Plodna suradnja između diskografske etikete Aquarius Records i jednog od najvažnijih jazz glazbenika u Hrvatskoj i šire se nastavlja objavljivanjem albuma koji nosi naziv “Prije dana” i na kome se ovaj multitalentirani instrumentalist, kompozitor, sideman, vođa malih sastava i velikih orkestara Miro Kadoić predstavlja u formatu klasičnih jazz kvarteta.
Na albumu je svirao isključivo alt saksofon, iako se u svojoj bogatoj karijeri znao izražavati i na sopran i tenor saksofonu, klarinetu, te na flauti. No, sad je okružen mladim suradnicima. U ovom slučaju s njim su u jednom malom studiju u Sloveniji bili još dvojica vrhnunskih slovenskih ritmičara, bubnjar Gašper Bertoncelj i kontrabasist Nikola Matošič, s kojima godinama surađuje, te novopridošli pijanist Petar Ćulibrk, rodom iz Dubrovnika, a na studiju kompozicije u Zagrebu.
Miro Kadoić, to znamo dobro, istaknuti je član/solista reeds sekcije Jazz orkestra HRT-a, a prije toga je istu ulogu obavljao i u Big Bandu RT Slovenije, ali je paralelno sa brojnim zadacima koje je obavljao u tim važnim muzičkim tijelima razvijao i vlastitu karijeru istaknutog i traženog solista i sidemana-nabravši tako ogromnu kilometrinu i upisavši u svoj portfelj suradnju s nizom velikana jazza iz iz Hrvatske i regije, ali i sa svjetske muzičke scene, ne samo njegove(ih) generacije(a). Paralelno je uporno komponirao i aranžirao stvarajući u prostorima modernog postbop jazza, ali sa utjecajima koji su dolazili iz raznih smjerova – iz klasične glazbe i raznih etničkih varijanti, ne samo sa Balkana, nego i mnogo šire. Pa je tako pisao i za klasičlne formacije i za film i koješta još.
Njegova diskografija je zaista opsežna i raznovrsna: svirao je na mnogim važnim pločama s drugim glazbenicima, ali i postojano zidao vlastitu diskografsku biografiju, gdje je mogao prezentirati onu jazz glazbu kako ju je sam zamišljao i koja je bila odraz njegovih ideja o njoj. I znamo da je to bilo uspješno – da su razne nagrade – od Porina, preko Statusa i one koja nosi naziv po imenu njegovog mu suborca po instrumentu pokojnog velikana hrvatskog jazza Miroslava Sedaka Benčića završile u njegovim rukama.
I onda se ulazi u godine koje bi se mogle nazvati zrelima, kada se stvari pokušavaju i uspjevaju da sublimiraju na nekoj višoj ravni. Nema proširenih malih formacija, gostiju i sviranja na paleti reeds intrumenata, niti praznog virtuoziteta dovoljnog samom sebi – sve je svedeno u jednu komornu, intimnu formu klasičnog jazz kvarteta u kojem su samo ritam sekcija i alt saksofon. I naravno kompozicije koje je sam napisao-njih pet plus jedna koju je na studijski session donio kontrabasist Nikola Matošić. Sad je sva magija u tomu da se materija produbi, da grupa djeluje kao kolektiv koji diše istim ritmom. Ma kako glazbenici dolazili iz raznih generacija, to komunikaciju ne ograničava, dapače; traže se novi valeri, nove međuigre i međuodnosi unutar poznatih koordinata. Nije li draž vrhunskog jazza upravo u tomu – igrati se sa poznatim elementima, melodijskim, ritmičkim ili harmonijskim ali tako da se dobije novi spektar koji će te privući već na prvo slušanje i pozvati opetovano na slušanje, da bi se iznova otkrili neki skriveni detalji. Kadoić je, to dobro znamo, briljantan virtuozan solist i na alt saksofonu i na ostalim instrumentima, ali zadatak je sad da se vještina, koju sva četvorica članova evidentno posjeduju, stavi u službu viših estetskih dometa, onih koji neće biti tek suma summarum pojedinačnih vrijednosti, nego vrijednost više sama po sebi. Nabaciti svježe teme, raditi sa ritam sekcijom koja mu ravnopravno parira, izmjenivati sola i kolektivnu svirku – to ovom kvartetu uspijeva sa velikim uspjehom. Slovenac Gašper Bertoncelj je sjajan za bubnjevima, posebno u temama laganog tempa, a posebno opet kad koristi metlice ( o čemu je napisao knjigu ! ), kontrabasist Nikola Matošić opet razvija bogat i sočan zvuk, a mladi Čilibrk ih vjerno prati bogatim harmonskim rješenjima i u par sola pokazuje da su njegovi prethodnici na tom mjestu (prije svih Blaž Jurjevčič!) dobili dostojnog nasljednika.
Promjene tempâ i variranje tema, ulasci i izlasci solista daju svakoj od šest izvedbi unikatnu vrijednost. Poslušajte ih samo u naslovnoj temi baladična ugođaja “Prije dana” u kojoj u srednjem dijelu bubnjar suptilno solira sa metlicama, ili kako akorde razlaže mladi pijanist u temi zanimljiva naslova “A Late Lament”, ili ritam sekciju koja bririljira u solima u završnoj temi karakteristična naslova “Corona” u kojoj se izmjenjuju kontrabasist i autor Nikola Matošić i bubnjar Gašpar Bertonjcelj, da bi se u drugom dijelu tempo usporio kad je alt saksofon u prvom planu, a kontrabas će sve okončati u dugoj codi. Kadoić se sam potrudio i da uradi produkciju i još neke stvari oko izdavanja ove ploče – kao da želi reći da je ovo djelo plod njegove intime i nekih dubljih ljudskih referenci koje dolaze samo sa godinama. I samo ako se jazz glazba dublje i slojevitije promišlja. Ukratko, ploča/diskografski projekt “Prije dana” je djelo zrelog umjetnika i njegovog kvarteta, ploča koja je mali muzički biser kome ćemo se opetovano vraćati. (Ognjen Tvrtković, jazz critic, u Londonu zadnjeg dana mjeseca kolovoza)
