Kontaktirajte nas

Povijest

Od Neudorfa do Vinkovačkog Novog Sela: Od Bohnove ciglane do Tvornice opeke i crijepa Dilj

Objavljeno

-

Još davne 1922. g. na jugoistočnom rubu Vinkovačkog Novog Sela uz željezničku prugu za Županju braća Štefan i Mihajlo osnovali su tvornicu za proizvodnju opeke i biber crijepa. Prvi naziv tvornice je bio Parna tvornica crijepa i opeke Braća Bohn u javnosti i u narodu desetljećima je bila poznata samo kao Bohnova ciglana. Od osnutka do danas tvornica neprekidno djeluje 97 godina. Nakon II. svjetskoga rata kada su se nakon iseljavanja Nijemaca doselili novi, kolonisti koji su se u njoj u sve većem broju počeli zapošljavati postala je dio života i sudbina znatnog broja novoselskih obitelji čiji su članovi već nekoliko generacija zaposleni u toj tvornici.
U samim počecima ciglana je zapošljavala oko 400 uglavnom sezonskih radnika. Cjelokupan rad odvijao se ručno. Prvih godina proizvodnja se kretala oko 6 milijuna krovnoga crijepa. Umjesto bibera proizvodio se utoreni, reljefni crijep. Prijevoz gline od gliništa do mjesta izrade opeke odvijao se na način da su tzv. vagonete vukli konji. Ručna je bila prerada gline, izrada opeka u kalupima, odvoženje opeke na sušenje na kolicima tačkama. Slaganje slogova opeke i crijepa za sušenje, slaganje i izvoženje gotovih proizvoda iz kružne peći, također je bilo ručno. Oko tridesetih godina dvadesetog stoljeća godišnja proizvodnja je iznosila oko 12. milijuna komada crijepa. Bohnovi koji su imali još četiri ciglane ( Džombolija, Novi Bečej, Sv. Hubert, Charlevil) za razliku od Kumanovih koji su također imali poznatu ciglanu nisu živjeli u Vinkovcima, pa stoga nisu ni sudjelovali u javnom i kulturnom životu Vinkovaca. Direktor tvornice do II. svjetskoga rata bio je stručnjak za proizvodnju opeke i crijepa Mađar Mihajlo Wodring. Administrativno osoblje i majstori su uglavnom bili stranci, a radnu snagu uglavnom nekvalificiranu činili su domicilni stanovnici. Radni uvjeti su bili teški. Radilo se od 12 do 16 sati na dan u lošim higijensko-tehničkim uvjetima uz vrlo niske nadnice. Ponuda radne snage je bila velika što je utjecalo na visinu nadnice jer su radnici kako bi preživjeli pristajali na rad uz najniže nadnice. Godine 1938. od srpnja do rujna je bio organiziran štrajk. U ratnim godinama od 1941. do 1945.g. odvijala se proizvodnja uz manje prekide zbog opasnosti od bombardiranja.
Tijekom 1946. godine provedena je nacionalizacija i tvornici je promijenjeno ime u Državna tvornica opeke i crijepa Dilj. Poput drugih postrojenja i ova tvornica imala je oštećenja koja je trebalo brzo sanirati kako bi funkcionirala jer je bilo potrebno osigurati dovoljne količine opeke i crijepa u periodu poslijeratne obnove. U obnovi tvornice su sudjelovali radnici koji su ranije radili u tvornici, zatim radne brigade iz Vinkovaca i okolice i njemački zarobljenici koji su se nalazili u zarobljeničkim logorima.
Uz ciglanu Dilj u Vinkovcima su tada djelovale Slavonka, nekadašnja Kumanova ciglana i Papuk, nekadašnja ciglana T. Mitrovića i M. Bosnića. U selima u okolici Vinkovaca: Nijemci, Stari Mikanovci, Stari Jankovci, Otok i Nijemci također su djelovale ciglane koje su 1961. godine integrirane u poduzeće Dilj – IGM.
Krajem pedesetih godina dvadesetog stoljeća proizvodnja se odvijala tijekom cijele godine, a ne sezonski kao dotada, a bilo je zaposleno oko 800 radnika. Uvođenje automatizacije proizvodnje započelo je 1966. g. Proširivao se i proizvodni asortiman pa je tako proizvodnja blok-opeke započela 1978. g., a englobiranog crijepa 1982. godine. Kako bi se osigurala dovoljna količina sirovina 1982. godine je otvoreno novo glinište Dren koje se nalazi zapadno od naselja uz šumu Ljeskovac. Početkom osamdesetih u poduzeću je bilo zaposleno skoro 1 200 radnika.
Brojni stariji Novoselci i Novoselke koje su također radile na Dilju sjećaju se tih vremena kada na tadašnjoj tehnološkoj razini nije bilo lako raditi na Dilju. Sjećam se i ja iskopa gline bagerima koji su stvarali glatke kosine u nekoliko razina koje su se naposlijetku ispunjavale vodom stvarajući tako manja ali vrlo duboka jezerca koja su Novoselci nazivali banje. Nastalo ih je nekoliko. Jadna od manjih nalazila se uz prugu za Županju, jugozapadno od tvornice i stare neožbukane zgrade koja je bila sagrađena za radnike ciglane. U produžetku prema jugozapadu se tu nalazio povrtnjak. Dobro se sjećam te Male banje kako smo je nazivali jer sam se u njoj poput mnogih mojih vršnjaka naučio plivati. Njezine obale oblikovala je erozija i bile su obrasle travom. Ribolovci su izvršili njezino poribljavanje pa je bila idealno mjesto za pecanje. Bila je površinom mala pa ju je bilo lako zatrpati lomljenim ostacima opeka i crijepa. Danas joj je teško odrediti nekadašnju lokaciju. Od tvornice prema istoku iskopom je nastala znatno veća banja koja je tada dobila naziv Velika banja. Nalazila se usporedno s županjskom prugom, a prema sjeveru se pružala skoro do potoka Nevkoš. Između ceste i njezinog okoliša je ograda koju su činile tisuće buntova složenoga crijepa. Na samom kutu ulice nalazila se poznata gostionica čijeg se imena ne sjećam, ali se sjećam konobara Andrije kod kojega smo kao klinci kada bismo imali novaca kupovali nekakve medenjake. Uz Banju vodila je cesta prema nogometnom igralištu koje je koristila nekadašnji nogometni klub tvornice koji se nazivao NK Dilj, a koji je eto opstao do današnjih dana. U produžetku nalazio se prteni put prema Staroj brani na Bosutu kojim smo odlazili na nogometne utakmice koje su se održavale na starom stadionu u Lenijama. Sa sjeverne strane toga puta također se nalazio veliki povrtnjak kojega smo nazivali Bugarov povrtnjak.
Kako je rasla proizvodnja zbog potreba tržišta sjeveroistočno od postojeće banje započeo je novi iskop gline i stvaranje novog jezera, a zatrpavanje stare banje. Kasnije iskopom nastalo je još jedno vrlo duboko jezero između kojih se nalazi tzv. bent gdje je uređeno današnje kupalište i na kojem se nalaze dijelovi potoka Nevkoš.
I kada nisu bile uređene vinkovačke banje su bile omiljena kupališta ne samo stanovnika Novog Sela već i građana iz ostalih dijelova Vinkovaca. Kupanje u banjama je bilo vrlo opasno zbog strmih obala i hladne vode posebno iznad takozvanih virova pa su zabilježeni brojni slučajevi utapanja. Kao i prethodne zatrpane i nove banje su bile poribljene pa su bile omiljena mjesta vinkovačkih ribiča. Moji i roditelji mojih vršnjaka nisu baš odobravali odlazak na Banju i kupanje, pa smo tamo često odlazili kradom lažući kako smo odlazili na Diljevo igralište igrati nogomet. U to davno siromašno vrijeme kada smo kao ljetnu odjeću nosili crne glotane gaćice i bijelu atletsku majicu često smo zbog toga laganja dobivali šibom ili zabranom izlaska iz dvorišta što je u vrijeme školskih ferija bila prava katastrofa. Voda Banje je specifična, a kako smo se kupali uglavnom u plićaku gdje se stvarao žuti mulj od gline, majke su vrlo lako razotkrivale laž gdje si bio i jesi li se kupao na Banji jer je kosa bila stvrdnuta kao da je namazana gelom, a voda kod pranja crnih gaćica žućkaste boje. Malo je dječaka i mladića tih pedesetih, pa i ranih šezdesetih godina imalo kupaće gaćice. Sretnici su bili oni i važni frajeri na kupanju koji su se domogli kakvog obojenog platna i dobre šnajderice koja bi im sašila kupaće gaćice.
Dok smo kao djeca uživali u blagodetima ljeta i kupanju na Banji od jutra do sutra, promatrali smo i težak rad radnika koji u početku nije bio mehaniziran. Gledali smo kako konji uz kosinu s naporom vuku vagonete natovarene glinom. Kasnije sa zanimanjem smo promatrali kako male lokomotive na uskim tračnicama vuku vagonete i vrebali priliku kada ostave prazne vagonete na uzvišicu uletimo u njih i spustimo se do bagera. Kao učenike nižih razreda naše učiteljice vodile su nas u krug tvornice kako bismo upoznali tehnološki proces izrade opeke i crijepa te smo obilazili sve dijelove u kojima se odvijao rad. Uz obilje gline i izrađenih proizvoda koji su se sušili ili kao gotovi skladištili kako se u ono vrijeme kao pogonsko gorivo koristio ugljen zapažali smo i ogromne hrpe sivo crne šljake koja se tada postavljala po poljskim stazama i služila kao podloga za sportska igrališta, a posebno nas je fascinirao visoki tvornički dimnjak koji je dominirao okolicom.
Ciglana je napredovala i razvijala se postala je poznata ne samo diljem Hrvatske već i ostalih područja bivše Jugoslavije. Pamtim dugačke redove seljačkih kola, platona, traktora s prikolicama i kamiona koji su započinjali od Kačićeve ulice a završavali do tvorničke kapije i strpljivo čekali na utovar robe. Uvođenjem automatizacije u proizvodnji, promjenom tehnološkog goriva i kontinuiranom modernizacijom 1970. godine iz Novoga Sela s Dilja u svijet otpremljeno je 70 milijuna komada opeke i crijepa, a 1971. godine čak 80 milijuna komada. Godine 1972. Dilj je proizvodio 66% proizvodnje crijepa u Hrvatskoj. Te godine proizvedeno je 44 milijuna komada crijepa i 36 milijuna komada opeke normalnog formata. Od 1973. godine započela je i proizvodnja gredica za strop kada je proizvedeno 600 000 metara dužnih.
I kriznih godina sredinom i krajem osamdesetih Dilj je još uvijek bio tvrtka koja je nadilazila lokalne okvire, a Vinkovačko Novo Selo i Vinkovci grad opekara i tako već još malo pa 100 godina. Nakon Domovinskog rata i osamostaljenja Hrvatske proizvodnja opekarskih proizvoda odvija se u novom organizacijskom obliku kao dioničko društvo čiji je većinski vlasnik Nexe grupa d.o.o. Našice.
I ovaj zapis dio je povijesti Vinkovačkog Novog Sela u kojem se razvio i nastao jedan građevinski gigant u kojem su stanovnici ne samo ovoga naselja i Vinkovaca već i okolnih sela u zavičaju, a ne u tuđini osiguravali sredstva za život i ostanak na svojoj rodnoj grudi.
No nije to jedini proizvodni gigant koji je ovdje djelovao i postojao.

Aktualno

Vinkovčani su i 1972. planirali dodatno „ozeleniti” svoj omiljeni grad

Objavljeno

-

Napisao/la

    815 pregleda
FOTO: Facebook profil 'Vinkovci kroz povijest'

Ovaj se tjedan naveliko sadilo u Vinkovcima, a riječ je o motivaciji mladih i još mlađih u inicijativi Zasadi drvo, ne budi panj! u kojoj su sudjelovale Tehnička škola Ruđera Boškovića, Srednja strukovna škola Vinkovci i Katolički dječji vrtić Eden.

Zasukali su rukave, uhvatili štihaču i dvorišta svojih škola i vrtića ozelenili novim sadnicama koje im je donirala Poljoprivredno-šumarska škola, u suradnji s Upravom šuma Podružnica Vinkovci. Prilikom sadnje svi su bili složni u jednom – ako želimo sačuvati okoliš, spriječiti globalno zatopljenje, pa na samom kraju i živjeti u zdravijem i čišćem okruženju, već se danas moramo uhvatiti posla jer će sutra možda biti prekasno.

Istom su se mišlju vodili i Vinkovčani davne 1972. pri organizaciji „Akcija ozelenjavanja”. Naime, u arhivi Vinkovačkog lista pronašli smo članak u kojemu se navodi kako je tadašnje poduzeće „Komunalac” izradilo plan na osnovu obilaska terena u svih sedam mjesnih zajednica u Vinkovcima, u kojem su bile navedene vrste zelenila, troškovnici, potrebne količine sadnog materijala, ali i radovi koji se trebaju izvesti kako bi grad na Bosutu bio „ekološki prihvatljiviji” i ljepši za život.

Za navedeno su planirali izdvojiti 35 milijuna starih dinara, a kako novčanih sredstava nikad nema dovoljno, odlučili su u cijeli proces uključiti i građane. „…ali ti bi se troškovi mogli smanjiti, ako bi u akciji sudjelovali sami građani, omladina i pripadnici JNA”, istražio je kolega novinar dodavši kako bi se uključenjem mjesnih zajednica ukupan trošak mogao smanjiti za čak 6,5 milijuna starih dinara.

„Vjerujemo da će akcija ozelenjavanja naići na punu podršku građana i drugih faktora, te u potpunosti riješiti pitanje zelenila u Vinkovcima i na taj način gradu dati ljepši izgled. Sigurno je da značaj akcije ne smije biti uvjetovan financijskim sredstvima, koji nisu tako velika, da se ne bi mogla osigurati, jer su koristi ozelenjavanja višestruke i dobro poznate”, živjeli su ispred svog vremena te 1972. godine, kao da su znali koliko će velik problem planetu Zemlji predstavljati munjeviti razvoj industrijalizacije i urbanizacije.

Nastavi čitati

Aktualno

Vinkovčani su 1993. predlagali novi praznik – Dan svinjokolja

Objavljeno

-

Napisao/la

    921 pregleda

Dolaskom hladnijeg vremena misli pravih Slavonaca uglavnom preokupira jedna stvar: Kako, kada i gdje će imati svinjokolju i napuniti svoje frižidere za zimu?

Uvijek se tu radi o više dana jer nije to akcija od nekoliko sati, kuće su ispunjene ljudima, mirisom svježeg mesa, na stolu su salenjaci i svježe istopljeni čvarci, a za sve je zadužen jedan majstor, odnosno mesar kojeg ostali članovi obitelji i prijatelji pomno slušaju jer on određuje koliko zasoliti meso, tko će miješati meso za kobasice, a tko biti mali od noža.

Iako je sve manje ljudi u Vinkovcima koji štuju ovaj stari običaj, oni koji su mu ostali vjerni i dalje sve rade onako kako su to radili naši stari. Tako je u kolumni Bać Jose u Vinkovačkom listu, 19. studenog 1993. opisano kako to izgleda prava slavonska svinjokolja: „Na svinjokolja se uvik strefi nekaki jarac pa moš o tom divanit pol godine. Sičam se daje prid petšest godina u Vrbanji moj pajtaš i imenjak Josa Krampus posolijo kobasice praškom za veš a kadse meso počelo pinit pita ga Snaš Eva Lovrina Josa što ti prvo pereš meso a tek potljam praviš kobasice.“

Dobro je poznato da su Slavonci narod izuzetno pozitivnog i vedrog duha, a isto je tako njihova specifičnost u činjenici da svaki odrađen posao moraju dobro zaliti s kojom čašicom rakije pa ne čudi da se ovakve situacije, ali u manjem obujmu, sigurno događaju i danas.

Nekada davno Dan Republike 29. studenog bio je neradni dan i to je bilo vrijeme u kojem se u većini domaćinstava odrađivala svinjokolja, a Bać Josa je predložio uvođenje novog praznika u Slavoniji, pa makar se on zvao dan svinjokolja – „Tolko se nakiselilo kupusa i spremilo graa da se pitam oćel bit dosta svinja da se sve to pojide. A gladni usta ima kolko oš.“

Koliko su pažnje pridavali ovom starom običaju potvrđuje i činjenica da je autor teksta davne 1993., sa svojim prijateljom, Tadijom Kostolomcem, htio objaviti oglas u Vinkovačkom listu „Koljem po kuća i nosim nožove telefon taj i taj“, ali plan im je imao veliku manu jer su već tada ljudi u gradu donosili polutke svinja sa sela, što njih dvojica nisu smatrali pravom svinjokoljom.

Spas su na tren pronašli u „Najdorfu“, ali sreća nije dugo trajala jer su mještani Novog Sela imali svoje mesare pa im, usprkos opisu „Cina umirena, posluga prva liga, a sve pokoljemo do mraka“ nisu bile potrebne usluge ovog osebujnog dvojca.

Nastavi čitati

Aktualno

Na Borincima davne 1969. u berbi jabuka sudjelovalo četiri tisuće berača

Objavljeno

-

Napisao/la

    1011 pregleda

Prije nekoliko dana obilježili smo Dan jabuka, učenici mirkovačke osnovne škole tim su povodom obradovali starije i nemoćne u Domu svojim pismima i jabukama, a mališanima u Andrijaševcima podijeljene su u znak zdravog načina života i potpore lokalnim proizvođačima. Svima nam je dobro poznata uzrečica „Jedna jabuka na dan, tjera doktora iz kuće van“, a govori o blagodatima ovog ploda za naše zdravlje.

Listajući arhivu Vinkovačkog lista, naišli smo na članak o nekadašnjoj najvećoj plantaži jabuka u Europi, ponosu vinkovačke privrede. „Svud uokolo, kao talasasto more prostire se voćnjak. Jabuke, rumene i zlatne jabuke. Nepregledan, maštovito zamišljen i ostvaren na krajnjim istočnim izdancima slavonskog sredogorja. Ljeska se mlako jesensko sunce na svelim narančastim i purpurnim listovima. Bogati plodovi zemlje i ljudskog mara već su obrani vještim, otvrdlim prstima berača“, napisano je davne 1969. godine.

Na Borincima su tada rasle jabuke koje su se izvozile u sve velike gradove na području bivše države – Zagreb, Split, Beograd, Ljubljanu, a o velikom uspjehu govore i brojke. Ukupni prihod tadašnjeg Kombinata „Borinci“ iz godine u godinu imao je visoku stopu rasta. U društvo milijardera ušao je 1965., dvije godine nakon ostvarili su ukupan prihod od 1,6 milijardi starih dinara, a ta se brojka samo godinu dana poslije povećala na 3,6 milijardi.

„Valja napomenuti da je ovakav tempo porasta ostvaren isključivo u ovom kolektivu – bez ikakvih integracija s drugima“, navedeno je u članku s podatkom da je te iste godine bilo zaposleno 270 stalnih radnika, a ako bi se toj brojci pridružio broj i onih zaposlenih na određeno vrijeme, s njima je prelazio tisuću, a u berbi jabuka 1969. sudjelovalo je preko četiri tisuće radnika iz gotovo svih mjesta vinkovačkog područja.

A kako ne bi sve ostalo na pukim brojkama i podacima, za kraj vam donosimo ulomak iz knjige dojmova posjetitelja pod nazivom „Plantaža Borinci – dio savršenstva“ u kojemu se navodi što su Borinci značili našem kraju – „Za prosvjetnog radnika iz Slavonije plantaža predstavlja oživotvorenje Mrtvih kapitala iz djela Josipa Kozarca, za članove kolektiva Nogometnog kluba „Sarajevo“ ona je dio savršenstva, a književnik i akademik Dragutin Tadijanović samo je: jedan od mnogih koji se dive jedinstvenom voćnjaku“.

FOTO: Vinkovački list, 7. studenog 1969.

Nastavi čitati

Zadnje objave

Aktualnoprije 9 sati

Na klizalištu u Nijemcima u tri dana iznajmljeno više od 500 pari klizaljki

Advent u Nijemcima do sada je posjetilo više stotina posjetitelja koji su uživali u koncertima zabavne i tamburaške, ali i...

Aktualnoprije 10 sati

Dogovoren novi sustav PDV-a, ministar Marić upozorava kako se mora paziti na niz čimbenika

Uvođenje novih, sniženih stopa PDV-a u Hrvatskoj zahtijeva raspravu i dubinsku analizu prije bilo kakve odluke, rekao je u ministar...

Vijestiprije 12 sati

Na stručnoj praksi u španjolskoj Sevilli učili o konjima i cvijeću

Devet učenika Poljoprivredno šumarske škole Vinkovci, obrazovnih programa cvjećar, agrotehničar i poljoprivredni tehničar fitofarmaceut, bilo je dva tjedna na stručnoj...

Aktualnoprije 13 sati

Po dnevnu dozu vitamina C i D na vinkovačku tržnicu i pod zubatim suncem

Smrznuti obrazi, kape, rukavice, šal jutros su bili obvezna oprema na minusu koji je uz zubato sunce okupao vinkovačku tržnicu....

Aktualnoprije 16 sati

Župan Dekanić primio vinkovačkog MMA borca Maria Žgelu

Vukovarsko-srijemski župan Damir Dekanić danas je u maloj županijskoj vijećnici primio vinkovačkog MMA borca iz kluba Valens Maria Žgelu i...

Vijestiprije 16 sati

Na ovogodišnjoj 26. likovnoj radionici Dječjeg doma Sv. Ana sudjelovalo 7 umjetnika

„Ljubav je to s kojom se čovjek rodi, a ono što se dogodi na samoj radionici stvar je izazova i...

Aktualnoprije 17 sati

U Hrvatskoj zaražena nova 4751 osoba, 54 umrle

Koronavirus je u Hrvatskoj potvrđen kod nove 4751 osobe, a 54 zaražene su umrle u protekla 24 sata, priopćio je...

Aktualnoprije 17 sati

Jurio autocestom 239 km/h

Policijski službenici Postaje prometne policije Vinkovci su u ponedjeljak, oko 22 sata na autocesti Zagreb-Lipovac, kod čvora Spačva, zatekli vozača...

Najčitanije