Toplinski val i nepodnošljivo visoke temperature odrazile su se i u poljoprivredi, a sunce svaku njivu prži jednako pa je tako spalilo i kukuruz, uz što dolazi i suša, potvrdio nam je Zlatko Debak iz Štitara čije gospodarstvo traje stotinjak godina. Generacijama se bave poljoprivredom, od njegovog šukundjeda, pradjeda, djeda, oca i njega, a u budućnosti će, kaže, možda i njegova djeca nastaviti tu tradiciju.
Izazovna su vremena, posebice za poljoprivredu, a s kojima se uspijevaju nositi dugogodišnjim iskustvom. Ipak, na klimatske uvjete nije moguće utjecati, a posljednjih godina nastaju velike šteta na slavonskim poljima.
„Još je gore zbog nevremena koje je nedavno zahvatilo Bošnjake pa je dobar dio našeg atara zahvatio led. Ne toliko kao tamo, ali ipak, šteta je očigledna”, istaknuo je Debak. Pretpostavka je, kaže, da će se urod kukuruza smanjiti više od 70%. „Gdje god je udario led, tu je truli kukuruz i još ne zrije normalno, već napoprijeko. Jednostavno nije normalno da ga toliko suši najednom, pogotovo uz vrući vjetar koji ga još više pali noću, tako da ne možemo računati ništa normalno ove godine”, iskazao je svoju zabrinutost.
Niti prošlom godinom nisu bili zadovoljni te su zbog nevremena koje je izlomilo kukuruz imali loš prinos.
„Kad računamo unazad pet godina, u prosjeku imamo oko 13 tona po hektaru, a prošle godine smo imali pet. Ni ove godine ne možemo očekivati ništa više od 5 tona, ako uopće i toliko bude”, prokomentirao je.
U Hrvatskoj se navodnjava tek dva i pol posto od ukupnih poljoprivrednih površina. Vode, koja bi spasila kukuruz, nema ni približno dovoljno. Na pitanje postoji li nekakvo rješenje za ovaj problem odgovora.
„Moglo bi biti bolje da država smanji tražbine za zdence, za navodnjavanje, odnosno da bude lakše ishođenje papira za to. Imam kolegu iz osnovne škole u Osijeku koji radi te zdence i znam iz pouzdanih izvora. Čovjek koji je svaki dan u tome, treba tri do četiri tjedna samo ishoditi dozvole da se izbuši jedan zdenac koji nije jeftin”, pojašnjava naš sugovornik dodavši kako to jest investicija, ali bez velikih uloga nema ni povrata investicije.
„Nameti su nam dosta visoki što se tih stvari tiče, onda normalno da ljudi i ne idu ka tome. Jednostavno nas nameti i papirologija odbijaju”, rekao je Debak koji u svome vlasništvu ima dvije površine. Jedna je 100 metara od Berave, ima non stop vodu koja je zamuljena, što smatra dobrim, a druga je uz Bosut, blizu izvora kod Županje, također stotinjak metara.
Mogao bih staviti crpne pumpe za navodnjavanje, što bi bilo odlično, nema bušenja zdenca, već se jednostavno samo crpi voda koja stoji i nitko ju ne koristi, kazao je. Međutim, i tu su se susreli s problemom. „Pitali smo vodoprivredu i ljude iz vodoprivrede, ali smo saznalai kako to ne smijemo činiti, već moramo tražiti dozvole da bi smjeli crpiti vodu iz tih tokova. Iako su to kanali, nisu tokovi”, pojasnio nam je vlasnik OPG-a.
Jedino se na taj način, smatra Debak, može utjecati na sušu, jer nitko ne može natjerati kišu da pada, dok se može dovesti voda i navodnjavanje, ali ipak, administracija je jako velik problem. Svakako, treba ukazati na probleme za koje, po svemu sudeći, postoji rješenje.
