pisanjem poezije bavi se preko 40 godina. Prvu je knjigu objavio 1985. godine, a sveukupno ih je bilo tri, izašao je u nekim antologijama te je pisao za časopise. Inače najviše nastupa uživo, a svoju poeziju predstavlja po cijeloj Lijepoj našoj, ali najčešće naravno tu u Vinkovcima. „Takozvana poetska scena postoji u našem gradu, ali nije za one koji planiraju živjeti od toga već za one koji to vole i ne žele odustati od stvaranja bez obzira na zaradu. U američkim serijama vidimo kako su kod njih takva okupljanja česta i vrlo popularna, oni su jednostavno našli način kako unovčiti tako nešto. Cijeli se život divim Charlesu Bukowskom, nije on baš bio tako otkačen i lud. Dobro je on znao što radi. Unovčio je svoj talent, uobličio je cijelu priču, unaprijed je imao dogovorene nastupe i menadžere koji su se za to brinuli. Nije to samo tako u Americi, tako je to i u Austriji i Njemačkoj i drugim uređenim državama, a šteta što to kod nas nije slučaj”, rekao je Brandić.

Osim recitiranja poezije, na ovoj večeri bit će i glazba uživo. „Cane će otpjevati nekoliko svojih autorskih pjesama, Jozo će imati svoju kratku glumačku točku, bit će zakuska i siguran sam da svi koji dođu će ugodno provesti ovu večer. Radi se o lijepom kafiću i uređenoj terasi, vjerujem da će nam biti jako lijepo i ovim putem pozivam sve Vinkovčane da dođu”, zaključio je Brada.

Sezona je godišnjih odmora, oni koji i dalje nisu bili na moru sitno broje do odlaska, a onima manje sretnima, koji će svoj godišnji odmor provesti u Vinkovcima donosimo jedan pregled iz prošlosti u kojemu se govori kako su nekad Vinkovčani i oni iz okolice provodili svoj godišnji odmor i slobodne vikende, odnosno kakve su mogućnosti tada imali i oko čega se vodila polemika u vrijeme kada nije svaka obitelj imala automobil ili dva, kada se za godišnji odmor štedjelo cijelu godinu, kada je luksuz bio otići na kupališta udaljenja svega sat vremena vožnje od Vinkovaca.

Davne 1963. Z. Medaković, novinar tadašnjih Novosti, obišao je kupališta i odmarališta u blizini grada na Bosutu i dao svoj osvrt ljudima o tome što ih tamo čeka, kakve su cijene, usluga i domaćini.

Prvo je posjetio kupališni prostor „Elektro – Slavonije“ koje se nalazilo u Erdutu ili Dalju, ni on sam nije siguran jer se na putu tamo izgubio zbog manjka oznaka. Do kupališta se moglo doći vlakom koji je kretao radno ujutro, a vraćao se oko 16 sati ili kasnije, oko pola noći. Vikend karta iznosila je 280 dinara, a mala posjećenost pripisana je velikoj udaljenosti od Vinkovaca. Sat vremena vožnje velika je udaljenost?

Nakon prvotnog razočarenja, posjetio je izletište na Novoj brani. „Bilo je popodne kada smo stigli. Prvo iznenađenje: poručeno pivo bilo je rashlađeno ledom“, zasad dobar početak, zar ne? Nakon hladnog piva uslijedio je i hladan tuš. Posjećenost ovog izletišta također je bila mala, cijena 100 dinara po ležaju, a javni prijevoz nepostojeći.

Treću sreću novinar Medaković i njegova ekipa pronašli su na „Marici“ i „Barutani“. Broj kupača na „Marici“ ovisio je o radnom vremenu „Barutane“ koja je tada bila uvjerljivo najposjećenije kupalište – čak 500 kupača na dan. Sve je na tadašnjim vanjskim bazenima bilo odlično, a Vinkovčanima je samo falio dječji bazen, kabina za presvlačenje i dva, tri suncobrana za potpunu sreću. Koliko je ljudima tada malo trebalo za veselje potvrđuje i zaključak na samom kraju članka. Sva su im izletišta bila dobra, zavisi tko u čemu uživa, samo im je bilo potrebno da im Grad osigura prijevoz, odnosno više dnevnih linija, i bili su spremni za nedjeljne odmore i provođenje slobodnog vremena sa svojim obiteljima i prijateljima.