Kontaktirajte nas

Povijest

Od Neudorfa do Vinkovačkog Novog Sela: Ča je bilo tega više ni ……

Objavljeno

-

Uz već spominjane novoselske osobitosti i znamenja pri kraju ove naše priče o Vinkovačkom Novom Selu koju sam sastavio u povodu obilježavanja 200-te obljetnice nastanka i razvitka ovoga dijela Vinkovaca valjalo bi istaknuti još neka mjesta, događaje i ljude po kojima je Novo Selo bilo poznato i u širim okvirima. Mlađi o tome gotovo ništa ne znaju, tek stariji Novoselci se sjećaju kako se u središtu Novog Sela nekada nalazilo javno toplo kupatilo. U Vinkovcima u doba Vojne granice, pa u razdoblju između dva svjetska rata nalazilo se nekoliko parnih kupelji ili toplih javnih kupatila. Nekada, nije bilo kao danas i u sastavu kuća i stambenih objekata nisu se nalazili sanitarni čvor odnosno kupatilo ili toalet. Pralo se iz lavora ili kakvog korita, a negdje na kraju dvorišta što udaljeniji od bunara, jer nije bilo vodovoda i kanalizacije nalazio se tzv. poljski nužnik. Temeljito pranje ili kupanje ukućana odvijalo se krajem tjedna, petkom i najčešće subotom. I nakon II. svjetskog rata bilo je slično, a znatan broj Vinkovčana obavljao kupanje u gradskom kupatilu koje se od 1953. g. nalazilo u blizini današnjeg Vatrogasnog doma. Jedan dio redovito je odlazio u Novo Selo koje je također već od 1952. godine imalo kupatilo i to posebno u kojem su se nalazile kupke za liječenje reume išijasa i sličnih bolesti. Na mjestu današnje zgrade trgovine koja se nalazi na križanju Stepinčeve i Školske ulice istočno od novoselskog simbola česme (pumpe) „Sumporače“ nalazila se kutna prizemnica čije je pročelje bilo okrenuto cesti Glavne ulice, a produžetak se nastavljao uz cestu Školske ulice prema Nevkošu.
Sam kutni dio zgrade bio je modificiran na način da su tu napravljene stepenice i široka vrata za ulazak u Novoselcima tada omiljenu gostionicu. Sjećam se drvenih stolica, stolova prekrivenih kariranim stolnjacima, visokog smeđeg šanka, rashladne vitrine, crnog pregorelim uljem premazanoga patosa ( poda) jer sam kao i druga dječurlija tu dolazio ocu i susjedima kupovati cigarete, a zauzvrat dobivao novac za kupovinu nekakvih kao kamen tvrdih ali ukusnih medenjaka oblikom sličnih današnjim piškotama. Na kraju uličnog pročelje prema istoku nalazila su se ulazna vrata i kolni ulaz u prostrano dvorište. Građevina je bila izgrađena kako se tada govorilo „na ključ“. Prednji dio prostirao se smjerom zapad-istok usporedan s cestom. Sa dvorišne strane u gornjem dijelu nalazio veliki trijem i stambeni prostor. S tim dijelom bio je spojen niz prostorija pravca sjever-jug u kojima su se nalazile prostorije kupatila i stambeni prostor. U velikom dvorištu bilo je zasađeno drveće pa je ličilo na park. U tom dijelu nalazio se i stan u kojem je živjela obitelj Milana Zoranovića kojega se sjećam po tome što nam je kao osnovcima u okviru slobodnih aktivnosti vodio streljačku sekciju na koju smo rado dolazili jer u ono doba luftericu si mogao dodirnuti i gađati iz nje samo na taj način. Inače smo se mi kao djeca zabavljali s tzv. šlajderima ili praćkama koje smo pravili od gume koju smo pričvršćivali na drvene rašlje, a kao municiju koristili manje oblutke šljunka i drugog kamenja.
U tom produženom dijelu nalazile su se svlačionice, nekoliko tuševa i kada gdje su se ljudi „banjali“ , pa se otuda to kupatilo nazivalo „Banja“. Kupatilo u Novom Selu izgrađeno je 1952 godine. Radilo je sezonski. U ljetnoj sezoni je radilo svaki dan, a u zimskoj samo subotom. To kupatilo snabdijevalo se sumporom i jodom obogaćenom termalnom vodom koja se dodatno grijala, a govorilo se kako je ona ljekovita. Premda je bilo ideja da se izvrši kemijska analiza i utvrdi za liječenje kojih bolesti je dobra to nije nikada učinjeno. No da u nekim stvarima pomaže potvrđivala su iskustva korisnika toga kupatila. 60-tih godina protekloga stoljeća godišnje se u njemu obavljalo oko 4 000 kupanja. U nekoliko mahova kupatilo je renovirao. Od osnutka kupatilo se nalazilo pod upravom vinkovačkog poduzeća „Čistoća“, a nakon toga poduzeća „Komunalac“. Daleko više su ga posjećivali građani Vinkovaca, okolnih sela pa i iz udaljenijih dijelova Hrvatske nego Novoselci. Mnogi od posjetitelja su tvrdili da su reumatične tegobe, išijas i druge bolesti upravo ovdje izliječili. Broj posjetitelja je bio velik, a građani su se dovozili jedinim taxijem, a najčešće fijakerima za koje je „Čistoća“ odnosno „Komunalac“ uspostavio vozni red pa se vožnja do kupatila i povratak u grad odvijala svaka dva sata. Nakon uspostave gradskog autobusnog prometa koje je u Vinkovcima 60-tih dvadesetog stoljeća organiziralo poduzeće „Galeb“ iz Ohrida do kupatila je iz grada prema utvrđenom voznom redu bilo puno lakše doći. Kako je javnost onoga vremena bila vrlo zainteresirana za to ima li voda ljekovita svojstva ili ne o tome se tražilo očitovanje tada uglednih vinkovačkih liječnika. Neka od njih zabilježena su i na stranicama tadašnjih Vinkovačkih novosti. Isto tako nakon tretmana takvom vodom u novoselskoj Banji pojedini korisnici upućivali su riječi zahvale i svoja iskustva o ozdravljenju koja su kao pisma čitatelja objavljena u Vinkovačkim novostima i nekim drugim tiskovinama. Godine 1965. izvršena je adaptacija kupatila koju su financirali poduzeće „Komunalac“ i Zavod za socijalno osiguranje iz sredstava preventive. Kupatilo je temeljito preuređeno, zidovi su obloženi keramičkim pločicama, stolarija obojana, uređeno ložište i toaletni prostor. Uređeno je 9 kabina s tuševima i 3 s kadama. Premda su troškovi adaptacije bili veliki cijena korištenja kupatila nije se promijenila. Za tuš kabine plaćalo se 50, a za kabine s kadom 100 tadašnjih dinara. U tom periodu u Vinkovcima je dolazilo do velikih urbanih i komunalnih promjena. Nastajali su novi stambeni blokovi s višekatnim zgradama u kojima su se nalazili stanovi s uređenim kupatilima i toaletima. Izgrađivale su se također prizemnice i katnice s drukčijom stambenom strukturom u kojoj se obvezatno nalazilo kupatilo. Adaptirane su i starije kuće u kojima je kupatilo bio sastavni dio stana. No, još uvijek je bilo dosta građana koji u svojim stambenim objektima nisu imali kupatilo pa je u Vinkovcima još uvijek bilo potrebno javno kupatilo. Broj kupanja kojih je 60-tih bilo oko 12 900 se smanjivao, pojavili su se gubici koje tadašnja gradska uprava nije mogla sanirati pa je „Komunalac“ 1970. g. zbog nerentabilnosti donio odluku da kupatilo prestane s radom. I kupatilo u Novom Selu je prestalo s radom.Kako bi se rad kupatila u Novom Selu produžio VI. mjesna zajednica koja je djelovala kao lokalna samouprava u Novom Selu izvršila je adaptaciju kupatila koje je s radom započelo 26. srpnja 1972. godine. Preuređeno kupatilo imalo je 3 kade, 6 tuševa i znojnicu. Nakon nekoliko godina djelovanja i novoselska Banja prestala je s radom, a priča o njoj završena i zaboravljena.U godinama koje su slijedile u prednjem dijelu zgrade jedno vrijeme su se nalazile učionice osnovne škole kojoj je nedostajao prostor, školska knjižnica, potom školska radionica, a jedan dio preuređen je u stan u kojem je privremeno stanovao nastavnik glazbenog odgoja Ilija Biondić. Vodio je tamburaški orkestar škole koji je svoje probe obavljao u dijelu te školske radionice. Kako sam jedno vrijeme radio u školi gdje sam bio učenik, pod mentorstvom izvrsnoga glazbenika i glazbenog pedagoga Mirka Brodšnajdera i ja sam tu vodio probe za tamburaše početnike. Tamburu sam zavolio i s njenim tajnama se upoznao još kao učenik četvrtog razreda osnovne škole u tamburaškom zboru škole koji je tada osnovao učitelj Horst Medić. Kasnije, preuzeo nas je Mirko Brodšnajder i čak desetoricu odveo u KUD „ Maksim Gorki“ gdje smo naučili dobro svirati. Neki od mojih kolega Novoselaca postali su izvrsni svirači, skladatelji i osnivači tamburaških sastava. Neki su aktivni i danas. Nakon te prve obuke talentirane mlade tamburaše obučavao fenomenalni Mirko koji je autor neslužbene vinkovačke himne „ Moji Vinkovci“. Zaslužio je da se i o njemu ponešto kaže i napiše. Prigode će biti samo je pitanje vremena i podataka.Na mjestu nekadašnje gostionice, školskih učionica, stanova i kupatila nastala je katnica trgovačkog prostora u koju svakodnevno dolaze stanovnici Novoga Sela od kojih se samo stariji, koji se ponekada okupe kraj kultne pumpe, prisjete nekada popularne vinkovačke „Banje“. Prolaze godine i desetljeća iz česme i dalje istječe „sumporača“ kao i iz izvora kod uništenog konačišta u uništenom teretnom kolodvoru. Izvire tamo voda još toplija i raznim sastojcima bogatija prelijevajući se preko rubova male fontane natapajući beskorisno okolni prostor već desetljećima. Koriste je tek poneki novoselski dječaci i djevojčice kako bi se okupali tijekom ljeta. Šteta, možda je to potencijal za razvitak kakvog lječilišta. Valjalo bi to ispitati i nešto poduzeti.

Aktualno

Vinkovčani su i 1972. planirali dodatno „ozeleniti” svoj omiljeni grad

Objavljeno

-

Napisao/la

    815 pregleda
FOTO: Facebook profil 'Vinkovci kroz povijest'

Ovaj se tjedan naveliko sadilo u Vinkovcima, a riječ je o motivaciji mladih i još mlađih u inicijativi Zasadi drvo, ne budi panj! u kojoj su sudjelovale Tehnička škola Ruđera Boškovića, Srednja strukovna škola Vinkovci i Katolički dječji vrtić Eden.

Zasukali su rukave, uhvatili štihaču i dvorišta svojih škola i vrtića ozelenili novim sadnicama koje im je donirala Poljoprivredno-šumarska škola, u suradnji s Upravom šuma Podružnica Vinkovci. Prilikom sadnje svi su bili složni u jednom – ako želimo sačuvati okoliš, spriječiti globalno zatopljenje, pa na samom kraju i živjeti u zdravijem i čišćem okruženju, već se danas moramo uhvatiti posla jer će sutra možda biti prekasno.

Istom su se mišlju vodili i Vinkovčani davne 1972. pri organizaciji „Akcija ozelenjavanja”. Naime, u arhivi Vinkovačkog lista pronašli smo članak u kojemu se navodi kako je tadašnje poduzeće „Komunalac” izradilo plan na osnovu obilaska terena u svih sedam mjesnih zajednica u Vinkovcima, u kojem su bile navedene vrste zelenila, troškovnici, potrebne količine sadnog materijala, ali i radovi koji se trebaju izvesti kako bi grad na Bosutu bio „ekološki prihvatljiviji” i ljepši za život.

Za navedeno su planirali izdvojiti 35 milijuna starih dinara, a kako novčanih sredstava nikad nema dovoljno, odlučili su u cijeli proces uključiti i građane. „…ali ti bi se troškovi mogli smanjiti, ako bi u akciji sudjelovali sami građani, omladina i pripadnici JNA”, istražio je kolega novinar dodavši kako bi se uključenjem mjesnih zajednica ukupan trošak mogao smanjiti za čak 6,5 milijuna starih dinara.

„Vjerujemo da će akcija ozelenjavanja naići na punu podršku građana i drugih faktora, te u potpunosti riješiti pitanje zelenila u Vinkovcima i na taj način gradu dati ljepši izgled. Sigurno je da značaj akcije ne smije biti uvjetovan financijskim sredstvima, koji nisu tako velika, da se ne bi mogla osigurati, jer su koristi ozelenjavanja višestruke i dobro poznate”, živjeli su ispred svog vremena te 1972. godine, kao da su znali koliko će velik problem planetu Zemlji predstavljati munjeviti razvoj industrijalizacije i urbanizacije.

Nastavi čitati

Aktualno

Vinkovčani su 1993. predlagali novi praznik – Dan svinjokolja

Objavljeno

-

Napisao/la

    921 pregleda

Dolaskom hladnijeg vremena misli pravih Slavonaca uglavnom preokupira jedna stvar: Kako, kada i gdje će imati svinjokolju i napuniti svoje frižidere za zimu?

Uvijek se tu radi o više dana jer nije to akcija od nekoliko sati, kuće su ispunjene ljudima, mirisom svježeg mesa, na stolu su salenjaci i svježe istopljeni čvarci, a za sve je zadužen jedan majstor, odnosno mesar kojeg ostali članovi obitelji i prijatelji pomno slušaju jer on određuje koliko zasoliti meso, tko će miješati meso za kobasice, a tko biti mali od noža.

Iako je sve manje ljudi u Vinkovcima koji štuju ovaj stari običaj, oni koji su mu ostali vjerni i dalje sve rade onako kako su to radili naši stari. Tako je u kolumni Bać Jose u Vinkovačkom listu, 19. studenog 1993. opisano kako to izgleda prava slavonska svinjokolja: „Na svinjokolja se uvik strefi nekaki jarac pa moš o tom divanit pol godine. Sičam se daje prid petšest godina u Vrbanji moj pajtaš i imenjak Josa Krampus posolijo kobasice praškom za veš a kadse meso počelo pinit pita ga Snaš Eva Lovrina Josa što ti prvo pereš meso a tek potljam praviš kobasice.“

Dobro je poznato da su Slavonci narod izuzetno pozitivnog i vedrog duha, a isto je tako njihova specifičnost u činjenici da svaki odrađen posao moraju dobro zaliti s kojom čašicom rakije pa ne čudi da se ovakve situacije, ali u manjem obujmu, sigurno događaju i danas.

Nekada davno Dan Republike 29. studenog bio je neradni dan i to je bilo vrijeme u kojem se u većini domaćinstava odrađivala svinjokolja, a Bać Josa je predložio uvođenje novog praznika u Slavoniji, pa makar se on zvao dan svinjokolja – „Tolko se nakiselilo kupusa i spremilo graa da se pitam oćel bit dosta svinja da se sve to pojide. A gladni usta ima kolko oš.“

Koliko su pažnje pridavali ovom starom običaju potvrđuje i činjenica da je autor teksta davne 1993., sa svojim prijateljom, Tadijom Kostolomcem, htio objaviti oglas u Vinkovačkom listu „Koljem po kuća i nosim nožove telefon taj i taj“, ali plan im je imao veliku manu jer su već tada ljudi u gradu donosili polutke svinja sa sela, što njih dvojica nisu smatrali pravom svinjokoljom.

Spas su na tren pronašli u „Najdorfu“, ali sreća nije dugo trajala jer su mještani Novog Sela imali svoje mesare pa im, usprkos opisu „Cina umirena, posluga prva liga, a sve pokoljemo do mraka“ nisu bile potrebne usluge ovog osebujnog dvojca.

Nastavi čitati

Aktualno

Na Borincima davne 1969. u berbi jabuka sudjelovalo četiri tisuće berača

Objavljeno

-

Napisao/la

    1009 pregleda

Prije nekoliko dana obilježili smo Dan jabuka, učenici mirkovačke osnovne škole tim su povodom obradovali starije i nemoćne u Domu svojim pismima i jabukama, a mališanima u Andrijaševcima podijeljene su u znak zdravog načina života i potpore lokalnim proizvođačima. Svima nam je dobro poznata uzrečica „Jedna jabuka na dan, tjera doktora iz kuće van“, a govori o blagodatima ovog ploda za naše zdravlje.

Listajući arhivu Vinkovačkog lista, naišli smo na članak o nekadašnjoj najvećoj plantaži jabuka u Europi, ponosu vinkovačke privrede. „Svud uokolo, kao talasasto more prostire se voćnjak. Jabuke, rumene i zlatne jabuke. Nepregledan, maštovito zamišljen i ostvaren na krajnjim istočnim izdancima slavonskog sredogorja. Ljeska se mlako jesensko sunce na svelim narančastim i purpurnim listovima. Bogati plodovi zemlje i ljudskog mara već su obrani vještim, otvrdlim prstima berača“, napisano je davne 1969. godine.

Na Borincima su tada rasle jabuke koje su se izvozile u sve velike gradove na području bivše države – Zagreb, Split, Beograd, Ljubljanu, a o velikom uspjehu govore i brojke. Ukupni prihod tadašnjeg Kombinata „Borinci“ iz godine u godinu imao je visoku stopu rasta. U društvo milijardera ušao je 1965., dvije godine nakon ostvarili su ukupan prihod od 1,6 milijardi starih dinara, a ta se brojka samo godinu dana poslije povećala na 3,6 milijardi.

„Valja napomenuti da je ovakav tempo porasta ostvaren isključivo u ovom kolektivu – bez ikakvih integracija s drugima“, navedeno je u članku s podatkom da je te iste godine bilo zaposleno 270 stalnih radnika, a ako bi se toj brojci pridružio broj i onih zaposlenih na određeno vrijeme, s njima je prelazio tisuću, a u berbi jabuka 1969. sudjelovalo je preko četiri tisuće radnika iz gotovo svih mjesta vinkovačkog područja.

A kako ne bi sve ostalo na pukim brojkama i podacima, za kraj vam donosimo ulomak iz knjige dojmova posjetitelja pod nazivom „Plantaža Borinci – dio savršenstva“ u kojemu se navodi što su Borinci značili našem kraju – „Za prosvjetnog radnika iz Slavonije plantaža predstavlja oživotvorenje Mrtvih kapitala iz djela Josipa Kozarca, za članove kolektiva Nogometnog kluba „Sarajevo“ ona je dio savršenstva, a književnik i akademik Dragutin Tadijanović samo je: jedan od mnogih koji se dive jedinstvenom voćnjaku“.

FOTO: Vinkovački list, 7. studenog 1969.

Nastavi čitati

Zadnje objave

Aktualnoprije 8 sati

Na klizalištu u Nijemcima u tri dana iznajmljeno više od 500 pari klizaljki

Advent u Nijemcima do sada je posjetilo više stotina posjetitelja koji su uživali u koncertima zabavne i tamburaške, ali i...

Aktualnoprije 9 sati

Dogovoren novi sustav PDV-a, ministar Marić upozorava kako se mora paziti na niz čimbenika

Uvođenje novih, sniženih stopa PDV-a u Hrvatskoj zahtijeva raspravu i dubinsku analizu prije bilo kakve odluke, rekao je u ministar...

Vijestiprije 11 sati

Na stručnoj praksi u španjolskoj Sevilli učili o konjima i cvijeću

Devet učenika Poljoprivredno šumarske škole Vinkovci, obrazovnih programa cvjećar, agrotehničar i poljoprivredni tehničar fitofarmaceut, bilo je dva tjedna na stručnoj...

Aktualnoprije 12 sati

Po dnevnu dozu vitamina C i D na vinkovačku tržnicu i pod zubatim suncem

Smrznuti obrazi, kape, rukavice, šal jutros su bili obvezna oprema na minusu koji je uz zubato sunce okupao vinkovačku tržnicu....

Aktualnoprije 15 sati

Župan Dekanić primio vinkovačkog MMA borca Maria Žgelu

Vukovarsko-srijemski župan Damir Dekanić danas je u maloj županijskoj vijećnici primio vinkovačkog MMA borca iz kluba Valens Maria Žgelu i...

Vijestiprije 15 sati

Na ovogodišnjoj 26. likovnoj radionici Dječjeg doma Sv. Ana sudjelovalo 7 umjetnika

„Ljubav je to s kojom se čovjek rodi, a ono što se dogodi na samoj radionici stvar je izazova i...

Aktualnoprije 16 sati

U Hrvatskoj zaražena nova 4751 osoba, 54 umrle

Koronavirus je u Hrvatskoj potvrđen kod nove 4751 osobe, a 54 zaražene su umrle u protekla 24 sata, priopćio je...

Aktualnoprije 16 sati

Jurio autocestom 239 km/h

Policijski službenici Postaje prometne policije Vinkovci su u ponedjeljak, oko 22 sata na autocesti Zagreb-Lipovac, kod čvora Spačva, zatekli vozača...

Najčitanije