Damar je životna snaga, strast za životom u svakom njegovu otkucaju – život punim dahom. Ukratko, damar je ono što čini razliku između ‘biti živ’ i ‘živjeti’. ‘Kažu da se s damarom rađamo; ili ga imaš ili nemaš! Ali, ja ipak mislim da ga svi imamo negdje duboko u sebi i da ga samo prava ljubav može probuditi”, pojašnjava Amira Medunjanin. Drugi singl s njenog novog albuma, pjesma ‘Damar’ upravo je to: pjesma čežnje za najljepšim osjećajem, onim koji oživljava, koji pokreće – za ljubavlju! Tekst pjesnikinje Marije Karaula Krznarić uglazbio je Boško Jović, a Bojan Zulfirkarpašić svojim aranžmanom i virtoznom klavirskom izvedbom udahnuo joj je ‘bilo’. Druga je to od dvije autorske pjesme po kojoj je njen, peti po redu, album i dobio ime. Jer, kao što damar objedinjuje sve životne strasti, tako sažima i sve one divne osjećaje o kojima Amira Medunjanin pjeva na svom novom albumu. Baš kako je ‘damar’ u najužem smislu izraz za bilo, puls, ali i za ‘žilu’ koja vodu iz dubina vodi do izvora na površinu, tako i album ‘Damar’ donosi ‘otkucaje Amirinog srca’, ali je ujedno i ona žila kojom najbistrije i najljepše pjesme iz davnina putuju i ponovno izviru na Damaru, a sada su dostupne i svim žednima Amirine interpretacije.
Iz predgovora albuma ‘Damar’, autor Aleksandar Hemon:
Zašto ljudi pjevaju? Šta čovjeka tjera da pusti glas iz tijela? Jednostavno, a opet veoma komplicirano pitanje, jer odgovori su ili suviše metafizički ili previše naučni. U podneblju iz kojeg Amira dolazi postoji vjerovanje da je pjesma povezana sa dušom čovjeka. Zapravo, najveći kompliment koji pjevač može zaslužiti je da ‘pjeva iz duše’. Duša u tom poimanju je metafizičko jezgro osobe, ali istovremeno i mjera njenog prisustva na ovom dunjaluku, sve ono čime se pjesma obznanjuje drugima. Pjevanje je samim tim vječita potraga za njenom stvarnom suštinom.
Iako zvuči pretenciozno, u principu je veoma jednostavno – svaki čovjek može čuti postojanje duše u muzici. I sama svrha pjevanja je da se duša prepozna u pjesmi; njena neizbrisiva i nadasve neizreciva prisutnost je ono što pruža zadovoljstvo, kako ljudima tako i samom pjevaču.
Duša je lajt motiv većine tradicionalnih pjesama zapadnog Balkana, i niko to ne prepoznaje bolje nego Amira. Snimak za snimkom, album za albumom, ona traga za iščezlom osjećajnosti u svakoj pjesmi koju pjeva. Odabir je uvijek izvrstan, pjesme savršeno pristaju njenom izričaju kao da su pisane za nju, a ne u neko davno vrijeme, u nekom drugom stoljeću. Kazati da su njen glas i umjetnost sazrili znači da Amira istražuje najsuptilnije modulacije, svaki dah, proživljava svaku riječ i njenu intonaciju kako bi vjerodostojno oblikovala stvar koju zovemo dušom.
Možete jasno čuti zadovoljstvo koje proživljava u svakom trenutku, zbog čega i najtužnije pjesme, čak i naracije neizdržive boli sadrže i znatnu dozu radosti. Jer se upravo i radi o istovremenom prisustvu radosti i tuge, svega onoga što čini čovjeka na ovom svijetu i što je znak postojanja duše u pjesmi. To je ono što Amira radi: u njenom glasu pronalazimo svjetove i u tim svjetovima i mi pronalazimo sami sebe.
Produkciju potpisuju Bojan Zulfikarpašić i Amira Medunjanin aglazbenici su Amira Medunjanin (vokal), Boško Jović (gitara), Ante Gelo (gitara), Zvonimir Šestak (kontrabas), Bojan Zulfikarpašić (klavir i perkusije). Album je snimljen u Real World Studios u Velikoj Britaniji, miksao ga je Oli Jacobs za master se pobrinuo Nick Bennett. Dizajn i fotografija je djelo Ideologije iz Sarajeva.
Popis pjesama: Pjevat ćemo šta nam srce zna / Tvojte oči Leno mori / Vjetar ružu poljuljkuje / More izgrejala sjajna mesečina / Kad ja pođoh na Bentbašu / Oj golube, moj golube / Moj dilbere / Damar / Ah, što ćemo ljubav kriti
