Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća te molitvom odrješenja koju je predvodio vojni ordinarij, mons. Jure Bogdan, na Plitvičkim jezerima obilježena je 30. obljetnica akcije „Plitvice“ i pogibije prvog hrvatskog redarstvenika Josipa Jovića. Kao prva žrtva Domovinskog rata Jović je stradao na Uskrs 1991. godine obavljajući policijske zadaće čuvanja reda i mira, braneći i štiteći sigurnost građana i ustavnopravni poredak svoje države.
Govoreći o akciji poznatoj i pod nazivom “Krvavi Uskrs”, predsjednik Vlade Andrej Plenković istaknuo je kako su hrvatski redarstvenici prije točno 30 godina došli na Plitvice kako bi pokazali da hrvatski pravni poredak funkcionira na našem teritoriju.
“Obilježavamo i 30. godišnjicu pogibije Josipa Jovića, jednog od brojnih hrvatskih redarstvenika, policajaca, branitelja, vojnika koji su u Domovinskom ratu dali sve što su imali za hrvatsku slobodu”, rekao je Plenković iskazavši u ime Vlade Republike Hrvatske još jednom zahvalnost i poštovanje svim braniteljima za slobodu koju su osigurali hrvatskom narodu.
„Slobodne, demokratske i europske Hrvatske ne bi bilo bez prve žrtve Domovinskog rata Josipa Jovića, hrvatskih branitelja i prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana. Ono što se na današnji dan dogodilo na Plitvicama bio je nagovještaj svega što se događalo narednih godina, ali i nagovještaj pobjede jer je akcija Plitvice bila pobjednička akcija“, rekao je ministar obrane Republike Hrvatske Mario Banožić.
Ministar Banožić je također istaknuo kako su u Domovinskom ratu hrvatski vojnici ostvarili postavljene ciljeve, a danas kroz sudjelovanje u mirovnim misijama dobivaju pohvale i zajedno sa saveznicima diljem svijeta čuvaju mir. “Upravo zbog toga i zbog svih žrtava Domovinskog rata, naša je obveza čuvati slobodu, demokraciju i neovisnost u Hrvatskoj“, zaključio je ministar obrane.
Izaslanica predsjednika Hrvatskog sabora i potpredsjednica Odbora za zdravstvo i socijalnu politiku Hrvatskog sabora Maja Grba-Bujević, koja je i sama sudjelovala u akciji Plitvice, prisjetila se kako se kao mlada liječnica odazvala pozivu u pomoć ranjenih hrvatskih redarstvenika. “Odlazeći s Plitvica na Koranskom mostu pretresli su nas pripadnici JNA, no i tada smo, odlazeći, znali da ćemo se vratiti. Hrvatski sabor treba njegovati činjenicu da su hrvatski vojnici ono najvrjednije što imamo jer su nam omogućili da stvaramo novu i modernu Hrvatsku”, rekla je Grba-Bujević.
Jovićevi suborci prisjetili su se početka akcije “Krvavi Uskrs” rekavši kako je ona ujedno bila i njihov prvi susret s oružjem te su poručili kako akcija Plitvice i Jovićeva pogibija ostaju u povijesti zapisani kao trajni simbol početka Domovinskog rata.
Josip Jović – prva hrvatska žrtva u Domovinskom ratu
Taj 22-godišnjak, rođen u Aržanu kod Imotskog, u siromašnoj obitelji u kojoj su otac Filip i majka Marija skrbili i o sinu Tomislavu te kćerima Franki, Mirni i Aniti, odvažio se i dragovoljno krenuo 5. kolovoza 1990. u Zagreb pa postao djelatnik aktivnoga sastava Ministarstva unutarnjih poslova, Jedinice za posebne zadatke “Rakitje”. Sudjelovao je u poslovima osiguranja, a bio i u Pakracu i Petrinji. U ranim jutarnjim satima 31. ožujka kolona vozila s hrvatskim specijalcima, u kojoj je bio i Josip Jović, napadnuta je iz zasjede na cesti nedaleko od hotela na Plitvicama. Na kolonu je otvorena vatra iz okolne šume, a u autobus pun hrvatskih redarstvenika uletjela je tromblonska mina, no na sreću osigurač nije bio izvučen pa nije eksplodirala. Uslijedili su munjevit izlazak iz vozila, zalijeganje uz cestu, otvaranje vatre prema mjestu odakle je pucano te napredovanje po dubokome snijegu koji je bio okovao Plitvice.
Jović je bio najizbočeniji u napadu, pucao je u smjeru pošte. Iako je imao pancirku, pogođen je u nezaštićeni dio tijela. Uza sav trud saniteta i doktora Josipa Husara, mladi je policajac preminuo prije dolaska u bolnicu. Akcija na Plitvicama 31. ožujka 1991. godine – u kojoj će se ugasiti tek započeti život Josipa Jovića – bila je odgovor hrvatske policije na zauzimanje Nacionalnog parka Plitvice i blokiranje državne ceste D1, koja je spajala sjever i jug zemlje.
Josipu Joviću je posmrtno dodijeljen čin bojnika, a odlikovan je Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, s pozlaćenim pleterom, Spomenicom Domovinskoga rata, Spomen-značkom I. gardijske brigade “Tigrovi”, Spomenicom prvoga poginulog hrvatskoga redarstvenika MUP-a u Domovinskome ratu i Redom Nikole Šubića Zrinskog za junački čin u ratu. Pokopan je uza sve vojne počasti na mjesnome groblju u Aržanu. Zbog pandemije koronavirusa ni ove, baš kao ni prošle godine, neće biti tradicionalne komemoracije na mjestu njegova stradavanja.
