Foto: Nikola Knežević

Zagrebački jazz kvartet bio je jedan od najvažnijih, ali i najboljih komornih jazz sastava svih vremena i to ne samo naših prostora nego i u Europi, a prepoznat je i u svjetskim okvirima. Kako je napisao dugogodišnji glavni i odgovorni urednik Jugotona, Dubravko Majnarić, uz reizdanje kultnog albuma “The Zagreb Jazz Quartet”:

“Zagrebački jazz kvartet sljednik je kvarteta Boška Petrovića osnovanog povodom održavanja Revije zagrebačkog jazza u jesen 1959. u Hrvatskom glazbenom zavodu. Kvartet je uspješno nastupao na mnogim europskim jazz festivalima te na najvećem američkom jazz festivalu u Montereyu. Već na  Jugoslavenskom jazz festivalu na Bledu zamijetio ih je vodeći europski jazz kritičar Joachim-Ernst Berendt te najznačajniji europski jazz menadžeri i producenti Horst Lippmann i Fritz Rau što im je osiguralo nastupe s najvećim imenima svjetskog jazza. Nakon spomenutih uspjeha kvartet se praktički razišao 1966. godine odlaskom bubnjara Silvija Glojnarića na jednogodišnji angažman u RIAS Big Band Berlin. Nastupat će kasnije samo u prigodi godišnjica, među ostalim i u povodu 25. obljetnice trajno snimljene u izdanju Croatia Recordsa (op. a. tadašnji Jugoton)”.

Mladen Mazur, producent live izdanja Zagrebačkog jazz kvarteta, govori o tom kultnom koncertu u listopadu 1984. godine u kazalištu Gavella, čak 8 godina nakon prestanka rada sastava, kao o izranjanju iz pepela legendarne ptice feniks. “U svom se prepoznatljivom starom sjaju, poput starog dobrog vina, pojavljuje s nekadašnjim poletom, uveličavši predvečerje 5. Zagrebačkog jazz faira. Raznolikost obveza i zanimanja, koje su članove kvarteta tijekom godina razdvajale i odvlačile u različitim smjerovima, bila je odjednom prevladana zajedničkom željom za ponovnim susretima i čvrstim obećanjima da će barem jednom godišnje nastupati zajedno. Nešto je od tih obećanja ispunjeno i ostvarenjem ove ploče, budući da je spominjani i, kako rekosmo, pomalo neočekivani susret bio iskorišten i za snimanje u studiju.”

Goran Kajfeš, sin Davora Kajfeša

Upravo je reizdanje ovog albuma, originalno objavljenog 1986. godine za Jugoton, bilo uvod u dodjelu najvećeg diskografskog priznanja u Hrvatskoj, Multi-platinum awarda Hrvatske diskografske udruge za iznimna diskografska dostignuća u jazz glazbi. Priznanja dobiva legendarna postava Zagrebačkog jazz kvarteta: posthumno Boško Petrović (vibrafon), Davor Kajfeš (glasovir), posthumno Miljenko Prohaska (kontrabas) i Silvije Glojnarić (bubnjevi). U restoranu Gallo Silviju Glojnariću i sinu Davora Kajfeša, Goranu, priznanja je uručio predsjednik Hrvatske diskografske udruge i direktor Croatia Recordsa, Želimir Babogredac, dok će obitelji Petrović i Prohaska priznanja biti uručena naknadno.

“Znam kad dođem doma s ovom plaketom da će suze curiti definitivno. Zagrebački jazz kvartet bio je jedan od prvih jazz sastava u Jugoslaviji i jako su važne figure za jazz u Istočnoj Europi. Strašno sam ponosan zbog mojeg tate i znam da će biti sretan zbog svega te da će mu sve ovo puno značiti”, rekao je Goran Kajfeš prilikom uručenja priznanja, a kojemu je otac Davor ujedno i veliki uzor te mu je dao bazu za njegovo vlastito muziciranje.

Osim na CD-u sljedeće godine očekuje nas i reizdanje albuma “The Zagreb Jazz Quartet” na vinilu.

Foto: L.A.A. promo

Godinu dana nakon izlaska albuma “I Glow”, koji je trijumfirao na nagradama Rock&OFF-a  pokupivši onu za album godine, pjesmu godine, pop album i prasak godine, te osvojio Porina za najbolji album elektroničke glazbe, Je Veux je dobila i prvi remix.

Svoju verziju pjesme koja otvara album, “The First Song“, potpisuje nagrađivan producent Andrea Ljekaj.

“Odmah nakon izlaska albuma poslala sam ga Andrei Ljekaju s kojim sam imala prilike već dosta puta surađivati i uvijek je to jedno sjajno kreativno iskustvo. Zanimalo me što misli o albumu i hoće li mu nešto zazvoniti za remiks. Jako mi je drago da mu se svidio i da je baš “The First Song” odabrao kao pjesmu u koju može intervenirati svojim idejama. Jedva sam dočekala da čujem što će ovoga puta izaći iz njegovog laboratorija. Dočekali smo sjajnu obradu i jako sam sretna što ponovno surađujemo”, poručuje Je Veux.

Andrea Ljekaj višestruko je nagrađivani producent i DJ koji je glazbeno putovanje započeo prije više od deset godina. Zaštitni znak ovog hrvatskog umjetnika je  pomalo čudan, euforičan i moćni zvuk za kojim uvijek traga. Prvi je koji će reći da voli glazbenu produkciju i dizajniranje zvukova, no to ne umanjuje njegovu strast za izvođenjem koja je vidljiva gdje god svirao, od Londona do Dubaija. Posljednjih nekoliko godina Andrea je izdavao za Get Physical, Oddity, Elrow, kao i Endangered, a radio je i remikseve za Josipu Lisac, Insolate ili Briana Cida. 2019. započeo je projekt „Croatia Gets Physical“ s berlinskom etiketom Get Physical, fokusirajući se na hrvatske umjetnike i promoviranju njihove glazbe kroz izdanja i prateće događaje.

“Ovo je za mene još jedno super iskustvo sa Željkom i Tonijem. Drago mi je da mogu surađivati s tako talentiranim glazbenicima i imati mogućnost obrade njihovih dijela. Odlučio sam se za obradu pjesme “The First Song” zbog njenih stihova i zbog toga što sam već nakon par slušanja mogao čuti svoju verziju pjesme u glavi. Činjenica da je “The First Song” prva pjesma koju je Željka ikada napisala me posebno usrećila u ovoj suradnji i veselim se podijeliti svoju verziju pjesme sa publikom”, pojašnjava Andrea koji potpisuje remix, a za njegov mastering je zaslužan FM (Filip Motovunski).

“The First Song” otvara niz od devet pjesama koje se nalaze na hvaljenom albumu “I Glow”, a koji je pozicionirao Je Veux kao jednu od najzanimljivijih autorica i izvođačica na ovim područjima. Debitantski uradak iza kojeg stoji Željka Veverec svrstan je među najbolja prošlogodišnja glazbena ostvarenja.

Foto: Simon Emmet

Album “Motorheart” sedmi je studijski album britanskih rokera The Darknessa. Iako je prošlo 18 godina od njihovog debitantskog albuma “Permission to Land” na kojem je objavljen i danas aktualni singl “I Believe in a Thing Called Love” i dandanas nam svojom glazbom vraćaju osmijeh na lice. Album se sastoji od devet beskompromisnih pjesama sa odličnim vokalima, gitarskim solažama, ritmom ali i pjesama punih dobrog humora.

Bend album opisuje kao: “Ova posljednja zbirka pjesama donosi radost i (veganskim) mesnim udarcima u lice će poslati sivo nebo egzistencijalnog straha da bježi odakle je došlo, ližući svoje rane. Možda se strah i vrati, ali ne na našoj straži.”