Nova knjiga Vinka Juzbašića: Dodir neba

---

Nakon objavljenih gotovo trideset izdanja iz područja publicistike te književnosti, Vinko Juzbašić iz Bošnjaka ove je godine objelodanio svoj prvi roman. Nakon 15 godina, naime, ukoričen je “Dodir neba”.

Vinko Juzbašić (1971.), kroničar je zavičajne prošlosti, pjesnik i publicist. Su/autor je, priređivač i nakladnik u brojnim nakladničkim projektima. Ovaj plodonosni autor krajem prošle godine u tisak je dao svoj prvi roman “Dodir neba”, koji je objavljen u siječnju ove godine. Roman je zanimljiv i po tome što je punih 15 godina “sazrijevao” u ladici, a kada je napokon objavljen ponovno je na neki način osuđen na čekanje jer je planirane promocije osujetila epidemija novog koronavirusa.

Poticaj su bila Gospina ukazanja u Bošnjacima od 1945. do 1963. godine

“Roman sam napisao prije petnaestak godina, a prošle sam ga godine odlučio pregledati i izdati. Iako je “Dodir neba” moj prvi roman i prije toga nemam iskustvo s tom književnom formom, problema oko toga nisam imao. Poticaj su mi bila Gospina ukazanja u Bošnjacima, od 1945. do 1963. godine, a to razdoblje i temu sam dobro poznavao pa sam to htio pretočiti u književni oblik”, ističe Vinko Juzbašić.

Roman, čija je radnja smještena u sredinu prošloga stoljeća i tematizira mnoge stvarne događaje koji su se zbili u Bošnjacima, a likovi se služe bošnjačkim govorom, može se opisati kao povijesni i kao zavičajni. Nakladnici su autor i Piksel print, urednik i recenzent je Mato Nedić, lektor Tomislav Ćužić, a grafičko oblikovanje potpisuje Katica Mataković – Krmpotić. Autor priču donosi na 305 stranica čistoga štiva, bez predgovora, pogovora, biografije ili bilo kojeg drugog priloga, a roman je izašao u nakladi od 130 primjeraka.

Urednik i recenzent Mato Nedić u prikazu romana kaže kako je riječ o neobično ispričanoj priči o životu u zapadnome Srijemu odnosno u autorovim rodnim Bošnjacima, koja počinje 1938. godine, pred početak Drugoga svjetskog rata, a nastavlja se sve do poslijeratnih godina. “Pripovijedanje Vinka Juzbašića, koliko god se oslanjalo na tradicionalne pripovjedačke postupke, u sebi sadrži i modernistički pokušaj da se pripovjedna građa iznese na neočekivan, drugačiji, pomalo eksperimentalan način”, ističe Nedić napominjući kako se autor, da bi još više izbjegao tradicionalni pristup temi i naglasio ljepotu zavičajnoga govora, odlučuje za dijaloško pripovijedanje s dominantnim zavičajnim govorom.

Zavičajni govor preotet zaboravu kroz dijaloško pripovjedanje 

“Odlučivši se za ovakav pristup, autor je zaboravu preoteo govor koji je već sada pomalo potisnut i sve više izumire. Štoviše, omogućio je sebi, kao autoru, stanovito zadovoljstvo ispisivanja govora koji je oblikovao naraštaje prije njega i koji je bio i jest dijelom ne samo hrvatske kulturne baštine, nego i identiteta Juzbašićevih sumještana”, ističe Nedić.

Kao umjetnički postupak, dakle, autor je odabrao dijaloško pripovijedanje. Naracija i deskripcija su reducirane, a piščevi komentari gotovo posve izostaju. “U takvome umjetničkom eksperimentu Vinko se Juzbašić ipak dobro snašao te njegov roman ima čitateljsku pozornost, jasnoću i pripovjedačku protočnost. To je ostvareno zahvaljujući živim dijalozima ostvarenim bogatim i privlačnim šokačkim govorom”, ističe Nedić.

Uz više usporedo ispričanih sudbina, ulogu glavnoga lika preuzima samo selo

Dajući prikaz života u Bošnjacima, koji su bili i općinsko središte sa živim društvenim životom, autor progovara i o sudbini mještana Židova i Roma tijekom Drugog svjetskog rata te o suprotstavljenim političkim opcijama Bošnjačana nastojeći nepristrano prikazati što je pojedine odvelo u domobrane, ustaše ili partizane, čime djelu daje povijesnu dimenziju. Težeći djelu s univerzalnim porukama, umjesto jednog glavnog lika daje više sukobljenih, usporedo ispričanih sudbina, a ulogu glavnoga lika na neki način preuzima samo selo te je “Dodir neba” roman o selu, o njegovome životu u prijelomnim godinama pred početak, tijekom i neposredno nakon strašnoga rata, ističe Nedić, napominjući kako Vinko Juzbašić u pripovijedanje vješto uklapa i duhovno-religiozne motive, napose ukazujući na pojavu neobične svjetlosti na nebu (aurora borealis), želeći ispripovijedane događaje povezati s fatimskim proročanstvom.

Vrijedno djelo za ljubitelje lijepe književnosti, ali i jezikoslovce

“U konačnici, dade se zaključiti kako je Vinko Juzbašić romanom “Dodir neba” ostvario djelo utemeljeno u povijesnim zbivanjima, koja pripovjednome romanesknom tkivu čine kulisu, a u prednji je plan stavio šokački govor povezujući ga s ljudskom biti, s identitetom, kako svojih likova, tako i svojim osobnim. Stoga je roman “Dodir neba” vrijedno djelo kojemu pozornost trebaju darovati ne samo ljubitelji lijepe književnosti, nego i jezikoslovci, napose dijalektolozi”, ističe urednik i recenzent knjige Mato Nedić.