Kontaktirajte nas

Povijest

Od Neudorfa do Vinkovačkog Novog Sela: Nekad bilo, sad se spominjalo

Objavljeno

-

Prema podacima prvog poslijeratnog popisa stanovništva iz 1948. godine u naselju je živjelo 2 143 stanovnika. Novi stanovnici koji su u ovo mjesto stigli vlakovima bez voznog reda s provođenjem agrarne reforme dobili su i zemlju kako bi se bavili poljoprivredom. Seljačka radna zadruga je osnovana u kolovozu 1946. godine pod imenom SRZ „Vasilije Gaćeša“. U početku Zadruga je imala 46 članova kojima je bilo dodijeljeno 322 jutara zemlje. Od toga 39 jutara u Crnom Gaju, u Kanovcima 110 jutara, u Ljeskovcu 35 jutara, u Krčevinama 60 jutara i u Drenu 78 jutara. Svi članovi dobili su po 7 jutara, dva člana po 7 i pol, jedan 8 i jedna članica 9 jutara. Zadruga je djelovala do 1952 godine kada je ukinuta. Ostali privatni posjednici dobili su zemlju u dijelovima katastarske općine koji su se nazivali: Lisičak, Mokro Polje, Zavlače i Nevkoš.
Kako nisu bili naviknuti na obradu većih površina obradive zemlje i rad sa u ono vrijeme suvremenom tehnikom i kolonistima je u prvim godinama bilo teško. Manji dio kolonista koji se nije uspio prilagoditi životu vratio se natrag u svoj zavičaj napustivši dobivene kuće i imanja koja su dobili novi kolonisti.

U prvim godinama nakon rata kada je uslijedio tzv. period obnove i izgradnje novodošli doseljenici su uskoro dobili novu priliku za zapošljavanje u drugim djelatnostima. Na sjevernom rubu naselja nastavljena je izgradnja velikog ranžirnog kolodvora pa su se Novoselci zapošljavali kao pružni radnici i osposobljavali za rad u drugim zanimanjima na željeznici: skretničare, papučare, kočničare, strojovođe, konduktere, vlakovođe i slično. Iz godine u godinu ranžirni ili teretni kolodvor se širio i razvijao postajući jednim od najvećih i najznačajnijih ranžirnih kolodvora ne samo bivše Jugoslavije već i ovog dijela Europe gdje su se primale, stvarale i otpremale željezničke kompozicije za pojedine regije Europe i Bliskoga istoka. U tom sustavu radilo je preko 2000 željezničara iz Vinkovaca i okolice, a u velikom broju iz Vinkovačkog Novog Sela. Mogućnost zapošljavanja na željeznici privukla je nove doseljenike iz Bosanske Posavine i nekih dijelova Hercegovine poput okolice Čitluka, Ljubuškog, Gruda, Klobuka, Širokoga Brijega i drugih mjesta. Pričali su i zabilježili mnogi, putnici, novinari i putopisci kada su sa zapada dolazili željeznicom u Vinkovce kako su imali osjećaj, uočavajući veliki broj kolosijeka, vlakova, vagona, željezničara, uređaja i velikog prometa da ulaze u nekakav veliki grad, europsku metropolu, a ne u nekakav slavonski gradić koji je imao tek nešto više od dvadesetak tisuća stanovnika.
Teretni kolodvor je bio podijeljen na 4 parka: A,B,C i D. Po dva od njih su imala svoje spuštalice za raspoređivanje vagona. Istočni su bili C i D, a zapadni A i B. U parku A je bilo 6 prijamnih kolosijeka u koje su dolazili vlakovi iz pravca Beograda, Sombora, Subotice, Osijeka i Novog Sada. U B parku je bilo 15 otpravnih kolosijeka za pravac Zagreba i Doboja.
U istočnom parku C se nalazilo 5 prijamnih kolosijeka za dolazeće vlakove iz smjera Zagreba, Brčkog i Doboja. U D parku se nalazilo 15 otpremnih kolosijeka odakle su vlakovi upućivani prema Beogradu, Somboru, Subotici, Novom Sadu, Osijeku i Brčkom. U A i B parku sav rad se odvijao upravljanjem jednog dispečera koji je preko elektrodinamičkoga bloka i razvodne ploče prebacivao skretnice umjesto nekada čak 6 skretničara. Istočni park je u početku bio manje automatiziran. Elektrodinamički blokovi radili su besprijekorno, a strojovođe u svojim lokomotivama preko UKV valova su izravno primale naredbe dežurnih službenika na spuštalicama. Modernizacija procesa prijama i otprave vlakova bitno je utjecala na učinkovitost i protočnost jednog od najvećih ranžirnih kolodvora u Europi. Godine 1954. ovdje je bilo sastavljeno 920 000 vagona, a 1960. g. 1 348 000, s dnevnim prosjekom oko 3700 vagona. Bio je to težak i vrlo odgovoran posao. Trenutak nepažnje mogao je rezultirati katastrofom kako u pitanju ugroze života tako i materijalne štete.
I u godinama koje su slijedile u ranžirnom kolodvoru primjenjivana je suvremena tehnologija koja je bila kompatibilna modernizaciji željezničkog prometa. Stare parnjače i male lokomotive „manevarke“, su zamjenjivale lokomotive s dizel, a potom i elektro pogonom. I danas se stariji stanovnici Novog Sela, posebno nekadašnji željezničari, sjećaju kako se neprekidno u 24 sata odvijao rad u ranžirnom kolodvoru. Uz veliki broj, na visokim stupovima postavljenih reflektora i tisuće žarulja u noćnim satima iz daljine se u obrisima činilo kao da se radi o nekom velikom gradu, tim prije što se tih pedesetih i šezdesetih godina tek odvijao intenzivniji proces elektrifikacije vinkovačkih sela koja su noću bila u mraku. Godinama su se iz „teretne“ kako smo je tada nazivali, sa zvučnika razmještenih po kolodvoru posebice kada bi malo jači vjetar zapuhao sa sjevera, ulicama Novog sela čule riječi nerazumljive običnim ljudima. „ ……..Na mjesta skretničari i papučari…. Počinje rad…… Na sedmi dvoja prazna….. Na drugi, peti i šesti po troja tovarena….“ , pa opet „….šesti četvora prazna …..“ i tako po cijeli dan i noć. To su bile komande dežurnog službenika sa spuštalica dobro razumljive ljudima u plavim uniformama s crvenim zastavicama i željezničarskim fenjerima. Oni su se razmili uz kolosijeke i nalazili kraj svojih skretnica i sigurnim pokretima izvršavali usmjeravanje vagona. Klizili su vagoni ranžirnim kolosijecima koje su po potrebi postavljanjem tzv. papuča za usporenje postavljali željezničari papučari. Začulo bi se škripanje kotača na tračnicama, naokolo letjele iskre, a potom čuo udar odbojnika vagona koje su vješto i brzo spajali kočničari. Bio je to odgovoran i opasan posao koji se u nekoliko navrata i tragično završavao sa smrtnim ishodom ili invalidnošću. Slagali su se tako vagoni u brojne kompozicije koje su se potom kretale u svih šest pravaca u sve prostore bivše države i zemlje Europe i Orijenta.
Neposredno uz ranžirni kolodvor 1953. g. na sjevernoj strani je izgrađeno prihvatilište ili konačište za željezničare. Izgledalo je poput kakvog lijepo uređenog hotela te odisalo urednošću i lijepo uređenim enterijerom. Ispred same zgrade nalazio se park s vodoskokom, terase i cvjetne aleje. Njegovi korisnici su bili željezničari dopremnici vlakova koji su na raspolaganju imali 28 dvokrevetnih soba. Osim dopremnika vlakova koristile su ga i druge osobe koje su došle u pratnji vlaka i razni gosti koji su službeno dolazili u ranžirni kolodvor.
U njemu su se vlakovođe, strojovođe, ložači i kočničari odmarali kako bi odmorni prihvatili dužnost na novoj kompoziciji koju je trebalo otpremiti na određenu lokaciju.
Tutnjali su tako desetljećima vlakovi čeličnim tračnicama zahvaljujući spretnosti željezničara u plavim uniformama, dolazili i odlazili u daljine povezujući ljude, naselja i daleke zemlje. Tako je bilo nekada. A danas !? Avetinjski izgledaju ostaci nekadašnjeg teretnog kolodvora. Puno je toga uništeno neprijateljskim granatiranjem za vrijeme Domovinskoga rata za kojega je prekinut željeznički promet. Nekada vrlo frekventni X. željeznički koridor desetljećima nije bio u funkciji, a Vinkovci postali prolazni kolodvor. Uništena je sva prometna infrastruktura i uređaji, većina kolosijeka je uništena. Između tračnica naraslo je grmlje, čak čitava stabla. U nekada noću blještavom prostoru vlada tama i muk koju poremete noćni vlakovi koji prometuju prema Slavonskom Brodu i Zagrebu. Razorene su spuštalice i dispečerski centri, uništeni su signali i skretnice koje svjedoče o jednom dijelu novoselske povijesti kada je veliki broj novoselskih željezničara osiguravao egzistenciju za svoju obitelj, školovanje djece i slično.
Uništeno je nekada lijepo uređeno konačište, ponos vinkovačkih željezničara. U parku oko njega još uvijek se nalazi sada već ostarjelo drveće i grmlje. Usred nekadašnjeg parka se nalazi mala fontana postavljena na izvoru tople sumporovite vode koja kao i nekada još uvijek neprekidno, neiskorištena izvire i razlijeva se po okolišu.
Da je odnos prema željezničkom prometu, njegovom značaju i mogućnostima unatoč ogromnoj šteti i razaranjima za vrijeme Domovinskoga rata, te promjenama prometnih koridora, političkih granica i odnosa u Europi bio drukčiji, kako je to i nekim drugim zemljama, kako zbog cijena usluge, pogonske energije i ekologije, vjerojatno bi ova novoselska i vinkovačka priča o ranžirnom teretnom kolodvoru i vinkovačkim željezničarima imala sretniji završetak.

Aktualno

Vinkovčani su i 1972. planirali dodatno „ozeleniti” svoj omiljeni grad

Objavljeno

-

Napisao/la

    786 pregleda
FOTO: Facebook profil 'Vinkovci kroz povijest'

Ovaj se tjedan naveliko sadilo u Vinkovcima, a riječ je o motivaciji mladih i još mlađih u inicijativi Zasadi drvo, ne budi panj! u kojoj su sudjelovale Tehnička škola Ruđera Boškovića, Srednja strukovna škola Vinkovci i Katolički dječji vrtić Eden.

Zasukali su rukave, uhvatili štihaču i dvorišta svojih škola i vrtića ozelenili novim sadnicama koje im je donirala Poljoprivredno-šumarska škola, u suradnji s Upravom šuma Podružnica Vinkovci. Prilikom sadnje svi su bili složni u jednom – ako želimo sačuvati okoliš, spriječiti globalno zatopljenje, pa na samom kraju i živjeti u zdravijem i čišćem okruženju, već se danas moramo uhvatiti posla jer će sutra možda biti prekasno.

Istom su se mišlju vodili i Vinkovčani davne 1972. pri organizaciji „Akcija ozelenjavanja”. Naime, u arhivi Vinkovačkog lista pronašli smo članak u kojemu se navodi kako je tadašnje poduzeće „Komunalac” izradilo plan na osnovu obilaska terena u svih sedam mjesnih zajednica u Vinkovcima, u kojem su bile navedene vrste zelenila, troškovnici, potrebne količine sadnog materijala, ali i radovi koji se trebaju izvesti kako bi grad na Bosutu bio „ekološki prihvatljiviji” i ljepši za život.

Za navedeno su planirali izdvojiti 35 milijuna starih dinara, a kako novčanih sredstava nikad nema dovoljno, odlučili su u cijeli proces uključiti i građane. „…ali ti bi se troškovi mogli smanjiti, ako bi u akciji sudjelovali sami građani, omladina i pripadnici JNA”, istražio je kolega novinar dodavši kako bi se uključenjem mjesnih zajednica ukupan trošak mogao smanjiti za čak 6,5 milijuna starih dinara.

„Vjerujemo da će akcija ozelenjavanja naići na punu podršku građana i drugih faktora, te u potpunosti riješiti pitanje zelenila u Vinkovcima i na taj način gradu dati ljepši izgled. Sigurno je da značaj akcije ne smije biti uvjetovan financijskim sredstvima, koji nisu tako velika, da se ne bi mogla osigurati, jer su koristi ozelenjavanja višestruke i dobro poznate”, živjeli su ispred svog vremena te 1972. godine, kao da su znali koliko će velik problem planetu Zemlji predstavljati munjeviti razvoj industrijalizacije i urbanizacije.

Nastavi čitati

Aktualno

Vinkovčani su 1993. predlagali novi praznik – Dan svinjokolja

Objavljeno

-

Napisao/la

    886 pregleda

Dolaskom hladnijeg vremena misli pravih Slavonaca uglavnom preokupira jedna stvar: Kako, kada i gdje će imati svinjokolju i napuniti svoje frižidere za zimu?

Uvijek se tu radi o više dana jer nije to akcija od nekoliko sati, kuće su ispunjene ljudima, mirisom svježeg mesa, na stolu su salenjaci i svježe istopljeni čvarci, a za sve je zadužen jedan majstor, odnosno mesar kojeg ostali članovi obitelji i prijatelji pomno slušaju jer on određuje koliko zasoliti meso, tko će miješati meso za kobasice, a tko biti mali od noža.

Iako je sve manje ljudi u Vinkovcima koji štuju ovaj stari običaj, oni koji su mu ostali vjerni i dalje sve rade onako kako su to radili naši stari. Tako je u kolumni Bać Jose u Vinkovačkom listu, 19. studenog 1993. opisano kako to izgleda prava slavonska svinjokolja: „Na svinjokolja se uvik strefi nekaki jarac pa moš o tom divanit pol godine. Sičam se daje prid petšest godina u Vrbanji moj pajtaš i imenjak Josa Krampus posolijo kobasice praškom za veš a kadse meso počelo pinit pita ga Snaš Eva Lovrina Josa što ti prvo pereš meso a tek potljam praviš kobasice.“

Dobro je poznato da su Slavonci narod izuzetno pozitivnog i vedrog duha, a isto je tako njihova specifičnost u činjenici da svaki odrađen posao moraju dobro zaliti s kojom čašicom rakije pa ne čudi da se ovakve situacije, ali u manjem obujmu, sigurno događaju i danas.

Nekada davno Dan Republike 29. studenog bio je neradni dan i to je bilo vrijeme u kojem se u većini domaćinstava odrađivala svinjokolja, a Bać Josa je predložio uvođenje novog praznika u Slavoniji, pa makar se on zvao dan svinjokolja – „Tolko se nakiselilo kupusa i spremilo graa da se pitam oćel bit dosta svinja da se sve to pojide. A gladni usta ima kolko oš.“

Koliko su pažnje pridavali ovom starom običaju potvrđuje i činjenica da je autor teksta davne 1993., sa svojim prijateljom, Tadijom Kostolomcem, htio objaviti oglas u Vinkovačkom listu „Koljem po kuća i nosim nožove telefon taj i taj“, ali plan im je imao veliku manu jer su već tada ljudi u gradu donosili polutke svinja sa sela, što njih dvojica nisu smatrali pravom svinjokoljom.

Spas su na tren pronašli u „Najdorfu“, ali sreća nije dugo trajala jer su mještani Novog Sela imali svoje mesare pa im, usprkos opisu „Cina umirena, posluga prva liga, a sve pokoljemo do mraka“ nisu bile potrebne usluge ovog osebujnog dvojca.

Nastavi čitati

Aktualno

Na Borincima davne 1969. u berbi jabuka sudjelovalo četiri tisuće berača

Objavljeno

-

Napisao/la

    978 pregleda

Prije nekoliko dana obilježili smo Dan jabuka, učenici mirkovačke osnovne škole tim su povodom obradovali starije i nemoćne u Domu svojim pismima i jabukama, a mališanima u Andrijaševcima podijeljene su u znak zdravog načina života i potpore lokalnim proizvođačima. Svima nam je dobro poznata uzrečica „Jedna jabuka na dan, tjera doktora iz kuće van“, a govori o blagodatima ovog ploda za naše zdravlje.

Listajući arhivu Vinkovačkog lista, naišli smo na članak o nekadašnjoj najvećoj plantaži jabuka u Europi, ponosu vinkovačke privrede. „Svud uokolo, kao talasasto more prostire se voćnjak. Jabuke, rumene i zlatne jabuke. Nepregledan, maštovito zamišljen i ostvaren na krajnjim istočnim izdancima slavonskog sredogorja. Ljeska se mlako jesensko sunce na svelim narančastim i purpurnim listovima. Bogati plodovi zemlje i ljudskog mara već su obrani vještim, otvrdlim prstima berača“, napisano je davne 1969. godine.

Na Borincima su tada rasle jabuke koje su se izvozile u sve velike gradove na području bivše države – Zagreb, Split, Beograd, Ljubljanu, a o velikom uspjehu govore i brojke. Ukupni prihod tadašnjeg Kombinata „Borinci“ iz godine u godinu imao je visoku stopu rasta. U društvo milijardera ušao je 1965., dvije godine nakon ostvarili su ukupan prihod od 1,6 milijardi starih dinara, a ta se brojka samo godinu dana poslije povećala na 3,6 milijardi.

„Valja napomenuti da je ovakav tempo porasta ostvaren isključivo u ovom kolektivu – bez ikakvih integracija s drugima“, navedeno je u članku s podatkom da je te iste godine bilo zaposleno 270 stalnih radnika, a ako bi se toj brojci pridružio broj i onih zaposlenih na određeno vrijeme, s njima je prelazio tisuću, a u berbi jabuka 1969. sudjelovalo je preko četiri tisuće radnika iz gotovo svih mjesta vinkovačkog područja.

A kako ne bi sve ostalo na pukim brojkama i podacima, za kraj vam donosimo ulomak iz knjige dojmova posjetitelja pod nazivom „Plantaža Borinci – dio savršenstva“ u kojemu se navodi što su Borinci značili našem kraju – „Za prosvjetnog radnika iz Slavonije plantaža predstavlja oživotvorenje Mrtvih kapitala iz djela Josipa Kozarca, za članove kolektiva Nogometnog kluba „Sarajevo“ ona je dio savršenstva, a književnik i akademik Dragutin Tadijanović samo je: jedan od mnogih koji se dive jedinstvenom voćnjaku“.

FOTO: Vinkovački list, 7. studenog 1969.

Nastavi čitati

Zadnje objave

Aktualnoprije 55 minuta

Božićni koncert Marije Vidović i Zagrebačkog komornog orkestra

Kulturni centar Vinkovci u programu Adventa u Vinkovcima večeras je priredio pravu glazbenu poslasticu – božićni koncert koji su u...

Aktualnoprije 5 sati

Odličan nastup vinkovačke tenisačice Leonarde Kajkić

Na HEP Dvoranskom državnom prvenstvu u Virovitici za juniorke do 18 godina iz kalendara Hrvatskog teniskog saveza, članica Teniskog kluba...

Aktualnoprije 5 sati

Od sutra privremena regulacija prometa u dijelu Vatrogasne ulice u Vinkovcima

Grad Vinkovci izviješčuje građane kako će u razdoblju od 6. prosinca 2021. godine do 22. siječnja 2022. godine na snazi...

Aktualnoprije 6 sati

Općina Nuštar: Studentske stipendije 800, a srednjoškolske 400 kuna

Općina Nuštar objavila je javni poziv za dodjelu stipendija za akademsku odnosno školsku 2021./2022. godinu, studentima i srednjoškolcima koji se...

Aktualnoprije 7 sati

Nebeskoplavi po teškom terenu remizirali u Zmijavcima

Cibalia je posljednjem kolu jesenske dionice gostovala kod Croatije i remizirala s 1:1. Treba čestitati jednoj i drugoj momčad na...

Aktualnoprije 8 sati

Hrvatska bilježi 2796 novooboljelih, preminulo 68 osoba

U posljednja 24 sata zabilježeno je 2.796 novih slučajeva zaraze virusom SARS-CoV-2 te je broj aktivnih slučajeva u Hrvatskoj danas...

Aktualnoprije 8 sati

Rustikalna haljinica – od ideje do bronce u mjesec dana

Na Ekonomskom fakultetu u Osijeku održano je 3. Milenijsko natjecanje iz kreativne industrije i to u tri kategorije – Kreativni...

Aktualnoprije 10 sati

U Nijemcima otvoreno klizalište veličine 200 četvornih metara

Iako se zbog tehničkih razloga otvaranje klizališta malo odužilo, na radost svih generacija iz Općine Nijemci javljaju kako je ono...

Najčitanije