Page 11 - Vinkovački list - 8. studeni 2019.
P. 11
AK, 8.11.2019. 11
mr.sc. Vladimir Ćirić: Vijesti iz povijesti
Sjećanje na stari Krnjaš
Suvremeni Vinkovci u razdoblju godine. Diobe zadruga i novi imućnih šokačkih obitelji. Te vrlo teljstvo Krnjaša. Nestaje postupno
nakon odlaska Turaka započeli su se društveno ekonomski odnosi vrlo su složene, individualno, čak tragične i autohtono stanovništvo Krnjaša.
razvijati oko crkve sv. Ilije, zaštitni- bitno promijenili život graničarskog procese vrlo su realistično opisali Neki su šokački rodovi skoro u pot-
ka Vinkovaca. stanovništva, posebice u postgrani- brojni vinkovački i drugi slavonski punosti izumrli i nestali. Kod pre-
čarskom razdoblju. Uz ostalo došlo književnici. Koncem 19. i u prvim ostalih starinačkih obitelji čuva se
Nastalo je nekoliko malih ulica je do velikog socijalnog i imovin- desetljećima 20. stoljeća postupno još uvijek u kobilašima i šifonjeri-
od kojih se jedna u čast i drugog skog raslojavanja, a uslijed nesna- je Krnjaš izgubio svoju prepoznat- ma staro, lijepo ruho, dukati i drugo
sveca, zaštitnika Vinkovaca, sv. laženja i neprilagođivanja i do gos- ljivu opisanu i opjevanu vizuru. blago i uspomene na nekadašnji
Vinka, nazivala Vinkova ulica. podarskog sloma pojedinih nekada Taj proces nastavljen je i u drugoj život i Krnjaš. Život teče i vrijeme
Tako je nastala prva urbana jezgra prolazi, a Krnjaš su nastanili neki
Vinkovaca. polovici 20. stoljeća, a još više u novi stanovnici. Mijenja se Krnjaš, je Vinkovčanin, akademski kipar
dva zadnja desetljeća. Od starog mijenja se Bosut. Obale se uređuju i Vanja Radauš. Godinama je na
Odatle grad se počeo širiti. šokačkog Krnjaša ostalo je vrlo uljepšavaju, no jedno se ne mijenja, Krnjašu propadala rodna kuća Ivana
U tom razdoblju stanovništvo se malo. Tek poneka stara, oronula nego traje i nikada prestati neće, Kozarca. Premda je bilo puno ideja
naseljava i uz bosutske obale. Tako kuća, građena prema prepoznat- ljubav žitelja koji ovdje deset- kako da se ona uredi i pretvori u
nastaju dva nova dijela naselja ljivom tradicijskom šokačkom gra- ljećima žive, prema Bosutu i spomen kuću u kojoj bi bila izložena
Krnjaš i Ervenica. diteljstvu. Ponešto je devastirano Krnjašu, ma kako on izgledao, a sačuvana građa i uspomene na dva
Mlađi vinkovački naraštaji jedva zbog zuba vremena, a najviše zbog posebno onih koji su davno otišli iz vinkovačka Kozarca, do toga nije
da znaju gdje se Krnjaš i nalazi, a novijih graditeljskih stremljenja, Vinkovaca i žive diljem domovine dolazilo. Kuća je do te mjere bila
kamoli nešto o povijesti Krnjaša. iako je Krnjaš bio proglašen zašti- i svijeta. Krnjaš je dio njihovog devastirana da je njezino rušenje
Ovaj dio grada koji se pruža ćenom urbanom zonom. Tipične nekadašnjeg bosonogog djetinj- bilo neminovno. Danas je u posjedu
jugozapadno od Duge ulice do ušća dvostrešne kuće sa zabatima stva u kojem su na Bosutu pecali poznatog vinkovačkog poduzetnika
potoka Nevkoša u Bosut nastao je okrenutim ulici, specifično uređena ribe i žabe, a u ljetnom periodu se Bosiljka Stanića vlasnika trgovač-
početkom 18. stoljeća. Kasnije se dvorišta, gospodarske zgrade, sladili plodovima krupnih, sočnih kog lanca „Boso“ koji ju je u pot-
proširio do današnje stare brane. vrtovi, voćnjaci, posebno šljivici bijelih i crnih dudova koji su rasli punosti obnovio prema izvornom
Tu su se prvotno naselili stari- nijemi su svjedoci načina života uz bosutske obale. Vrbama i drugim obliku na radost onih Vinkovča-
nački, autohtoni rodovi iz rase- i rada minulih vremena. Neki su raslinjem obrasle bosutske obale, na koji štuju i vole svoju prošlost,
ljenih malih sela u postturskom takvi objekti sačuvani i uređeni. drvoredi sada već ostarjelih i svoje velikane i kulturu te je
razdoblju kakva su bila Liskovac, Većina ih je preuređena i prilago- istrulih dudova, stabla kestenova, konačno pretvorena u spomen kuću.
Jakobovci i Krnjašci po kojima je đena suvremenom načinu života. miris bagremova cvijeta i lipa, Ispred nje uz šetnicu podignut je
Krnjaš i dobio ime. U 19. stoljeću niz Starije, trošne i nefunkcional- desetljećima je opijao i očaravao spomenik Ivanu Kozarcu i njegovoj
kuća produžava se i s druge strane ne kuće, zamjenjuju nove, čvršće, rođakinji Mariji među kojima je u
Nevkoša, podno Dirovog brijega i bolje opremljene, prostranije i vinkovačke dječake i djevojčice, djetinjstvu planula ljubav za ono
Bosuta. Kada su ulice dobile prve kvalitetnije, no ne uvijek i ljepše. ribiče, kupače, šetače, zaljubljeni- doba nemoguća i zabranjena. Na
nazive, taj produžetak Krnjaša Raniji arhitektonski sklad narušen ke u rijeku, Vinkovce i slavonski suprotnoj obali Bosuta nalazi se
preko Nevkoša, dobio je naziv je gradnjom kuća različitih stilskih krajolik. Podario je Krnjaš, Vinkov- ulica koja se danas naziva Ulica
Cibalija. U 19. st. Krnjaš su naselja- obilježja koje se nikako ne uklapaju cima, slavonskoj i hrvatskoj kulturi Dragutina Žanića Karle. Prije
vali rodovi: Apić, Božić, Čupić, Dra- u prirodni ambijent i staro gradi- dva poznata i priznata književnika: toga nosila je naziv Ružina ulica.
gašević, Đukić, Gojković, Kozarac, Josipa Kozarca i njegovog rođaka, Ona nije graditeljski tako stara
Senčić, Šimić, Zokić, Žderić, Rašlić, sinovca Ivana Kozarca. Također i i zanimljiva kao Krnjaš, ali ima
a kasnije Grigići, Petrinovići, Čola- Ivana Berislava Grigića. Obilježili su svoje čari i ljepotu. Od bosutskog
kovići i drugi. Za Vinkovce i Vinkov- vrijeme u kojem su živjeli i zajedno mosta u središtu grada pa sve do
čane, Krnjaš ima posebno, gotovo s Matijom Antunom Relkovićem izletišta Sopot duž cijele ulice tik
mitsko značenje. Od nastanka, upisali Vinkovce velikim slovima na uz Bosut nalazi se poznata vinko-
pa sve do sredine 20. stoljeća bio literarnu kartu Slavonije i Hrvatske. vačka šetnica koja je dobila naziv
je to kraj vrijednih ratara, Šokaca Na Krnjašu se nalazi rodna kuća po njezinom utemeljitelju Ivanu
koji su tijekom vojno-graničarskog Josipa Kozarca, šumara, Šokca, Treberu inženjeru elektrotehni-
razdoblja živjeli u porodičnim, Slavonca, Hrvata, jednog iz plejade ke, uoči Domovinskog rata pred-
patrijarhalno uređenim zadrugama. vinkovačkih velikana. I ova kao i sjedniku Izvršnog vijeća Općine
Graničarska zadruga bila je speci- druge kuće u Vinkovcima u kojima Vinkovci, a za vrijeme rata pred-
fično uređena. Njome je upravljao je književnik živio nije onakva sjedniku Kriznog štaba koji je sa
gospodar zadruge, domaćin ili kućni kakva je nekada bila i odavno nije suradnicima s uspjehom organizi-
starješina, koji je bio odgovoran u vlasništvu Kozaraca. Obilježena rao život i obranu grada u najtežim
vojnim graničarskim vlastima. je spomen pločom koja se nalazi na vremenima njegove povijesti. I
Domaćin se morao brinuti o vojnim pročelju kuće. Na pravome mjestu, on je kod ušća potoka Nevkoša u
obvezama muških zadrugara, tamo gdje i zaslužuje Vinkovča- Bosut sagradio kuću i do prerane
državnoj i općinskoj roboti, gospo- ni su na početku ulice koja sada smrti živio na Krnjašu. Najveći dio
darstvu, novcu, zdravlju, ženidbi, nosi njegovo ime, Josipu Kozarcu obale u toj ulici nije popločan, ali je
udaji, moralu, odnosima u porodici postavili spomenik uz Bosut, na zato pejzažno zanimljiv i privlačan.
i drugom. Bio je autoritet kojega se ulazu u njegov Krnjaš. Izradio ga Zelena, raslinjem i drvećem obrasla
bezuvjetno moralo slušati. Svaki uređena obala, skrovište je liski,
član zadruge imao je zaduženja i divljih pataka, čaplji i drugih ptica i
poslove koje je morao bez pogovora životinja koje žive u samom središtu
obavljati. U suprotnom slijedile bi grada. Pogodna ribička mjesta,
drastične kazne. Ženske poslove sjenovite obale i zeleni obalni
i čeljad koja ih trebala obavljati, pojas ugodno su mjesto za trenutke
određivala je i nadzirala gospoda- odmora i predaha kako starih, tako
rica, supruga gospodara zadruge. i najmlađih Vinkovčana.
Odrasli muškarci bili su ratari,
graničari, obvezni za vojnu službu
od 16-e te do 60-e godine života.
Slavonski graničari često su ratovali
na raznim bojištima za habsbur-
šku Carevinu diljem Europe. Tek
po zakonu iz 1850. godine vojna
se služba skratila na osam godina.
Graničarske vlasti zabranjiva-
le su diobu zadruga jer su s tako
organiziranom zadrugom imale
potpunu kontrolu života i rada te
održavali red, disciplinu i efikasnu
vojnu službu u Granici. Uspostava
i širenje novih društveno ekonom-
skih odnosa, dovela je do raspada i
diobe zadruga. U civilnoj Hrvatskoj
taj proces se odvijao nakon ukinuća
kmetstva 1848. godine, a u Granici
tek po njenom razvojačenju 1881.
Impressum Zamjenik urednice: Grafički dizajn: Tel: 032/332-250 Vinkovacki
Franjo Sorčik Ivan Gale Radio: 032/332-777
v.d. Direktora franjo.sorcik@novosti.hr Mirela Andabak Pretplata za 2019. 390 kn list
Glavna i odgovorna urednica: Redakcija: info@novosti.hr Naklada: 1800
Marija Gerovac, mag. novinarstva Željko Komljenović, Prodaja i oglašavanje: Cijena jednog primjerka je 8 kn
glavna.urednica@novosti.hr Aneta Pšihistal, Mirjana Ešegović
Josipa Haluška, prodaja@novosti.hr IBAN: HR09 2340 0091 1100
Nikolina Živković 31110
Josip Raguž OIB: 64415267112
redakcija@novosti.hr
mr.sc. Vladimir Ćirić: Vijesti iz povijesti
Sjećanje na stari Krnjaš
Suvremeni Vinkovci u razdoblju godine. Diobe zadruga i novi imućnih šokačkih obitelji. Te vrlo teljstvo Krnjaša. Nestaje postupno
nakon odlaska Turaka započeli su se društveno ekonomski odnosi vrlo su složene, individualno, čak tragične i autohtono stanovništvo Krnjaša.
razvijati oko crkve sv. Ilije, zaštitni- bitno promijenili život graničarskog procese vrlo su realistično opisali Neki su šokački rodovi skoro u pot-
ka Vinkovaca. stanovništva, posebice u postgrani- brojni vinkovački i drugi slavonski punosti izumrli i nestali. Kod pre-
čarskom razdoblju. Uz ostalo došlo književnici. Koncem 19. i u prvim ostalih starinačkih obitelji čuva se
Nastalo je nekoliko malih ulica je do velikog socijalnog i imovin- desetljećima 20. stoljeća postupno još uvijek u kobilašima i šifonjeri-
od kojih se jedna u čast i drugog skog raslojavanja, a uslijed nesna- je Krnjaš izgubio svoju prepoznat- ma staro, lijepo ruho, dukati i drugo
sveca, zaštitnika Vinkovaca, sv. laženja i neprilagođivanja i do gos- ljivu opisanu i opjevanu vizuru. blago i uspomene na nekadašnji
Vinka, nazivala Vinkova ulica. podarskog sloma pojedinih nekada Taj proces nastavljen je i u drugoj život i Krnjaš. Život teče i vrijeme
Tako je nastala prva urbana jezgra prolazi, a Krnjaš su nastanili neki
Vinkovaca. polovici 20. stoljeća, a još više u novi stanovnici. Mijenja se Krnjaš, je Vinkovčanin, akademski kipar
dva zadnja desetljeća. Od starog mijenja se Bosut. Obale se uređuju i Vanja Radauš. Godinama je na
Odatle grad se počeo širiti. šokačkog Krnjaša ostalo je vrlo uljepšavaju, no jedno se ne mijenja, Krnjašu propadala rodna kuća Ivana
U tom razdoblju stanovništvo se malo. Tek poneka stara, oronula nego traje i nikada prestati neće, Kozarca. Premda je bilo puno ideja
naseljava i uz bosutske obale. Tako kuća, građena prema prepoznat- ljubav žitelja koji ovdje deset- kako da se ona uredi i pretvori u
nastaju dva nova dijela naselja ljivom tradicijskom šokačkom gra- ljećima žive, prema Bosutu i spomen kuću u kojoj bi bila izložena
Krnjaš i Ervenica. diteljstvu. Ponešto je devastirano Krnjašu, ma kako on izgledao, a sačuvana građa i uspomene na dva
Mlađi vinkovački naraštaji jedva zbog zuba vremena, a najviše zbog posebno onih koji su davno otišli iz vinkovačka Kozarca, do toga nije
da znaju gdje se Krnjaš i nalazi, a novijih graditeljskih stremljenja, Vinkovaca i žive diljem domovine dolazilo. Kuća je do te mjere bila
kamoli nešto o povijesti Krnjaša. iako je Krnjaš bio proglašen zašti- i svijeta. Krnjaš je dio njihovog devastirana da je njezino rušenje
Ovaj dio grada koji se pruža ćenom urbanom zonom. Tipične nekadašnjeg bosonogog djetinj- bilo neminovno. Danas je u posjedu
jugozapadno od Duge ulice do ušća dvostrešne kuće sa zabatima stva u kojem su na Bosutu pecali poznatog vinkovačkog poduzetnika
potoka Nevkoša u Bosut nastao je okrenutim ulici, specifično uređena ribe i žabe, a u ljetnom periodu se Bosiljka Stanića vlasnika trgovač-
početkom 18. stoljeća. Kasnije se dvorišta, gospodarske zgrade, sladili plodovima krupnih, sočnih kog lanca „Boso“ koji ju je u pot-
proširio do današnje stare brane. vrtovi, voćnjaci, posebno šljivici bijelih i crnih dudova koji su rasli punosti obnovio prema izvornom
Tu su se prvotno naselili stari- nijemi su svjedoci načina života uz bosutske obale. Vrbama i drugim obliku na radost onih Vinkovča-
nački, autohtoni rodovi iz rase- i rada minulih vremena. Neki su raslinjem obrasle bosutske obale, na koji štuju i vole svoju prošlost,
ljenih malih sela u postturskom takvi objekti sačuvani i uređeni. drvoredi sada već ostarjelih i svoje velikane i kulturu te je
razdoblju kakva su bila Liskovac, Većina ih je preuređena i prilago- istrulih dudova, stabla kestenova, konačno pretvorena u spomen kuću.
Jakobovci i Krnjašci po kojima je đena suvremenom načinu života. miris bagremova cvijeta i lipa, Ispred nje uz šetnicu podignut je
Krnjaš i dobio ime. U 19. stoljeću niz Starije, trošne i nefunkcional- desetljećima je opijao i očaravao spomenik Ivanu Kozarcu i njegovoj
kuća produžava se i s druge strane ne kuće, zamjenjuju nove, čvršće, rođakinji Mariji među kojima je u
Nevkoša, podno Dirovog brijega i bolje opremljene, prostranije i vinkovačke dječake i djevojčice, djetinjstvu planula ljubav za ono
Bosuta. Kada su ulice dobile prve kvalitetnije, no ne uvijek i ljepše. ribiče, kupače, šetače, zaljubljeni- doba nemoguća i zabranjena. Na
nazive, taj produžetak Krnjaša Raniji arhitektonski sklad narušen ke u rijeku, Vinkovce i slavonski suprotnoj obali Bosuta nalazi se
preko Nevkoša, dobio je naziv je gradnjom kuća različitih stilskih krajolik. Podario je Krnjaš, Vinkov- ulica koja se danas naziva Ulica
Cibalija. U 19. st. Krnjaš su naselja- obilježja koje se nikako ne uklapaju cima, slavonskoj i hrvatskoj kulturi Dragutina Žanića Karle. Prije
vali rodovi: Apić, Božić, Čupić, Dra- u prirodni ambijent i staro gradi- dva poznata i priznata književnika: toga nosila je naziv Ružina ulica.
gašević, Đukić, Gojković, Kozarac, Josipa Kozarca i njegovog rođaka, Ona nije graditeljski tako stara
Senčić, Šimić, Zokić, Žderić, Rašlić, sinovca Ivana Kozarca. Također i i zanimljiva kao Krnjaš, ali ima
a kasnije Grigići, Petrinovići, Čola- Ivana Berislava Grigića. Obilježili su svoje čari i ljepotu. Od bosutskog
kovići i drugi. Za Vinkovce i Vinkov- vrijeme u kojem su živjeli i zajedno mosta u središtu grada pa sve do
čane, Krnjaš ima posebno, gotovo s Matijom Antunom Relkovićem izletišta Sopot duž cijele ulice tik
mitsko značenje. Od nastanka, upisali Vinkovce velikim slovima na uz Bosut nalazi se poznata vinko-
pa sve do sredine 20. stoljeća bio literarnu kartu Slavonije i Hrvatske. vačka šetnica koja je dobila naziv
je to kraj vrijednih ratara, Šokaca Na Krnjašu se nalazi rodna kuća po njezinom utemeljitelju Ivanu
koji su tijekom vojno-graničarskog Josipa Kozarca, šumara, Šokca, Treberu inženjeru elektrotehni-
razdoblja živjeli u porodičnim, Slavonca, Hrvata, jednog iz plejade ke, uoči Domovinskog rata pred-
patrijarhalno uređenim zadrugama. vinkovačkih velikana. I ova kao i sjedniku Izvršnog vijeća Općine
Graničarska zadruga bila je speci- druge kuće u Vinkovcima u kojima Vinkovci, a za vrijeme rata pred-
fično uređena. Njome je upravljao je književnik živio nije onakva sjedniku Kriznog štaba koji je sa
gospodar zadruge, domaćin ili kućni kakva je nekada bila i odavno nije suradnicima s uspjehom organizi-
starješina, koji je bio odgovoran u vlasništvu Kozaraca. Obilježena rao život i obranu grada u najtežim
vojnim graničarskim vlastima. je spomen pločom koja se nalazi na vremenima njegove povijesti. I
Domaćin se morao brinuti o vojnim pročelju kuće. Na pravome mjestu, on je kod ušća potoka Nevkoša u
obvezama muških zadrugara, tamo gdje i zaslužuje Vinkovča- Bosut sagradio kuću i do prerane
državnoj i općinskoj roboti, gospo- ni su na početku ulice koja sada smrti živio na Krnjašu. Najveći dio
darstvu, novcu, zdravlju, ženidbi, nosi njegovo ime, Josipu Kozarcu obale u toj ulici nije popločan, ali je
udaji, moralu, odnosima u porodici postavili spomenik uz Bosut, na zato pejzažno zanimljiv i privlačan.
i drugom. Bio je autoritet kojega se ulazu u njegov Krnjaš. Izradio ga Zelena, raslinjem i drvećem obrasla
bezuvjetno moralo slušati. Svaki uređena obala, skrovište je liski,
član zadruge imao je zaduženja i divljih pataka, čaplji i drugih ptica i
poslove koje je morao bez pogovora životinja koje žive u samom središtu
obavljati. U suprotnom slijedile bi grada. Pogodna ribička mjesta,
drastične kazne. Ženske poslove sjenovite obale i zeleni obalni
i čeljad koja ih trebala obavljati, pojas ugodno su mjesto za trenutke
određivala je i nadzirala gospoda- odmora i predaha kako starih, tako
rica, supruga gospodara zadruge. i najmlađih Vinkovčana.
Odrasli muškarci bili su ratari,
graničari, obvezni za vojnu službu
od 16-e te do 60-e godine života.
Slavonski graničari često su ratovali
na raznim bojištima za habsbur-
šku Carevinu diljem Europe. Tek
po zakonu iz 1850. godine vojna
se služba skratila na osam godina.
Graničarske vlasti zabranjiva-
le su diobu zadruga jer su s tako
organiziranom zadrugom imale
potpunu kontrolu života i rada te
održavali red, disciplinu i efikasnu
vojnu službu u Granici. Uspostava
i širenje novih društveno ekonom-
skih odnosa, dovela je do raspada i
diobe zadruga. U civilnoj Hrvatskoj
taj proces se odvijao nakon ukinuća
kmetstva 1848. godine, a u Granici
tek po njenom razvojačenju 1881.
Impressum Zamjenik urednice: Grafički dizajn: Tel: 032/332-250 Vinkovacki
Franjo Sorčik Ivan Gale Radio: 032/332-777
v.d. Direktora franjo.sorcik@novosti.hr Mirela Andabak Pretplata za 2019. 390 kn list
Glavna i odgovorna urednica: Redakcija: info@novosti.hr Naklada: 1800
Marija Gerovac, mag. novinarstva Željko Komljenović, Prodaja i oglašavanje: Cijena jednog primjerka je 8 kn
glavna.urednica@novosti.hr Aneta Pšihistal, Mirjana Ešegović
Josipa Haluška, prodaja@novosti.hr IBAN: HR09 2340 0091 1100
Nikolina Živković 31110
Josip Raguž OIB: 64415267112
redakcija@novosti.hr
