Kontaktirajte nas

Povijest

Od Neudorfa do Vinkovačkog Novog Sela: Izgubljeni zavičaj

Objavljeno

-

Razvijao se Neudorf i nakon ukidanja Vojne granice i uključenja Vinkovačkog kraja u sustav Civilne Hrvatske. Preživjeli su njegovi stanovnici I. svjetski rat boreći se za interese Monarhije na bojištima Europe gdje je poginulo 30 vojnika iz Neudorfa. Opstao je Neudorf i u novostvorenoj državi Kraljevini SHS, razvijao i napredovao u razdoblju između dva svjetska rata. Širio se Neudorf u teritorijalnom smislu, nastajale su nove kuće i ulice i povećavao broj stanovnika njemačkog podrijetla, a među njima naselilo se i nekoliko hrvatskih obitelji poput Marasovića koji su se nastanili još 1923. godine, zatim Dabića, Vrečića, Uroića, Živkovića, Kapulica, Abrića i Pavičića.

Uz Glavnu ulicu, Hauptstrasse, kao središnju, koja se pružala pravcem zapad-istok, nastalo je još nekoliko ulica. Gotovo na polovici Glavne nastalo je križanje i dvije nove ulice. Prema sjeveru u pravcu groblja vodila je Friedhofgasse ili Grobljanska ulica, a prema jugu Schulgasse ili Školska ulica koju je presijecao potok Nevkoš. U istočnom dijelu Glavne ulice napravljen je proboj prema sjeveru i nastao je prolaz s nazivom Borinzer weg (Borinački put), a nasuprot njoj prema jugu nastala ulica koju su nazivali Mühlgasse (Suvara) koja je vodila prema Bohnovoj ulici i Bohnovoj ciglani. Nova ulica nastala je izgradnjom kuća i od mjesta gdje je Školsku ulicu presijecao Nevkoš  u smjeru istoka i nazivala se Gartenweg (Vrtna ulica), a koja je vodila prema Mühlgasse.

I u zapadnom dijelu Glavne ulice napravljeno je križanje odakle se prema sjeveru  prostirala ulica s nazivom Hanfreiweg, a prema jugu Gundinzer gasse (Gundinačka ulica). Pri samom kraju na zapadnom dijelu glavne ulice u smjeru juga nastala je ulica s imenom Hahnengasse        ( Pijetlova ulica). Spomenutu ulicu i Gundinzer gasse povezivala je mala ulica usporedna s Glavnom s imenom Hexengasse ( Vještičja ulica ). Južno od nje uz potok Nevkoš nalazilo se nekoliko kuća u području koje se nazivalo Berak gasse, a nasuprot, uz južnu stranu Nevkoša niz kuća koji je kasnije dobio naziv Zeleni vijenac.

Hexengasse je bila povezana sa Schulgasse prolazom koji se nazivao Sportplatzweg. Između tog puta i potoka Nevkoš, nekada Livadicu, nalazilo se nogometno igralište. Na samom završetku Schulgasse pravcem zapad istok pružala se ulica s nazivom Salasch gasse. Južno od Mühlgasse i Salasch gasse  1901. g. je izgrađena željeznička pruga prema Županji koja je i fizički dijelila Neudorf od Vinkovaca.

U samom središtu sela na križanju Glavne, te Grobljanske i Školske ulice bile su smještene glavne institucije sela.

Na zapadnoj strani Grobljanske nalazila se crkva i pastorov stan, Iza crkve zgrada koju su nazivali Luthersaal koja je služila za vjerski nauk i duhovne potrebe. Poslije II. svjetskog rata početkom pedesetih tu se nalazila jedna od zgrada škole, a nakon  izgradnje montažne zgrade škole služila je kao školska sportska dvorana. Danas je interpolirana u modernu građevinu Trgovačkog poduzeća Boso.

Prema zapisima u knjigama koje su objavili potomci nekadašnjih stanovnika Neudorfa svečano je otvorena 30. listopada 1937. godine. Napravljena je prema nacrtu zidara Ludwiga Herzoga kojemu je u izvedbi pomagao Nikolaus Schmidt. Tesarske – drvodjelske radove  obavili su Jakob Bender i Gottfried Sutter, a stolariju su ugradili Gottlieb Medel, Johann Siegel i Heinrich Kendel. Kovačke i krovopokrivačke radove obavio je Karl Schöpp. Izgledom bila je vrlo slična zgradi seoskog doma.

Godine 1936. je izgrađen Njemački dom ili Deutsche Heim u kojem su bile  smještene tada osnovana „Zemljoradnička kreditna i gospodarska zadruga – Seljačka ispomoć“ – njemački „Bauernhilfe“  čije  se sjedište pod nazivom „Agraria“  nalazilo u Novom Sadu.

Isto tako tu se nalazilo i sjedište  „Schwäbisch – deutschen Kulturbunda“  nositelja raznih kulturnih sekcija poput pjevačkih, glazbenih i drugih društava koja su tada djelovala. Svečanost otvorenja bila je važan događaj kojemu su nazočili Bundesobmann Johann Keks, a iz „Agrarie“ iz Novog Sada  g. Schmoll.

U programu organiziranom tim povodom nastupala su njemačka društva iz Vinkovaca i okolice pa čak i drugih udaljenijih mjesta:  Drenovci, Gunja, Privlaka, Đakovo, Čajkovci, Mrzović, Bogdanovci, Semeljci, Račinovci, Vođinci, Nuštar, Nijemci, Cerić, Vukovar, Ivankovo, Jarmina i Andrijevci gdje su živjeli Nijemci.                                                   Nakon otvorenja sve do iseljavanja Nijemaca 1944. g.  u Domu su se održavale različite priredbe, igrokazi, glazbene večeri i skupovi. Čuli su se zvuci flauta, tambura i jodlanja „tancala“ se polka i razni drugi  tradicionalni njemački plesovi. Gostovala su i druga ugledna njemačka kulturna društva iz drugih naselja, čak i iz Beča.

Nasuprot crkve na istočnom križanju Školske i Glavne ulice nalazila se zgrada u kojoj se nalazila lokalna uprava ( Das Rathaus), a između nje i Doma se nalazio park. Kao i ranije i u periodu između dva rata i za vrijeme II. svjetskoga rata  Neudorf je imao svoju lokalnu samoupravu i birao svoga načelnika. Zapisano je kako je 1940. g. načelnik općine bio  Heinrich Michel, a u vrijeme uspostave NDH od 1941. g., načelnik je bio Ludwig Müller.

Preko puta crkve na južnoj strani Glavne ulice nalazila se škola, a na križanju Glavne i Školske, na istočnoj strani ulice gostionica. I nakon II. svjetskoga rata tu se također dugo godina nalazila gostionica, potom škola i naposlijetku školska radionica i prostor gdje su učenici školske tamburaške sekcije održavali probe. U južnom produžetku te zgrade prema Nevkošu nalazilo se poznato kupatilo s ljekovitom toplom vodom.

Vrijedno je spomena kako su stanovnici Neudorfa već 1922. godine imali DVD čiji je glavni zapovjednik bio Valentin Bothener, a od 1934. g. mjesno društvo ( Ortsgruppe) unutar kojega je uz ostalo djelovao muški pjevački zbor i nogometni klub.

Iza okućnica i vrtova Glavne ulice uz Nevkoš sredinom 30-tih dvadesetog stoljeća  je uređen je sportski teren ( Sportplatz),  (nakon II. svjetskog rata poznat pod nazivom Livadica)  kojega je koristio lokalni nogometni klub Angriff  koji je osnovan 1936. godine.

Tadašnji načelnik Neudorfa Ludwig Müller i ostali stanovnici nisu mogli ni naslutiti kako će objekt sagrađen u sred Neudorfa u kasnijim godinama kod Novoselaca koji su naseljeni nakon svršetka rata postati kultno mjesto. Radi se o jednom od simbola Vinkovačkog Novog Sela i omiljenog mjesta okupljanja mladih, čuvenoj „pumpi sumporači“ o čijem postanku mlađe novoselske generacije malo znaju. Evo stoga kratke bilješke o tom  novoselskom kultnom mjestu. Zbog problema snabdijevanja stanovništva pitkom vodom, na osnovu stručnog mišljenja arhitekte Pavla Nadića (Paul Nadich) iz Vukovara po nalogu načelnika Neudorfa Ludwiga Müllera 1942. g. ispred zgrade škole na zapadnoj strani raskrižja Glavne i Školske ulice izbušen je arteški bunar. Radovi su trajali 14 dana. Do vode se došlo na dubini od 90 metara. Voda je pod pritiskom istjecala neprekidno 50 – 60 litara u minuti. Zbog pritiska visina vodenog stupa, vodoskoka,  iznosila je između 1,5 do skoro 2 metra. Temperatura sumporovite vode iznosila je između 20 – 24 °C. U tadašnjem Higijenskom institutu u Osijeku  izvršena je kemijska i bakteriološka analiza vode koja je pokazala kako je ispravna za piće. Uz vodu na površinu je izlazila i odgovarajuća  količina plina pa su se Neudorfčani zabavljali tako da su na kraju slavine žigicama palili plin i promatrali plavičasti plameni prsten koji se mogao vidjeti i po danu. Tom toplom ( termalnom i mineralnom) vodom snabdijevalo se i spomenuto javno kupatilo.

Neudorf je bio značajno središte za evangelike šireg prostora, pa je tako 1940. godine u njemu održan Konvent na kojem su nazočili evangelički svećenici srijemskog područja. U  predvečerje II. svjetskog rata stanovnici Neudorfa su poput većine ostalih folksdojčera prihvatili politiku koja se širila među njemačkim stanovništvom iz matične zemlje. Veći dio muškoga stanovništva na raznim bojištima Europe borio se u sastavu njemačke vojske.  U borbama  za Treći Reich poginulo ih je 37, a nestalih je bilo 18. Zbog straha od odmazde već 1944. g.  kada se naslućivao slom Trećeg Reicha stanovnici su počeli napuštati Neudorf  i vraćati se u Njemačku ili Austriju. Tijekom savezničkog bombardiranja Neudorfa, zbog značaja ranžirnog željezničkog kolodvora 17. 10. 1944. stradalo je  8 stanovnika. U zarobljeničkim jugoslavenskim logorima 1945./46. g. završile su 33 muške i ženske osobe iz Neudorfa. Zbog stanja na bojištima i očekivanog ratnog ishoda već 20. listopada 1944. g. započelo je njihovo iseljavanje. Većina je napuštala Neudorf na seljačkim kolima s konjskom zapregom, a manji dio željeznicom. Kolone iseljenika bile su izložene bombardiranju. Egzodus su završavali u prihvatnim logorima u Austriji, a oni koji su odlazili željeznicom u logorima u Saskoj i Türingiji.  Obitelji su bile razdvojene i mjesecima pa i godinama nisu znale jedne za druge. Procjenjuje se da je oko 1680 stanovnika napustilo je Neudorf . U zapisima objavljenim u poratnim godinama iskazali su nekadašnji stanovnici Neudorfa veliku tugu i bol zbog odlaska, na kraju izgubili su zavičaj i morali naći drugi, neki ni krivi ni dužni u vihoru bjesomučnoga i besmislenog rata. I zbog suvremenih ratova posljedice su iste, milijuni ostaju bez zavičaja. Tako je bilo i zbog krvavog raspada bivše Jugoslavije. Srećom veliki dio prognanih nakon dugih i tužnih godina progonstva vratio se u svoj zavičaj. Spomenutim egzodusom je završeno jedno povijesno razdoblje Neudorfa koje je trajalo 125 godina.

Od 1945. godine Neudorf je postao Vinkovačko Novo Selo. U napuštene kuće, tadašnje vlasti  su naselile nove stanovnike koji su puni nade za bolju sutrašnjicu, također napustili svoj stari zavičaj i u ovo mjesto stigli vlakovima bez voznog reda. Započeli su život u novom zavičaju koji traje već sedam i pol desetljeća.

Aktualno

Vinkovčani su i 1972. planirali dodatno „ozeleniti” svoj omiljeni grad

Objavljeno

-

Napisao/la

    781 pregleda
FOTO: Facebook profil 'Vinkovci kroz povijest'

Ovaj se tjedan naveliko sadilo u Vinkovcima, a riječ je o motivaciji mladih i još mlađih u inicijativi Zasadi drvo, ne budi panj! u kojoj su sudjelovale Tehnička škola Ruđera Boškovića, Srednja strukovna škola Vinkovci i Katolički dječji vrtić Eden.

Zasukali su rukave, uhvatili štihaču i dvorišta svojih škola i vrtića ozelenili novim sadnicama koje im je donirala Poljoprivredno-šumarska škola, u suradnji s Upravom šuma Podružnica Vinkovci. Prilikom sadnje svi su bili složni u jednom – ako želimo sačuvati okoliš, spriječiti globalno zatopljenje, pa na samom kraju i živjeti u zdravijem i čišćem okruženju, već se danas moramo uhvatiti posla jer će sutra možda biti prekasno.

Istom su se mišlju vodili i Vinkovčani davne 1972. pri organizaciji „Akcija ozelenjavanja”. Naime, u arhivi Vinkovačkog lista pronašli smo članak u kojemu se navodi kako je tadašnje poduzeće „Komunalac” izradilo plan na osnovu obilaska terena u svih sedam mjesnih zajednica u Vinkovcima, u kojem su bile navedene vrste zelenila, troškovnici, potrebne količine sadnog materijala, ali i radovi koji se trebaju izvesti kako bi grad na Bosutu bio „ekološki prihvatljiviji” i ljepši za život.

Za navedeno su planirali izdvojiti 35 milijuna starih dinara, a kako novčanih sredstava nikad nema dovoljno, odlučili su u cijeli proces uključiti i građane. „…ali ti bi se troškovi mogli smanjiti, ako bi u akciji sudjelovali sami građani, omladina i pripadnici JNA”, istražio je kolega novinar dodavši kako bi se uključenjem mjesnih zajednica ukupan trošak mogao smanjiti za čak 6,5 milijuna starih dinara.

„Vjerujemo da će akcija ozelenjavanja naići na punu podršku građana i drugih faktora, te u potpunosti riješiti pitanje zelenila u Vinkovcima i na taj način gradu dati ljepši izgled. Sigurno je da značaj akcije ne smije biti uvjetovan financijskim sredstvima, koji nisu tako velika, da se ne bi mogla osigurati, jer su koristi ozelenjavanja višestruke i dobro poznate”, živjeli su ispred svog vremena te 1972. godine, kao da su znali koliko će velik problem planetu Zemlji predstavljati munjeviti razvoj industrijalizacije i urbanizacije.

Nastavi čitati

Aktualno

Vinkovčani su 1993. predlagali novi praznik – Dan svinjokolja

Objavljeno

-

Napisao/la

    877 pregleda

Dolaskom hladnijeg vremena misli pravih Slavonaca uglavnom preokupira jedna stvar: Kako, kada i gdje će imati svinjokolju i napuniti svoje frižidere za zimu?

Uvijek se tu radi o više dana jer nije to akcija od nekoliko sati, kuće su ispunjene ljudima, mirisom svježeg mesa, na stolu su salenjaci i svježe istopljeni čvarci, a za sve je zadužen jedan majstor, odnosno mesar kojeg ostali članovi obitelji i prijatelji pomno slušaju jer on određuje koliko zasoliti meso, tko će miješati meso za kobasice, a tko biti mali od noža.

Iako je sve manje ljudi u Vinkovcima koji štuju ovaj stari običaj, oni koji su mu ostali vjerni i dalje sve rade onako kako su to radili naši stari. Tako je u kolumni Bać Jose u Vinkovačkom listu, 19. studenog 1993. opisano kako to izgleda prava slavonska svinjokolja: „Na svinjokolja se uvik strefi nekaki jarac pa moš o tom divanit pol godine. Sičam se daje prid petšest godina u Vrbanji moj pajtaš i imenjak Josa Krampus posolijo kobasice praškom za veš a kadse meso počelo pinit pita ga Snaš Eva Lovrina Josa što ti prvo pereš meso a tek potljam praviš kobasice.“

Dobro je poznato da su Slavonci narod izuzetno pozitivnog i vedrog duha, a isto je tako njihova specifičnost u činjenici da svaki odrađen posao moraju dobro zaliti s kojom čašicom rakije pa ne čudi da se ovakve situacije, ali u manjem obujmu, sigurno događaju i danas.

Nekada davno Dan Republike 29. studenog bio je neradni dan i to je bilo vrijeme u kojem se u većini domaćinstava odrađivala svinjokolja, a Bać Josa je predložio uvođenje novog praznika u Slavoniji, pa makar se on zvao dan svinjokolja – „Tolko se nakiselilo kupusa i spremilo graa da se pitam oćel bit dosta svinja da se sve to pojide. A gladni usta ima kolko oš.“

Koliko su pažnje pridavali ovom starom običaju potvrđuje i činjenica da je autor teksta davne 1993., sa svojim prijateljom, Tadijom Kostolomcem, htio objaviti oglas u Vinkovačkom listu „Koljem po kuća i nosim nožove telefon taj i taj“, ali plan im je imao veliku manu jer su već tada ljudi u gradu donosili polutke svinja sa sela, što njih dvojica nisu smatrali pravom svinjokoljom.

Spas su na tren pronašli u „Najdorfu“, ali sreća nije dugo trajala jer su mještani Novog Sela imali svoje mesare pa im, usprkos opisu „Cina umirena, posluga prva liga, a sve pokoljemo do mraka“ nisu bile potrebne usluge ovog osebujnog dvojca.

Nastavi čitati

Aktualno

Na Borincima davne 1969. u berbi jabuka sudjelovalo četiri tisuće berača

Objavljeno

-

Napisao/la

    966 pregleda

Prije nekoliko dana obilježili smo Dan jabuka, učenici mirkovačke osnovne škole tim su povodom obradovali starije i nemoćne u Domu svojim pismima i jabukama, a mališanima u Andrijaševcima podijeljene su u znak zdravog načina života i potpore lokalnim proizvođačima. Svima nam je dobro poznata uzrečica „Jedna jabuka na dan, tjera doktora iz kuće van“, a govori o blagodatima ovog ploda za naše zdravlje.

Listajući arhivu Vinkovačkog lista, naišli smo na članak o nekadašnjoj najvećoj plantaži jabuka u Europi, ponosu vinkovačke privrede. „Svud uokolo, kao talasasto more prostire se voćnjak. Jabuke, rumene i zlatne jabuke. Nepregledan, maštovito zamišljen i ostvaren na krajnjim istočnim izdancima slavonskog sredogorja. Ljeska se mlako jesensko sunce na svelim narančastim i purpurnim listovima. Bogati plodovi zemlje i ljudskog mara već su obrani vještim, otvrdlim prstima berača“, napisano je davne 1969. godine.

Na Borincima su tada rasle jabuke koje su se izvozile u sve velike gradove na području bivše države – Zagreb, Split, Beograd, Ljubljanu, a o velikom uspjehu govore i brojke. Ukupni prihod tadašnjeg Kombinata „Borinci“ iz godine u godinu imao je visoku stopu rasta. U društvo milijardera ušao je 1965., dvije godine nakon ostvarili su ukupan prihod od 1,6 milijardi starih dinara, a ta se brojka samo godinu dana poslije povećala na 3,6 milijardi.

„Valja napomenuti da je ovakav tempo porasta ostvaren isključivo u ovom kolektivu – bez ikakvih integracija s drugima“, navedeno je u članku s podatkom da je te iste godine bilo zaposleno 270 stalnih radnika, a ako bi se toj brojci pridružio broj i onih zaposlenih na određeno vrijeme, s njima je prelazio tisuću, a u berbi jabuka 1969. sudjelovalo je preko četiri tisuće radnika iz gotovo svih mjesta vinkovačkog područja.

A kako ne bi sve ostalo na pukim brojkama i podacima, za kraj vam donosimo ulomak iz knjige dojmova posjetitelja pod nazivom „Plantaža Borinci – dio savršenstva“ u kojemu se navodi što su Borinci značili našem kraju – „Za prosvjetnog radnika iz Slavonije plantaža predstavlja oživotvorenje Mrtvih kapitala iz djela Josipa Kozarca, za članove kolektiva Nogometnog kluba „Sarajevo“ ona je dio savršenstva, a književnik i akademik Dragutin Tadijanović samo je: jedan od mnogih koji se dive jedinstvenom voćnjaku“.

FOTO: Vinkovački list, 7. studenog 1969.

Nastavi čitati

Zadnje objave

Događanjaprije 4 sata

Drugu adventsku svijeću upalio Jakov Šebalj

Svečano, lijepo i pobožno upaljena je večeras druga adventska svijeća. Betlehemska svijeća, pomirilica, svijeća mira. Upalio ju je maleni Jakov...

Aktualnoprije 6 sati

Porečani ponovno bolji od Spačve

Vinkovački rukometaši u 12. kolu Paket24 Premijer lige ugostili su Poreč i upisali poraz od dva razlike (30:32). Tako su...

Aktualnoprije 8 sati

Tradicija planinara u Vinkovcima čak 69 godina, a kampiranje hit 1954.

Da su Vinkovci već davne 1952. godine imali Planinarsko društvo, svjedoče brojni tekstovi u bogatoj arhivi tadašnjih Vinkovačkih novosti, a...

Vijestiprije 9 sati

Početak posebnog prijateljstva: Bajkeri darivali djecu udruge udomitelja

Stereotipima unatoč, cure dečki u kožnim jaknama i na motorima uopće nisu zločesti. Dapače, većinom se iza tog izgleda kriju...

koronavirusprije 10 sati

Počelo prikupljanje potpisa za referendum o covid potvrdama

Sljedeća dva tjedna, do 18. prosinca, na više od 1200 štandova diljem Hrvatske prikupljaju se potpisi za dvije referendumske inicijative...

Temaprije 12 sati

Epoksi smolu pretvara u mala umjetnička djela

Svojim malim kreacijama dokazuje kako kreativnost uistinu može biti bez granica, potrebna je samo trunka volje i truda. Ilijana Vučković...

Vijestiprije 14 sati

Na području Vukovarsko-srijemske 105 novooboljelih, preminulo 5 osoba

U Vukovarsko-srijemskoj županiji, prema podacima pristiglim do 8,00 sati, u posljednja 24 sata je 105 novih  pozitivnih osoba  na COVID-19,...

Vijestiprije 16 sati

HZZO će test na koronu ubuduće plaćati 62 kune

Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje ubuduće će brzi antigenski test na covid-19 na uputnicu plaćati 62 kune, izvijestili su iz...

Najčitanije